- 1 -              Rev 703/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 703/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika M. T. iz P., B. i H., kojeg zastupa punomoćnik D. R., odvjetnik u S., protiv prvotutuženice-protutužiteljice N. T. iz Z., OIB: … i drugotuženice-protututužiteljice J. I. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnica N. T., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, predaje posjeda i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda Zagrebu, poslovni broj Gž-7531/15-4 od 3. srpnja 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-11363/10-63 od 19. lipnja 2015., u sjednici vijeća održanoj 8. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se, kao neosnovana, revizija tužitelja-protutuženika protiv presude Županijskog suda Zagrebu poslovni broj Gž-7531/15-4 od 3. srpnja 2018. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11363/10-63 od 19. lipnja 2015. u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja-protutuženika da mu prvotuženica –protutužiteljica isplati 227.935,40 kn s kamatama od 3. rujna 2014. do isplate.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

U preostalom dijelu revizija tužitelja-protutuženika odbacuje se, kao nedopuštena.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je ništetan ugovor o darovanju sklopljen 20. rujna 2007. između prednika prvotuženice (sada pok. J. T.) i drugotuženice, kao i zahtjev za uspostavu prijašnjeg posjedovnog stanja (stavak I. točka 1. izreke); odbijen je tužbeni zahtjev za predaju posjeda nekretnine upisane u posjedovni list broj 3078 k.o. Ž., kčbr. 881/30 kuća i dvorište površine 286 m2 (stavak I. točka 2. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja da mu prvotuženica plati 227.935,40 kn s kamatama od 3. rujna 2014. do isplate (stavak I. točka 3. izreke); odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženici solidarno plate 118.918,56 kn s kamatama od 3. rujna 2014. do isplate (stavak I. točka 4. izreke); a odbijen je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka (stavak I. točka 5. izreke); odbijen je protutužbeni zahtjev za isplatu 550.547,00 kn (stavak II. izreke); te je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak III. izreke):

 

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod stavkom I. i II. izreke (stavak I. izreke); te je odbijen, kao neosnovan, zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu troškova sastava žalbe (stavak II. izreke).

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tužitelj-protutuženik (dalje: tužitelj) zbog bitnih povreda odredba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači, a podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, sve uz naknadu troška sastava revizije.

 

Tuženici-protutužitelji (dalje: tuženici) nisu odgovorili na reviziju.

 

Revizija je djelomično dopuštena, ali nije osnovana dok ista djelomično nije dopuštena.

 

Prema odredbi članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 , 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14- dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn, ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa te ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b tog Zakona.

 

Predmet ovog spora po tužbi su zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o darovanju, zahtjev za predaju posjeda nekretnine te zahtjev za isplatu naknade za korištenje te iste nekretnine.

 

Pobijana presuda, dakle, nije donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, a niti je ista donesena prema odredba članka 373.a i 373.b ZPP, pa dopuštenost podnesene revizije treba utvrditi prema općem kriteriju dopuštenosti, odnosno prema vrijednosti predmeta spora.

 

U postupcima u kojima se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi (čl. 40. st. 2. ZPP), dok se u postupcima u kojima se tužbeni zahtjev odnosi na novčanu svotu vrijednost predmeta spora utvrđuje se prema visini svote naznačene u glavnom zahtjevu (čl. 40. st. 1. ZPP).

 

Tužitelj je u tužbi vrijednost predmeta spora po nenovčanim zahtjevima označio iznosom od 50.000,00 kn, a kako proizlazi iz stanja spisa i pobijane drugostupanjske odluke, tijekom postupka je tužbu preinačio isticanjem i novčanih zahtjeva, od kojih je jedan usmjeren samo prema prvotuženici (u visini od 227.935,40 kn), a drugi prema obje tuženice, kao solidarne dužnice (u visini od 118.918,56 kn).

 

Uzimajući da je iznosom od 50.000,00 kn navedenim u tužbi tužitelj označio vrijednost predmeta spora nenovčanih zahtjeva, valja zaključiti kako u odnosu na navedene zahtjeve vrijednost predmeta spora ne prelazi vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije od 200.000,00 kn (članak 382. stavak 1. točka 1. ZPP).

 

Isto vrijedi i u odnosu na novčani zahtjev za isplatu iznosa od 118.918,56 kn, koji tužitelj postavlja u odnosu na obje tuženice, kao solidarne dužnice.

 

Kad stranke ne mogu protiv pravomoćne drugostupanjske presude podnijeti redovnu reviziju iz članka 382. stavak 1. ZPP, prema odredbi stavka 2. istog članka mogu podnijeti tzv. izvanrednu reviziju ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je podnijela reviziju i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (članak 382. stavak 3. ZPP).

 

Međutim, predmetna revizija u odnosu na odluke o nenovčanim zahtjevima tužbe te zahtjevu za solidarnu isplatu iznosa od 118.918,56 kn ne sadrži osnovne elemente takve (izvanredne) revizije, pa ovaj sud ocjenjuje kako se ne radi o reviziji iz članka 382. stavak 2. ZPP.

 

Slijedom svega navedenoga, kako revizija tužitelja u odnosu na te zahtjeve ne udovoljava pretpostavkama propisanim odredbama čl. 382. stavak 2. i 3. ZPP za dopuštenost revizije, to je primjenom odredbe članka 392. stavak 1. te članka 392.b stavak 1. ZPP, valjalo njegovu reviziju protiv drugostupanjske presude u dijelu koji se odnosi na nenovčane zahtjeve i zahtjev za isplatu iznosa od 118.918,56 kn (kojim su potvrđeni stavak I. točka 1., 2. i 4. izreke prvostupanjske presude) odbaciti i odlučiti kao u izreci ovoga rješenja.

 

U odnosu na reviziju tužitelja protiv onog dijela presude kojim je odlučeno o novčanom zahtjevu za isplatu iznosa od 227.935,40 kn u odnosu na prvotuženicu, ovaj je sud, u smislu odredbe članka 392.a st. 1. ZPP, pobijanu presudu ispitao samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Nakon što je odbijen tužbeni zahtjev za predaju posjeda nekretnine koja je bila predmet zamjene između tužitelja i prednika prvotuženice, uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao da bi bio vlasnik te nekretnine prije izvršene zamjene, nižestupanjski su sudovi odbili i zahtjev tužitelja da mu prvotuženica naknadi korist koju je njezin prednik imao za vrijeme posjedovanja te nekretnine. Kao razlog odbijanja ovog zahtjeva sudovi ističu i činjenicu nedokazanog vlasništva stvari (nekretnine), ali i činjenicu nedokazane visine štete (koristi).

 

S obzirom na to da u postupku koji je prethodio reviziji tužitelj nije dokazao vlasništvo nekretnine čiju predaju zahtijeva, sijedom čega je, u smislu odredbe članka 161. stavak 1. i članka 162. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10 i 143/12 - dalje ZV), odbijen zahtjev za povrat stvari, pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 165. stavak 1. tog Zakona odbijen je i zahtjev za naknadu koristi ostvarenih posjedovanjem te nekretnine, jer pravo na te koristi prema nepoštenom posjedniku ima samo vlasnik stvari.

 

Ne mogu se prihvatiti navodi revidenta da bi pravo na naknadu tih koristi (bez potrebe dokazivanja da mu je i u kojoj visini nastala šteta) imao i prema odredbi članka 1120. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 115/11 – dalje: ZOO), s obzirom na to da i prema toj odredbi pravo zahtijevati naknadu koristi ostvarene uporabom tuđe stvari u svoju korist ima vlasnik stvari. Dakle, tužitelj je u svakom slučaju bio dužan dokazati da je vlasnik odnosno drugi ovlašteni imatelj sporne nekretnine.

 

Valjalo je stoga, na temelju odredbe članka 393. ZPP, odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 8. srpnja 2020.