- 1 -              Rev 3132/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3132/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud, predsjednice vijeća, Davorke Lukanović-Ivanišević, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec, članice vijeća, Gordane Jalšovečki, članice vijeća i Goranke Barać-Ručević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja C. o. d.d. Z., OIB: ..., protiv tuženika D. Š. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku B. S., odvjetniku u Z., radi isplate, rješavajući reviziji tuženika izjavljenu protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1241/2018-2 od 4. rujna 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1360/18-56 od 11. svibnja 2018., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

 

1.                  Prihvaća se revizija tuženika i preinačuju presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-1241/2018-2 od 4. rujna 2018. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. P-1360/18-56 od 11. svibnja 2018., i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku D. Š. isplatiti tužitelju C. o. d.d. iznos od 29.934,30 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2000. do 31. prosinca 2007. po stopi određenoj na temelju odredbe čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, te od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

2.               Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu mu parničnog troška u iznosu od 2.596,00 kn.

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 8.533,50 kn u roku od 15 dana".

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u toč. I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 29.934,30 kn sa zateznim kamatama tekućim za razdoblja sve pobliže opisano u toj točki izreke, u roku od 15 dana.

 

U toč. II. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.596,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Presudom suda drugog stupnja u toč. 1. izreke odbijena je žalba tuženika kao neosnovana pa je gore navedena presuda suda prvog stupnja potvrđena. U toč. 2. odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška na ime sastava žalbe, kao neosnovan.

 

Protiv navedene presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tuženik pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP). Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači, zajedno sa presudom suda prvog stupnja tako što bi se odbio tužbeni zahtjev u cijelosti, a tužitelju naložilo naknaditi parnični trošak tuženiku zajedno s troškom revizije. Podredno predlaže da se presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski je sud ispitao pobijanu presudu, sukladno odredbi iz čl. 392.a st. 2. ZPP u pobijanom dijelu i u okviru postavljenog materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Predmet spora u ovom postupku predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 29.934,30 kn s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom, a koji iznos je tužitelj isplatio trećoj osobi - oštećeniku, zbog štetnog događaja od 8. travnja 1998. nastalog krivnjom tuženika kao njegovog osiguranika.

 

U ovom je postupku sporno prvenstveno je li nastupila zastara tražbine tužitelja.

 

S tim u svezi, tuženik postavlja slijedeća pravna pitanja:

 

1.                Da li rok zastare regresnog potraživanja koje društvo za osiguranje ima prema svom osiguraniku, koji je pod utjecajem alkohola skrivio prometnu nezgodu nakon čega je osiguravajuće društvo oštećenicima isplatilo naknadu štete, iznosi tri godine?

 

2.                Je li potraživanje osiguravajućeg društva prema svom osiguraniku koji u alkoholiziranom stanju skrivi prometnu nesreću, a osiguravajuće društvo nadoknadi tu štetu, potraživanje iz ugovora o osiguranju iz čl. 380. st. 3. ZOO/91 ili regresno potraživanje iz čl. 371. ZOO?

 

S tim u svezi tuženik se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-x 660/2014 od 14. travnja 2015. i Rev-1371/2009 od 20. travnja 2010. u kojima je izraženo pravno stajalište sa kojim je stajalište izraženo u pobijanoj presudi, suprotno.

 

U postupku suda prvog stupnja je utvrđeno, a koja je utvrđenja prihvatio i sud drugog stupnja, da se tužitelj i tuženik nalaze u ugovornom odnosu osiguranja i to obveznog osiguranja u prometu te da je tužitelj isplatio oštećenicima dana 17. svibnja 2000. utuženi iznos od 29.934,30 kn od čega se iznos od 7.060,00 kn odnosi na glavnicu naknade štete za B. H., iznos od 17.060,00 kn odnosi na glavnicu naknade štete za Š. H. i iznos od 5.814,30 kn odnosi na trošak zastupanja oštećenika.

 

Tužba je u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. svibnja 2003.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nižestupanjski su sudovi zaključili da je tužba podnesena unutar petogodišnjeg roka za zastaru ove tražbine pozivom na odredbu iz čl. 371. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), jer da se radi o regresnom potraživanju pri čemu zastara počinje teći prvog dana iza dana izvršene isplate naknade štete.

 

Međutim, odredbom čl. 371. ZOO propisano je da tražbine zastarijevaju za pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Odredbom čl. 380. st. 3. ZOO upravo je propisan takav poseban rok zastare kod ugovora o osiguranju, te je propisano da potraživanja osiguratelja iz ugovora o osiguranju zastarijevaju za tri godine.

 

Sukladno navedenim zakonskim odredbama, ovaj revizijski sud je u više odluka izrazio shvaćanje da regresno potraživanje osiguratelja prema njegovom osiguraniku, zastarijeva u roku od tri godine, a zastarijevanje počinje teći prvog dana iza dana kada je osiguratelj isplatio naknadu oštećeniku, jer se u konkretnom slučaju radi o regresnom zahtjevu osiguravatelja prema svom osiguraniku iz ugovora o osiguranju, pa takav zahtjev zastarijeva u roku od tri godine.

 

Budući da je u konkretnom slučaju isplata izvršena oštećenicima 17. svibnja 2000., a tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 30. svibnja 2003., to je ona podnesena izvan zastarnog roka od tri godine.

 

Budući da su nižestupanjski sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, pošli od pogrešne primjene materijalnog prava, jer nisu primijenili na valjani način odredbu iz čl. 380. st. 3. ZOO, smatrajući da se u konkretnom slučaju između stranaka ne radi o zahtjevu koji proizlazi iz ugovora o osiguranju i s tim u svezi da bi se radilo o zastarnom roku od pet godina, a ne tri godine, valjalo je prihvatiti reviziju tuženika i pobijane presude preinačiti, jer su postavljena pravna pitanja, u cjelini gledano, u konkretnom slučaju važna za jedinstvo u primjeni prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni.

 

Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev i tako u svemu odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na odredbu iz čl. 395. st. 1. ZPP.

 

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. u svezi s čl. 166. st. 2. ZPP-a, a odnosi se na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku i troškove sudskih pristojbi.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Mirjana Magud, v.r.