- 1 -              Revd 1455/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1455/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. M. iz I., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici R. V. i S. B., odvjetnici u O., protiv tuženika Republika Hrvatska, za prava i obveze Ministarstva …, OIB: …, kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 523/2019-2 od 11. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P - 502/18-9 od 22. studenog 2018., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž - 523/2019-2 od 11. ožujka 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu broj P - 502/18-9 od 22. studenog 2018.

 

Postupajući sukladno odredbi 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanjima koja prema činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova nisu važna za odluku u sporu. U tom smislu i prema razlozima važnosti na koje se u prijedlogu poziva tužitelj pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda, a niti je praksa viših sudova nejedinstvena.

 

Naime, prema utvrđenju nižestupanjskih sudova, riječ je o tražbini koja je u cijelosti dospjela otkazom Ugovora o kreditu shodno pravima i obvezama ugovornih strana iz navedenog Ugovora, tako da u konkretnom slučaju nije riječ o povremenim davanjima u smislu odredbe čl. 368. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01, dalje: ZOO) kojeg je u ovoj pravnoj stvari primijeniti temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), na koja se odnose pitanja tužitelja. Zbog navedenog se pitanja kako ih je u prijedlogu postavio tužitelj ne mogu cijeniti kao pitanja koja su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u svezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.