- 1 -              Revd 1521/2020-2

Broj: Revd 1521/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović - Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać - Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u Z., protiv tuženika ureda iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku Š. S., odvjetniku u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2761/19-2 od 22. studenoga 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-13916/2011-48 od 5. svibnja 2017., na sjednici održanoj 8. srpnja 2020.

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-2761/19-2 od 22. studenoga 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Povrv-13916/2011-48 od 5. svibnja 2017., zbog dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na prijedlog tužitelj predlaže istoga odbaciti kao nedopuštenog.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući u skladu s odredbama čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu tuženika nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

To stoga što su postavljena pitanja usko vezana za činjenice konkretnog spora te preispituju pravilnu primjenu materijalnog prava u konkretnom slučaju pa na tako postavljena pitanja nije moguće dati jednoznačan odgovor, već odgovor ovisi o utvrđenim okolnostima u ovom i svakom drugom pojedinačnom slučaju pa se ne radi o pitanju koje bi bilo važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

Uz navedeno, tuženik u odnosu na tako postavljena pitanja nije određeno izložio razloge zbog kojeg bi ona bila važna u smislu odredbe čl. iz čl. 385.a st. 1. ZPP, a što je nužna pretpostavka za dopuštenost prijedloga. Samo isticanje da u odnosu na postavljena pravna pitanja nema prakse revizijskog suda nije samo po sebi dostatan razlog za intervenciju ovoga suda. U prijedlogu je potrebno određeno navesti razloge zbog kojih revident smatra da bi rješenje nekog pitanja bilo važno, ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari, već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, u smislu da je potrebno ukazati na možebitno postojanje različite sudske prakse o tom pitanju (prema kojoj je o tome u određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), ili iznijeti druge važne razloge zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja i razvijanja sudske prakse intervencijom ovog suda putem izjavljene revizije, a što je u konkretnom prijedlogu izostalo.

Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo kao nedopušten odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Zagreb, 8. srpnja 2020.

                            Predsjednica vijeća:

              Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.