- 1 -              Revd 1443/2020-2

Broj: Revd 1443/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice O. V. G., vlasnice obrta M. ", F., koju zastupa punomoćnica A. I., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. B. d.o.o., Z., OIB: ... , kojeg zastupa punomoćnik D. L., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o tuženikovu prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3634/2017-2 od 22. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5001/09 od 28. travnja 2017.., u sjednici održanoj 8. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-3634/2017-2 od 22. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-5001/09 od 27. travnja 2017.

Tužiteljica na prijedlog nije odgovorila.

Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio pitanje u vezi s pravilnošću pozivanja nižestupanjskih sudova na pravilo o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) povezavši ga s tvrdnjom da se nižestupanjski sudovi nisu na ovo pravilo mogli na njegovu štetu pozvati u situaciji kada nisu ni ocijenili sve izvedene dokaze. Iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi, međutim, da je taj sud, suprotno tuženikovoj tvrdnji, ocijenio iskaz svjedoka za kojeg tuženik tvrdi da ga nije ocijenio (a druga je stvar kakvo je činjenično utvrđenje iz toga dokaza izveo, odnosno u konkretnom ga slučaju proglasio „nerelevantnim“), dok je sadržaj isprava na koje se tuženik u prijedlogu poziva ocijenio kroz iskaze saslušanih svjedoka koji su te isprave sastavili.

Stoga se ne radi o pitanju važnom za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 8. srpnja 2020.