- 1 -              Rev-x 870/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 870/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š. iz Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. s. k. g. d.o.o., Z., OIB …, kojeg zastupa punomoćnik T. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu I., O. & p. u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2258/17-2 od 2. svibnja 2017., kojom je potvrđena i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-850/15-65 od 15. ožujka 2017., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

I. Prihvaća se revizija tuženika, preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2258/17-2 od 2. svibnja 2017. u dijelu pod toč. I. i III. izreke i sudi:

 

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-850/15-65 od 15. ožujka 2017. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu glavnice sa zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017. do isplate, kao i u dijelu kojim je naloženo tužitelju da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kuna.

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

III. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kuna u roku od 15 dana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 46.034,26 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe 08.03.2003. godine pa do 31.12.2007. godine po stopi određenoj čl. 277 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01),   a od 01.01.2008. godine do isplate po stopi određenoj čl. 29 St. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima, u roku 15 dana.

 

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak sa zateznom kamatom sukladno čl. 29 st. 1 i 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), određenom za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje duge od godine dana nefinancijskom trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu  za tri postotna poena, tekućom od dana objave presude pa do isplate, u roku 15 dana."

 

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 14.375,00 kn, u roku 15 dana.“

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.  Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-850/15 od 15. ožujka 2017., u dijelu pod točkom I. i II. izreke i sudi:

 

1. Tuženik G. s. k. g. d.o.o. dužan je tužitelju D. Š. platiti iznos od 46.034,26 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od 15. ožujka 2017. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

2. Odbija se zahtjev tuženika G. s. k. g. d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kuna.

 

II. Odbija se zahtjev tužitelja D. Š. za isplatu zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 46.034,26 kuna, za razdoblje od 8. ožujka 2003. do 15. ožujka 2017.

 

III. Tuženik G. s. k. g. d.o.o. dužan je tužitelju D. Š. naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 16.288,80 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. ožujka 2017. do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.“

 

Protiv drugostupanjske presude, tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju tuženika nije podnesen.

 

Revizija tuženika je osnovana.

 

Pobijana drugostupanjska presuda je na temelju odredbe čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 148/11 – dalje: ZPP) ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužbenim zahtjevom tužitelj potražuje isplatu troškova hidroizolacije zajedničkog dijela zgrade – krovne terase u iznosu od 46.034,26 kuna.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj suvlasnik stambene zgrade u Z. na adresi …,

 

- da se tužiteljev stan nalazi na IV. katu stambene zgrade, a iznad kojeg stana je ravna terasa,

 

- da je 1992. godine došlo je do prokišnjavanja tog dijela ravne terase pa je tužitelj pisano od tuženika tražio sanaciju, a i sam je improvizirajući, pokušavao spriječiti prodor vlage u svoj stan,

 

- da se tuženik na njegove pozive oglušio, pa je tužitelj tijekom 1997. godine napravio sanaciju na način da je postavio varenu traku,

 

- da se tužitelj dopisom od 16. kolovoza 2000. ponovno obratio tuženiku sa zahtjevom za sanacijom terase, ali mu je rečeno da nema novaca,

 

- da je tužitelj u dva navrata sanirao zajednički dio zgrade, ravnu terasu iznad svojeg stana i to na način da je tijekom 1997. godine postavio ljepenku, a tijekom 2000. godine pristupio detaljnijoj sanaciji, a koja je obuhvaćala i limarske radove, ali i postavljanje puno kvalitetnije izolacije,

 

- da je tuženik tijekom 2000. godine pristupio sanaciji terase koja se nalazila na drugom dijelu, a ne iznad stana tužitelja,

 

- da vrijednost izvršene sanacije tužitelja na dan izvođenja iznosi 46.034,26 kn.

 

Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, budući da tuženik kao upravitelj stambene zgrade nije pasivno legitimiran u sporu radi isplate troškova održavanja nekretnine, već to mogu biti samo suvlasnici zagrade, zastupani po upravitelju, u smislu odredbe čl. 378. st. 1., 2., 3. i 5. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 – dalje: ZVDSP) i čl. 379. st. 1. ZVDSP.

 

Odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv prvostupanjske presude sud drugog stupnja je odbio žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 368. st. 1. ZPP u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 8. ožujka 2003. do 15. ožujka 2017., dok je na temelju odredbe čl. 373.a ZPP preinačio prvostupanjsku presudu i prihvatio zahtjev tužitelja za isplatu iznosa glavnice sa zateznim kamatama od 15. ožujka 2017. do isplate. Sud drugog stupnja, za razliku od prvostupanjskog suda, iznosi pravno shvaćanje da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, a njegova odgovornost temelji se na odredbi čl. 379. st. 3. ZVDSP i čl. 154. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO), jer je tuženik kao upravitelj predmetne zgrade, postupao suprotno svojim obvezama, a tužitelj je dokazao da mu je ta šteta nastala upravo radi tuženikovog propusta u upravljanju, a koju je sam tužitelj morao otkloniti, zbog čega je tuženik dužan naknaditi tu štetu tužitelju.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, jer u obrazloženju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama su navedeni razlozi koji su nejasni i proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja ovaj sud ocjenjuje da su u drugostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji imaju podlogu u utvrđenom činjeničnom stanju te da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost odluke ne bi mogla ispitati, slijedom čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Suprotno navodima u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 221.a ZPP, već je pravilno primijenjeno pravilo o teretu dokazivanja.

 

Međutim, osnovano navodi revident da je drugostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno kada je odbio prigovor promašene pasivne legitimacije pozivom na odredbu čl. 379. st. 3. ZVDSP. Naime, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu troškova sanacije zajedničkog dijela zgrade, koje troškove snose svi suvlasnici nekretnine razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima iz sredstava zajedničke pričuve, u smislu odredbe čl. 89. st. 1. u vezi čl. 90. st. 1. ZVDSP.

 

Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda tužiteljev zahtjev nije postavljen na naknadu štete, niti je u tom smislu tužitelj dokazivao pretpostavke odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 154. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO).

 

Slijedom navedenog, budući da tuženik kao upravitelj zgrade nije pasivno legitimiran u postupku radi isplate iznosa troškova održavanja nekretnine na zajedničkim dijelovima zgrade, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, i odlučiti kao pod toč. I. izreke.

 

S obzirom da je po reviziji tuženika preinačena drugostupanjska presuda na način da je tužbeni zahtjev u cijelosti odbijen, valjalo je tuženiku dosuditi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.375,00 kuna, odnosno tužitelja odbiti sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, u skladu s čl. 166. st. 2. ZPP, u skladu s odredbom čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP, sukladno vrijednosti predmeta spora, a prema odredbama Tbr. 7., 8., 9., 28. i 42. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje Tarifa).

 

Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, pa je odlučeno kao pod toč. II. izreke.

 

Tuženiku je na temelju odredbe čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen trošak za sastav revizije s pripadajućim PDV-om u iznosu od 1.875,00 kuna, u skladu sa odredbama Tbr. 10/6 i 42. Tarife. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe na reviziju, budući da nije dokazao da je navedenu pristojbu platio.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v. r.