- 1 -              Rev 4901/2019-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 4901/2019-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, Marine Paulić člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz B., koju zastupa punomoćnica H. S., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. B. iz B., kojeg zastupa punomoćnik Đ. Z., odvjetnik u S., odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2924/2013-2 od 30. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Sv. Ivanu Zelini poslovni broj P-958/2011-143 od 29. studenog 2012., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da su tužiteljica M. B. iz B., ..., OIB ... i tuženik S. B., ... za vrijeme trajanja bračne zajednice u razdoblju od 1972. do 1991. zajednički uložile u adaptaciju i gradnju objekata u B., sagrađenih na česticama koje kao čkbr. 5532/3 pod nazivom „O. J.“ u površini od 167 čhv i čkbr. 5532/2 pod nazivom „O. J.“ u površini od168čhv, obje dolaze upisane u zk.ul.broj 3591 k.o. B. iznos od 596.517,65 kuna i to u ulični stambeni objekt i dvorišnu stambeno gospodarsku zgradu iznos od 394.670,30 kuna, u štagalj i staju iznos od 17.535,20 kuna, u svinjac iznos od 33.176,53 kune, za gradnju gospodarskog spremišta iznos od 47.415,00 kuna, za izgradnju garaže (za poljoprivredne strojeve) iznos od 61.324,38 kuna, te za izgradnju ograde, dvorišta i bunara iznos od 42.389,76 kuna i to tužiteljica u omjeru od 40%, što bi predstavljalo iznos od 238.607,06 kuna, a tuženik u omjeru od 60% što bi predstavljalo iznos od 357.910,59 kuna te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 238.607,06 kuna (dvjestotridesetosamtisućašestosedamkunaišestlipa) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove prvostupanjske odluke, tj. od 29. studenog 2011. godine do isplate po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO odnosno važećom eskontnom stopom HNB zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

 

„Utvrđuje se da su tužiteljica i tuženik za vrijeme trajanja bračne zajednice u razdoblju od 1972. do 1991. zajednički uložile u adaptaciju i gradnju objekata u B., sagrađenih na česticama koje kao čkbr. 5532/3 pod nazivom „O. J.“ u površini od 167 čhv i čkbr. 5532/2 pod nazivom „O. J.“ u površini od 168 čhv, obje dolaze upisane u zk.ul.broj 3591 k.o. B. iznos od 596.517,65 kuna i to u ulični stambeni objekt i dvorišnu stambeno gospodarsku zgradu iznos od 394.670,30 kuna, u štagalj i staju iznos od 17.535,20 kuna, u svinjac iznos od 33.176,53 kune, za gradnju gospodarskog spremišta iznos od 47.415,00 kuna, za izgradnju garaže (za poljoprivredne strojeve) iznos od 61.324,38 kuna, te za izgradnju ograde, dvorišta i bunara iznos od 42.389,76 kuna, te se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 357.910,59 kuna sa zakonskim zateznim kamatama tekućim i to u razdoblju od 01. ožujka 1991. do 31. prosinca 2007. po važećoj stopi važeće Uredbe o visini stope zatezne kamate, a u razdoblju od 1. siječnja 2008. godine pa do isplate po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO odnosno važećom eskontnom stopom HNB zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za pet postotnih poena.

 

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos od 238.607,06 kuna tekućih od dana 01. ožujka 1991. do dana 28. studenog 2012.

 

IV/ Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.“

 

Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I. izreke, te u točki IV. izreke u dijelu kojim je određeno da tuženik snosi svoje parnične troškove.

 

Protiv drugostupanjske presude tuženik podnosi reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u smislu revizijskih navoda, podredno ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija nije osnovana.

 

Sukladno odredbi članka 392.a stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer se pobijana presuda u svemu može ispitati budući da sadrži jasne i neproturječne razloge o činjenicama odlučnim za ovaj spor. Točno je da je sud prvog stupnja presudu donio 29. studenog 2012., a u izreci je odredio da zatezne kamate na dosuđeni iznos teku „... od dana donošenja ove prvostupanjske odluke, tj. od 29. studenog 2011.“. Međutim, s obzirom da i iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da kamate na dosuđeni iznos teku od dana donošenja ove prvostupanjske odluke, a to je 29. studeni 2012. (strana 10., odlomak drugi, red treći), to je očito riječ o pogrešci u pisanju u smislu odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a (koja se može ispraviti u svako doba), a ne o bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a.

 

Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a na koju upire revident jer su zaključci nižestupanjskih sudova i za ovaj revizijski sud logični i uvjerljivi budući su utemeljeni na zakonitoj ocjeni izvedenih dokaza i rezultata cjelokupnog postupka.

 

U reviziji tuženik, za razliku od žalbenih navoda, po prvi put tvrdi da je u prvostupanjskoj presudi počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. stavak 2. ZPP-a. Međutim, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP-a revizija se može podnijeti samo ako je ta bitna povreda učinjena u postupku pred drugostupanjskim sudom (članka 385. stavak 2. ZPP). Stoga revizijski navodi kojima se obrazlaže ta bitna povreda nisu odlučni.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja zajedničke imovine stečene radom tijekom trajanja bračne zajednice stranaka i dioba isplatom iznosa od 596.517,65 kuna.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je faktična i ekonomska zajednica  stranaka trajala od 1972. do 1991., a da je brak razveden 1994.,

 

- da je u razdoblju od 1972. do 1991. bitno povećana vrijednost nekretnina (kč.br. 5532/3 oranica J. sa 167 čhv i kč.br. 5532/2 oranica J. sa 168 čhv sa kućom, gospodarskim zgradama, pomoćnim objektima i garažom) i to s jedne strane imovinom stečenom radom stranaka tijekom trajanja njihove bračne zajednice, a s druge strane imovinom tuženikovih roditelja,

 

- da je u vrijeme zaključenja braka stranaka 1972. na kč.br. 5532/3 i kč.br. 5532/2 postojala stara kuća i prizemlje nove kuće dimenzije oko 9x9 m u kojoj je bila uređena jedna soba u koju su se stranke uselile po zaključenju braka, dok su roditelji tuženika ostali u staroj kući,

 

- da je za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka kuća je dograđena na način da je podignut jedan kat i postavljeno krovište (1973.), u kući su postavljene instalacije, 1974. je ožbukan ostatak prizemlja i cijeli kat objekta, 1976. je na kuću stavljena vanjska fasada, 1979. sagrađena je ljetna kuhinja, kotlovnica i manja garaža, 1981. velika garaža i svinjci, a uz garažu i gospodarsko spremište na kat, 1990. pušnica za meso, za vrijeme trajanja braka asfaltirano je dvorište, stavljena betonska glazura na štagalj, izbušen bunar sagrađen od betonskih cijevi, 1978. i 1979. je oko cijele nekretnine postavljena žičana ograda s betonskim parapetom,

 

- da je ukupna vrijednost objekata 1.061.541,00 kuna,

 

- da je do zaključenja braka vrijednost postojećih objekata bila 176.630,00 kuna,

 

- da svota od 789.340,61 kunu čini vrijednost uloženu u objekte, nakon umanjenja zbog starosti objekta,

- da je u štagalj uloženo 35.070,40 kuna, svinjce iznos od 84.779,52 kune, gospodarsko spremište uz garažu 94.843,00 kune, ljetnu kuhinju, kotlovnicu i manju garažu iznos od 122.648,76 kuna, asfaltiranje dvorišta, bušenje i izgradnju bunara, postavljanje žičane ograde s betonskim parapetom iznos od 84.779,52 kune,

 

- da su kroz cijelo vrijeme ulaganja tužiteljica i tuženik radili i primali plaću, s time da je plaća tuženika bila veća, oboje su dodatno zarađivali kao domari, s tim da se tužiteljica brinula za domaćinstvo i kćer u razdoblju od 1973. do 1979. od kada su se za dijete brinuli tuženikovi roditelji,

 

- da su tuženiku na temelju rješenja o nasljeđivanju iz smrti njegovih roditelja uručene predmetne nekretnine.

 

Na temelju ovih činjeničnih utvrđenja, uz primjenu pravnih normi iz članka 277. i 287. Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj 11/78, 45/89 i 59/90 - dalje: ZBPO) nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tužiteljica doprinijela stjecanju zajedničke imovine u omjeru od 40%, odnosno tuženik u omjeru od 60%.

 

U revizijskom dijelu postupka i dalje je sporan doprinos tužiteljice stjecanju zajedničke imovine.

 

Protivno revizijskim navodima, u pobijanoj presudi je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

 

Odredba članka 277. ZBPO-a propisuje da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, ili potječe iz te imovine, njihova zajednička imovina.

 

Prema članku 287. stavak 1. ZBPO-a kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova udio bračnog druga u zajedničkoj imovini određuje se prema njegovom doprinosu u stjecanju te imovine. U slučaju spora sud određuje koliki je bio doprinos bračnih drugova u stjecanju zajedničke imovine, pri čemu vodi računa ne samo o osobnom dohotku i zaradi svakog od bračnih drugova, nego i o pomoći jednog bračnog druga drugome, o radu u domaćinstvu i porodici, brizi oko odgoja i podizanja djece, kao i o svakom drugom obliku rada i suradnje u upravljanju, održavanju i povećanju zajedničke imovine (članak 287. stavak 2. ZBPO).

 

S obzirom na utvrđenje sudova da su kroz cijelo vrijeme ulaganja tužiteljica i tuženik radili i primali plaću, s time da je plaća tuženika bila veća, da su oboje dodatno zarađivali kao domari, s tim da se tužiteljica brinula za domaćinstvo i kćer u razdoblju od 1973. do 1979. od kada su se za dijete brinuli tuženikovi roditelji, neosnovan je prigovor tuženika da bi sudovi pogrešno ocijenili doprinos tužiteljice u stjecanju imovine.

 

Neosnovano revident prigovara i da je u doprinos tužiteljice uračunat doprinos tuženikovih roditelja jer to niti ne proizlazi iz obrazloženja pobijane odluke. Točno je da je tuženik dao veći doprinos u novcu, no ne može se istodobno ne voditi računa i o radu tužiteljice u kućanstvu i brizi oko odgoja i podizanja djeteta, kako to izrijekom propisuje odredba članka 287. stavak 2. ZBPO-a.

 

Dakle, i po ocjeni revizijskog suda, pravilno su nižestupanjski sudovi cijenili doprinos tužiteljice u stjecanju zajedničke imovine.

 

I konačno, neosnovano tuženik ustraje na prigovoru promašene pasivne legitimacije s obzirom da su sudovi pravilno otklonili taj prigovor i o tome dali valjane razloge.

 

Kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju odredbe članka 393. ZPP-a presuditi kao u izreci.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.