Broj: Rev 106/10

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća i Jasne Guštek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Š. K. d.d. S., Bosna i Hercegovina, zastupanog po punomoćniku V. K., odvjetniku iz Z., protiv tuženika G. N., N., zastupanog po gradonačelniku A. V., a on po punomoćnici O. H., zaposlenici G. N., radi predaje stvari i naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-2007/08 od 27. kolovoza 2009., kojom je potvrđena  presuda Općinskog suda u Novskoj poslovni broj P-131/05-31 od 23. rujna 2008., u sjednici održanoj  6. lipnja 2012.

p r e s u d i o   j e

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

              „Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja Š. K. d.d. S., BiH, koji glase:

              ''Nalaže se tuženiku G. N. da tužitelju Š. K. d.d. S., BiH vrati kamp prikolicu 'Adria' tipa C 20590 TPE, broj šasije: … te da mu nadoknadi parnični trošak od 35.690,00 kn sa zateznom kamatom na parnični trošak sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 8% poena, počevši od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.''

              i

              ''Nalaže se tuženiku G. N. da tužitelju Š. K. d.d. S., BiH, isplati na ime naknade štete novčani iznos od 121.101,60 kn sa zateznom kamatom sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 8% poena, počevši od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, te da mu nadoknadi parnični trošak od 35.690,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom  sukladno čl. 29 Zakona o obveznim odnosima u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za 8% poena, počevši od dana zaključenja glavne rasprave pa do isplate, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude.''

              Nalaže se tužitelju Š. K. d.d. S., BiH, platiti tuženiku G. N.,  N., na ime troškova parničnog postupka novčani iznos od 750,00 kn u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude.“

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda.

              Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud preinači pobijane presude na način da prihvati u cijelosti tužbeni zahtjev, podredno iste ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja  na ponovno suđenje uz naknadu troškova postupka.

              Odgovor na reviziju nije podnesen.

              Revizija nije osnovana.

              Prema odredbi čl. 392.a Zakona o parničnom postupku  ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – odluka USRH i 84/08 - dalje: ZPP), revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti  na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Neosnovan je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. ZPP, kao i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Suprotno navodima revizije, pravilno je drugostupanjski sud u obrazloženju presude ocijenio sve žalbene navode koje su od odlučnog značaja, te označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti.

              Naime, netočno je da je u žalbi protiv prvostupanjske presude revident ukazao posebice na bitnu povredu odredaba parničnog postupka učinjenu pred prvostupanjskim sudom. Za svoju odluku nižestupanjski sudovi dali su valjane i jasne razloge koji nisu u međusobnom proturječju, a revizijski navod da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP u stvari u sebi sadržajno obuhvaća ocjenu dokaza, što predstavlja razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog kojeg se revizija ni ne može podnijeti (čl. 385. ZPP).

              Također nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka  iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

              Neosnovan je revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

              Predmet spora je zahtjev tužitelja kao vlasnika kamp prikolice da mu tuženik vrati navedenu kamp prikolicu, a podredno isplati protuvrijednost prikolice u iznosu od 121.101,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama.

              Kako je tužbeni zahtjev  postavljen, proizlazi da se radi o eventualnoj kumulaciji dva zahtjeva i to stvarnopravnog zahtjeva za povrat stvari i obveznopravnog zahtjeva za naknadu štete.

Prema odredbi čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01– dalje: ZV), vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari, a vlasničko pravo iz st. 1. navedenog članka ne zastarijeva ako zakonom nije što drugo određeno (st. 2. čl. 161. ZV).

Prema odredbi čl. 162. ZV tj. da bi vlasnik ostvario svoje pravo u parnici mora dokazati svoje vlasništvo i da se stvar nalazi u posjedu tuženika, dakle mora dokazati pretpostavke iz čl. 161. st. 1. i čl. 162. st. 1. ZV.

U konkretnom slučaju u tijeku postupka pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da je naredbom Križnog štaba Općine N. Republike Hrvatske od 31. listopada 1991. naređeno pravnom predniku tužitelja „Š. C. – S. S.“ da za potrebe Sekretarijata narodne obrane za zbrinjavanje izda na upotrebu kamp prikolicu „Adria“;

- da je navedena kamp prikolica predana tuženiku;

- da je ista prikolica vraćena u skladište tuženika 26. ili 27. listopada 1991., te je smještena unutar Š. skladišta u S.;

- da tuženik ne posjeduje dokument o preuzimanju odnosno predaji prikolice tužitelju.

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da nije ispunjena pretpostavka iz odredbe čl. 162. st. 1. ZV, a to je da se navedena kamp prikolica nalazi u tuženikovom posjedu. Stoga je valjano primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen tužbeni zahtjev.

Kako je neosnovan zahtjev za predaju stvari, posljedično je neosnovan i zahtjev za naknadu štete zbog njezinog uništenja, te je u odnosu i na eventualno kumulirani tužbeni zahtjev odluka nižestupanjskih sudova pravilna.

Kako se nisu ostvarili revizijski razlozi, a ne postoje ni povrede zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti reviziju tužitelja kao neosnovanu i presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 6. lipnja 2012.