Poslovni broj: K-Us-15/2017-59

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: K-Us-15/2017-59

 

 

U   I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, Odjel za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, u vijeću sastavljenom od sutkinje Višnje Strinić, kao predsjednice vijeća, te sudaca Marie Majić i Damira Romca kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vesne Šarolić kao zapisničara, u kaznenom postupku protiv okrivljenog D. Ž. zbog kaznenog djela iz članka 291. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11 i 144/prosinca dalje u tekstu: KZ/11), nakon javne rasprave održane 2. srpnja 2020. u nazočnosti zamjenice ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta N. P., okrivljenog D. Ž. i njegovog branitelja J. Č., odvjetnika u S., a objavljene javno 7. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I.

 

Na temelju članka 455. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (“Narodne novine”, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 - pročišćeni tekst, 91/12.-Odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu: ZKP/08)

OKRIVLJENIK: D. Ž., OIB: ..., sin pok. M. i P. rođena Š., rođen ... u M., s prebivalištem u P., državljanin Republike Hrvatske, policijski službenik, sa završenom srednjom stručnom spremom, zaposlen u PU ... s mjesečnim primanjima od 7.000,00 kuna, vlasnik 1/2 stana u P. od 72 m², vlasnik vozila Golf III 1996. godište oženjen, otac dvoje maloljetne djece u dobi od 14 i 7 godina, vojsku služio 1992. u S., dragovoljac domovinskog rata, nositelj Spomenice Domovinskog rata, ne vodi se drugi kazneni postupak,

 

k r i v   j e

 

1.) što je 24. rujna 2014. u vremenu od 11,30 do 11,45 sati u mjestu D., na državnoj cesti D8, kao policijski službenik Policijske postaje S., tijekom kontrole prometa zaustavio M. L. koji je motociklom marke i modela „Kawasaki Z 750“ reg. oznaka DU ... pretjecao kolonu vozila i utvrdio mu da je počinio prekršaj iz članka 70. stavka 1. točke 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna od 3.000,00 kuna, a potom u nakani da M. L. ne sankcionira za taj stvarno počinjeni prekršaj ispisao mu mandatnu kaznu kao da je počinio prekršaj pretjecanja vozila iz članka 66. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je člankom 66. stavkom 3. istog Zakona propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna te mu na mjestu počinjenja prekršaja naplatio polovinu te kazne, čime je nenaplaćivanjem kazne za stvarno počinjeni prekršaj M. L. pribavio korist,

 

dakle, kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti i drugoj osobi pribavio korist,

 

2.) što je 3. listopada 2014. u vremenu od 20,25 do 20,53 sati u mjestu D., na državnoj cesti D8, kao policijski službenik Policijske postaje S., tijekom kontrole prometa uređajem za nadzor brzine kretanja vozila sudionicima u prometu utvrdio prekoračenja dozvoljene brzine kretanja i počinjenje prekršaja, a u nakani da im pribavi korist neevidentiranjem utvrđenih prekršaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama i nenaplaćivanjem kazni za te prekršaje, nije sačinjavao izvješća o počinjenim prekršajima, te ispisivao mandatne kazne počiniteljima za blaže prekršaje koje nisu počinili i za koja su propisane manje novčane kazne, pa je navedenog dana tako:

 

- u 20,25 sati zaustavio prikrivenog istražitelja broj 1. u vozilu reg. oznaka OS ... zbog prekoračenja brzine kretanja vozilom od 86 km na sat koja je za 26 km na sat viša od dozvoljene brzine i utvrdio mu počinjenje prekršaja iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je člankom 53. stavkom 5. istog Zakona propisana novčana kazna od 1.000,00 kuna, kao i počinjenje prekršaja nekorištenja sigurnosnog pojasa iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna od 500,00 kuna, a potom iako je nadzorom utvrdio da prikriveni istražitelj broj 1. već ima izrečenu mjeru upozorenja i da je bio sankcioniran za slične prekršaje te da mu sukladno članka 245. Zakona o prekršajima ne može izdati mjeru upozorenja, unatoč tome, a u nakani da ne sankcionira tog prikrivenog istražitelja i tako mu pribavi nepripadajuću korist, nije sačinio izvješće o počinjenim prekršajima i prikrivenom istražitelju broj 1. nije naplatio novčane kazne za prekršaje koje mu je utvrdio,

 

- u 20,53 sati zaustavio prikrivenog istražitelja broj 2. u vozilu reg. oznaka PU ... zbog prekoračenja brzine kretanja vozilom od 103 km na sat koja je za 43 km na sat viša od dozvoljene brzine i utvrdio mu počinjenje prekršaja iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je člankom 53. stavkom 4. istog Zakona propisana novčana kazna od 2.000,00 kuna, kao i počinjenje prekršaja nekorištenja sigurnosnog pojasa iz članka 163. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna od 500,00 kuna, a potom u nakani da prikrivenog istražitelja broj 2. ne sankcionira za te prekršaje i tako mu pribavi nepripadajuću korist, nije napisao izvješće o tim prekršajima već je prikrivenom istražitelju broj 2 izdao mandatnu kaznu kao da mu je utvrdio samo počinjenje prekršaja zbog manjeg prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozilom od 10 do 20 km na sat za koji je člankom. 53. stavkom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana blaža novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna,

 

dakle, kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti i drugoj osobi pribavio korist, te s namjerom počinio više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istih kaznenih djela, a koja s obzirom na njihovu prostornu i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu,

 

čime je u stjecaju počinio dva kaznena djela protiv službene dužnosti – i to radnjom pod točkom 1.) izreke presude kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti – djelo označeno i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11, a radnjom pod točkom 2.) izreke presude produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti-djelo opisano i kažnjivo po članku 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11.

 

Stoga se okrivljenom D. Ž. prethodno utvrđuju kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo i to kako slijedi:

 

- za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11, pobliže opisano pod točkom 1. izreke presude, na temelju članka 291. stavak 1. KZ/11 - kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci

- za produljeno kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11, pobliže opisano pod točkom 2. izreke presude, na temelju članka 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11–kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci,

 

Stoga se okrivljenik na temelju članka 291. stavak 1. svezi sa člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11

 

o s u đ u j e

 

na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Na temelju odredbe članka 56. stavak 2. KZ/11 prema okrivljeniku D. Ž. izriče se,

 

uvjetna osuda

 

time da se kazna zatvora na koju je okrivljenik D. Ž. osuđen u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

 

Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi sa člankom 145. stavak 1. i 2. točka 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik D. Ž. dužan je platiti troškove kaznenog postupka u iznosu od 9.938,00 kn (devettisućadevetstotridesetosam kuna), od čega se iznos od 3.100,00 kn odnosi na troškove vještačenja, a iznos od 2.338,00 kn predstavlja putni trošak svjedoka, dok se iznos od 3.000,00 kn odnosi na ime paušala, koji je određen obzirom na trajanje i složenost postupka, te imovne prilike okrivljenika.

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana kada stranke prime pismeni otpravak ove presude. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjeraka ovom sudu, a o njoj odlučuje viši sud.

 

 

II.

Na temelju odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda RH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje u tekstu: ZKP/08)

 

OKRIVLJENIK: D. Ž. (o.u.s.)

 

o s l o b a đ a   s e   o d   o p t u ž b e

 

1.) da je 31. kolovoza 2014. oko 15,20 sati, na državnoj cesti D 414 u M. S., kao policijski službenik Policijske postaje S., tijekom kontrole prometa zaustavio Z. Š. u vozilu marke „Chevrolet Captiva“, reg. oznaka DU ... zbog prekoračenja dozvoljene brzine kretanja vozilom od 105 km na sat na mjestu gdje je dozvoljena brzina kretanja od 50 km na sat i utvrdio joj počinjenje prekršaja iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je člankom 53. stavkom 3. istog Zakona propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a potom u nakani da se protiv Z. Š. ne pokrene prekršajni postupak i tako joj pribavi nepripadajuću korist, nije sačinio izvješće o počinjenom prekršaju,

 

dakle, kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti i drugoj osobi pribavio korist,

 

pa da je time počinio kazneno djelo protiv službene dužnosti – zlouporabu položaja i ovlasti – djelo označeno i kažnjivo po članku 291. stavak 1. KZ/11.

 

Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka u ovom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava.

 

 

Obrazloženje

 

Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta podigao je pred ovim sudom 17. lipnja 2015. optužnicu pod poslovnim brojem K-US-65/15 od 17. lipnja 2015. godine protiv okrivljenog D. Ž., zbog tri kaznena djela protiv službene dužnosti, i to dva kaznena djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11 i jednog produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11.

 

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja I Kž-Us-2/17-4 od 23. veljače 2017. prihvaćena je žalba državnog odvjetnika, ukinuta presuda ovog suda poslovnog broja K-Us-21/15 od 23. studenog 2016. i predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku pred potpuno izmijenjenim vijećem nakon čega je spisu dodijeljen novi poslovni broj, K-Us-15/2017.

 

Sukladno ukidnom rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske rasprava je 21. veljače 2019. počela iznova.

 

Podneskom od 1. srpnja 2020. zamjenica ravnateljice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta je izmijenila optužnicu (listovi 441-442 spisa) na način kako je to navedeno u izreci ove presude.

 

Rasprava je u ponovljenom postupku 2. srpnja 2020. godine zbog izmjene u sastavu suda i odgode dulje od tri mjeseca sukladno članku 407. stavak 1. i 3. ZKP/08 počela iznova te je na istoj okrivljenik izjavio da je razumio što mu se izmijenjenom optužnicom stavlja na teret.

 

Prilikom očitovanja o optužbi na raspravi od 2. srpnja 2020. okrivljeni D. Ž. je izjavio da se ne smatra krivim za kaznena djela koja mu se izmijenjenom optužnicom stavljaju na teret.

 

U dokazne svrhe pregledano je i pročitano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova pod brojem 511-01-157-41538/543-2012 od 28. srpnja 2012. o rasporedu D. Ž. s danom 1. kolovoza 2012. u Policijsku upravu ..., Policijsku postaju S. na radno mjesto vođa ophodnje (list 5), raspored rada za dan 31. kolovoza/1. rujna 2014. godine Policijske uprave ..., Policijske postaje S. pod brojem 511-03-08-13/243-14 od 29. kolovoza 2014. (list 6-12), radni nalog Policijske uprave ..., Policijske postaje S. broj IX-39/11, 44/14, 53/13-2014 od 24. rujna 2014. (list 13), uvid u zbirke i registre podataka TK operatera za broj 385911754484 (list 15-18), izvadak iz evidencije osoba nad kojima je provedena granična kontrola za dan 8. rujna 2014. u 21:42 sati (list 19), izvadak iz evidencije vozila nad kojima je provedena granična kontrola za dan 31. kolovoza 2014. u 21:30 sati (list 20), raspored rada za dan 24./25. rujna 2014. Policijske uprave ..., Policijske postaje S. pod brojem 511-03-08-13/267-14 od 23. rujna 2014. (list 21-27), radni nalog Policijske uprave ..., Policijske postaje S. broj IX-39/11, 44/14, 53/13-2014 od 24. rujna 2014. (list 28), prikaz podataka o vozilu Kawasaki Z 750 ABS (list 30), popis svih vlasnika vozila Kawasaki Z 750 ABS (list 31), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja Policijske uprave ..., Policijske postaje S. serijskog broja 50988588 (list 32), raspored rada za dan 3./4. listopada 2014. Policijske uprave ..., Policijske postaje S. pod brojem 511-03-08-13/276-14 od 2. listopada 2014. (list 33-40), radni nalog Policijske uprave ..., Policijske postaje S. broj X-44/2-214 od 3./4. listopada 2014. godine (list 41), izvješće prikrivenog istražitelja broj 1. Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe posebnih kriminalističkih poslova pod brojem 511-01-82/1-4-OGR-2/98-US-14 od 6. listopada 2014. (list 42-43), izvješće prikrivenog istražitelja broj 2. Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe posebnih kriminalističkih poslova pod brojem 511-01-82/1-4-OGR-2/98-US-14 od 6. listopada 2014. (list 44-45), izvješće o provođenju mjera iz članka 332. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, Službe posebnih kriminalističkih poslova pod brojem 511-01-82/4-OGR-2/98-14 od 10. listopada 2014. (list 46/49), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja Policijske uprave ..., Policijske postaje S. serijskog broja 50998283 (list 48), nalog o pretrazi suca istrage Županijskog suda u Splitu pod brojem Kir-Us-23/15 od 10. ožujka 2015. (list 50), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave ..., Službe kriminalističke policije pod brojem 511-03-04/7-K-29/15 od 11. ožujka 2015. (list 53-54), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa Policijske uprave ..., Službe kriminalističke policije pod brojem 511-03-04/7-K-29/15 od 11. ožujka 2015. (list 55-56), zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora Policijske uprave ..., Službe kriminalističke policije pod brojem 511-03-04/7-K-29/15 od 11. ožujka 2015. (list 57-58), zapisnik o pretrazi osobe Policijske uprave ..., Službe kriminalističke policije pod brojem 511-03-04/7-K-29/15 od 11. ožujka 2015. (list 59-60), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave ..., Službe kriminalističke policije pod brojem serijskog broja 0506916 od 11. ožujka 2015. (list 61), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave ..., Službe kriminalističke policije pod brojem serijskog broja 0506917 od 11. ožujka 2015. (list 62), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ... pod brojem 511-03-01-23/23-1315 od 11. ožujka 2015. kojim se D. Ž. udaljuje iz službe s danom 11. ožujka 2015. (list 95-97), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda broj: 511-01-158-UP/II-47/3-16 od 16. ožujka 2016. (listovi 250-253 spisa), rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjel prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split broj: 511-01-158-ST-UP/I-1441/11-15 od 3. prosinca 2015. (listovi 254-262 spisa).

 

Uz pomoć sudskog informatičara J. J. u dokazne svrhe reproduciran je audio zapis Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, službe posebnih kriminalističkih poslova pod brojem 511-01-82/4-OGR-2/98-14 o provedbi posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točka 5. i 6. ZKP/07 o uporabi prikrivenog istražitelja broj 1 (omot 1), te audio zapis Policijskog nacionalnog ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, službe posebnih kriminalističkih poslova pod brojem 511-01-82/4-OGR-2/98-14 o provedbi posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točka 5. i 6. ZKP/07 o uporabi prikrivenog istražitelja broj 2 (omot 2), tonski zapisi i zapisi SMS poruka snimljeni na nadziranom telefonu okrivljenog D. Ž. pozivnog broja 099 ... temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-95/14 o primjeni posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08 i to tonski zapisi i zapisi SMS poruka od 31. kolovoza 2014. u 17:31:31, 24. rujna 2014. u 11:46:56, 12:02:45, 12:10:34, 3. listopada 2014. u 20:39:53 (omot 3).

 

Stranke nisu imale primjedbi na izvedene dokaze.

 

Uz suglasnost stranaka i na temelju članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledan je i pročitan pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije S. G. od 29. srpnja 2016. (listovi 265-273 i 288-297 spisa), iskaz svjedoka D. P. s rasprave od 26. rujna 2019. (listovi 382-383 spisa), iskaz svjedoka A. B. s rasprave od 26. rujna 2019. (listovi 383-384 spisa) i s rasprave od 10. veljače 2020. (listovi 424-425 spisa), iskaz svjedoka I. M. s rasprave od 26. rujna 2019. (listovi 384-385 spisa), iskaz svjedoka V. M. s rasprave od 26. rujna 2019. (listovi 385-387 spisa), iskaz svjedoka M. L. s rasprave od 26. rujna 2019. (listovi 387 spisa), iskaz-usmena dopuna vještačenja stalnog sudskog vještaka S. G. s rasprave od 13. studenog 2019. (listovi 404-405 spisa), iskaz svjedokinje Z. Š. s rasprave od 13. studenog 2019. (listovi 405 spisa), iskaz svjedoka T. R. s rasprave od 13. studenog 2019. (listovi 405-407 spisa), iskaz svjedoka M. L. s rasprave od 13. studenog 2019. (list 407 spisa) i s rasprave od 11. veljače 2020. (listovi 433-434 spisa), iskaz prikrivenog istražitelja svjedoka pseudonima D. s rasprave od 14. studenog 2019. (listovi 409-410 spisa), iskaz svjedoka M. K. M. s rasprave od 10. veljače 2020. (listovi 425-426 spisa), iskaza svjedoka P. Š. s rasprave od 10. veljače 2020. (list 426 spisa), te iskaz prikrivenog istražitelja svjedoka pseudonima S. s rasprave od 11. veljače 2020. (listovi 431-433 spisa).

 

Stranke su ostale kod svojih ranijih očitovanja u svezi primjedbi na naprijed navedene dokaze, a nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

 

Na kraju dokaznog postupka, a prije uzimanja obrane okrivljenika pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika (list 414 spisa).

 

Na prvom ispitivanju u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta 11. ožujka 2015. (listovi 78-83 spisa) okrivljenik je porekao izvršenje inkriminiranih kaznenih djela braneći se da se ne sjeća predmetnih događaja, ali i da smatra da nije kriv te je iskoristio zakonsko pravo pa je odgovarao samo na pitanja svog branitelja.

 

Iznoseći obranu na raspravi održanoj 25. listopada 2016. (list 305 spisa) u predmetu poslovnog broja K-Us-21/15 okrivljenik je u cijelosti porekao počinjenje kaznenih djela za koja se tereti. Naveo je kako je sudac istrage od strane USKOK-a doveden u zabludu, neprovjerenim pričama na bazi "rekla-kazala" da on navodno od vozača prima mito kako ih ne bi sankcionirao za počinjene prometne prekršaje, i temeljem tako obrazloženog zahtjeva USKOK-a da je sudac istrage izdao nalog o provođenju tajnih mjera.

 

U odnosu na kazneno djelo pod točkom 1. optužnice okrivljenik je naveo kako Z. Š. u službi nikada nije zaustavio pa tako ni inkriminirane prigode. Osim toga, da je u optužnici navedeno da bi Z. Š. kroz naseljeno mjesto gdje je brzina kretanja ograničena na 50 km/h vozila brzinom od 105 km/h i time prekršila odredbu članka 53. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji prekršaj je propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, a da nije obračunato 10% tolerancije, a da je to učinjeno nedozvoljena brzina da bi iznosila 94,50 km/h za koje je propisana blaža novčana kazna, odnosno kazna od 2.000,00 kuna.

 

Što se tiče djela pod točkom 2. optužnice kazao je da je njegov kolega V. M. stajao kraj mjernog uređaja i uočio prekršaj vozača motocikla te mu javio što je uočio, odnosno da je motociklist na punoj liniji pretekao jedno vozilo. Vozača motocikla da je zaustavio i sankcionirao ga sukladno Zakonu o sigurnosti prometa na cestama za koji prekršaj je propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, a kako je kaznu isti platio odmah na licu mjesta, da je iskoristio beneficiju umanjenja kazne za 50% od propisane te platio 500,00 kuna, te da mu je ispisao blok kojeg je prekršitelj potpisao. Negirao je da bi motociklist ostvario teži prekršaj pretjecanja kolone vozila preko pune linije.

 

U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 3.a optužnice naveo je da je uočio da se to vozilo jako sporo kreće te da je isto zaustavio, nazvao dežurnog u postaju i utvrdio da vozač kojeg je zaustavio nije evidentiran u krim evidenciji, te da mu je vratio dokumente i pustio ga da nastavi vožnju, uz napomenu da je vozač tog vozila koristio sigurnosni pojas.

 

U svezi kaznenog djela opisanog pod točkom 3.b optužnice izjavio je da se sjeća da je vozača tog vozila zaustavio zbog prekoračenja brzine, da je isti bio vezan, da je utvrdio počinjeni prekršaj te mu ispisao kaznu u skladu s odredbom Zakona o sigurnosti prometa na cestama u iznosu od 1.000,00 kuna koju kaznu je platio na licu mjesta također koristeći beneficiju plaćanja polovice kazne, a izdani blok da je vozač potpisao i na taj način priznao počinjenje utvrđenog prekršaja.

 

Okrivljenik na raspravi od 25. listopada 2019. nije bio voljan odgovarati na pitanja.

 

Braneći se na raspravi u ponovljenom postupku 2. srpnja 2020. (listovi 445-446 spisa) okrivljenik je dopunio svoju ranije iznesenu obranu navodeći kako u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. predmetne optužnice ne spori da se u vremenu od 14,00 do 16,00 sati inkriminiranog dana po radnom nalogu trebala mjeriti brzina u mjestu M. S., ali da njegov kolega V. M. i on nisu mjerili brzinu kretanja vozila u tom mjestu obzirom da su postupali sukladno zapovjedi načelnika Policijske postaje S., A. B. Opetovano je istaknuo kako mu se optužnicom stavlja na teret da nije sankcionirao Z. Š. koja je tom prigodom vozila brzinom od 105 km/h kroz naseljeno mjesto te da je sukladno članku. 53. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za taj prekršaj propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, ali da se u optužnici ne navodi da je od tako navodno utvrđene brzine trebalo odbiti 10% tolerancije pa bi brzina u tom slučaju iznosila 95 km/h, a prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama za počinjenje takvog prekršaja je propisana novčana kazna od dvije tisuće kuna.

 

Što se tiče njegovog razgovora s prijateljem P. Š. istaknuo je kako se njih dvojica često zezaju, a sporne prigode da je on imenovanog želio uplašiti zbog nečeg što se u stvarnosti zapravo i nije dogodilo. Naglasio je kako se šalio, a P. Š. da je tri puta oslovio sa prika, što je isti i prihvatio te mu uzvratio kazavši mu:"reci prika", što sve da ukazuje da su oni u dobrim odnosima.

 

U odnosu na kazneno djelo navedeno pod točkom 2. izmijenjene optužnice izjavio je kako je njegov kolega V. M. uočio prekršaj kojeg je počinio M. L., a da on sam nije ni mogao vidjeti što vozač tog motocikla radi jer se u odnosu na njega i kolegu M. nalazio s druge strane ceste. Kolega M. da mu je prenio ono što je uočio kod vozača tog motocikla nakon čega da je on napisao stvarnu kaznu i kvalifikaciju u odnosu na počinjeni prekršaj, pa da ne odgovara istini ono što se navodi u optužnici u odnosu na taj učin. Kolega K. da ga je pitao koliko je oderao vozača motocikla na što da mu je odgovorio da ga je oderao s 500,00 kuna za prekršaj iz članka 66. stavak 2. odnosno članka 66. stavak 3. Posebno je istaknuo kako da je mogao da je htio nesavjesno postupati da je I. K. mogao kazati bilo što pa mu reći i da ga nije oderao.

 

I. K. da nije ni u jednom trenutku posumnjao da bi on nezakonito, nesavjesno postupao jer kad bi to bilo drugačije onda bi trebalo očekivati prijekor spram njega, a to da se nije dogodilo jer je on prihvatio njegov odgovor odnosno objašnjenje.

 

Napomenuo je kako tijekom ovog postupka pa tako i u fazi istrage te na raspravama u prethodnom postupku i u ponovljenom postupku, M. L. nikada nije rekao da je pretjecao kolonu vozila već da on spominje kaznu za prekršaj koji bi počinio od 2.000,00 kuna, a koja kazna je veća od one koje je istom naplaćena, te da je kazna za taj prekršaj prema Zakonu o sigurnosti prometa na cestama 3.000,00 kuna što ni u jednom svom iskazu M. L. nije spomenuo.

 

U odnosu na produljeno kazneno djelo opisano pod točkom 3.a izmijenjene optužnice okrivljenik je kazao da nije sporno da je došlo do intervencije policije, te da je napisana kazna za prekoračenje brzine od 105 km/h, ali u optužnici da se ne navodi i ne uzima u obzir umanjenje navodno utvrđene kazne od 10%. U konkretnom slučaju P. L. da je napisana mandatna kazna koju da je on platio na licu mjestu u iznosu od 500,00 kuna za prekoračenje brzine izvan naselja za 30 do 50 km/h, a nakon uračunate tolerancije. Dodao je da je on očito omaškom napisao pogrešnu kvalifikaciju mandatne kazne, a ispravno da je trebao napisati da je riječ o počinjenju prekršaja iz članka 54. stavak 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Tako da je u bloku omaškom naveo krivi članak Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

U odnosu na učin pod točkom 3.b optužnice izjavio je da nije sporno da je došlo do intervencije policije te da je izostala kazna, a obzirom da je riječ o prekoračenju brzine od samo 16 km/h da je smatrao da se radi o beznačajnom prekršaju i da je to jedini razlog zbog kojeg je počinitelju tog prekršaja izdao usmeno upozorenje. Počinitelj tog prekršaja da mu je kazao kako nema dovoljno novaca za platiti prekršaj, odnosno ako plati kaznu da neće imati novca za platiti autoput. Okrivljenik je ujedno ukazao i na stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji je potvrdio oslobađajuću presudu njegovom kolegi Š. u kojem slučaju se radilo o prekršaju za koje je bila propisana ista kazna, te da je bila riječ o postupanju istog prikrivenog istražitelja kao i u odnosu na postupanju na njega i o istom vozilu, jer da je bila riječ o kazni od 250,00 kuna koju policijski službenik da je propustio utvrditi. U toj situaciji da je Vrhovni sud potvrdio stav prvostupanjskog suda da je riječ o beznačajnom prekršaju, jednako kao što je i stav Vrhovnog suda da su prikriveni istražitelj, znajući gdje će se njegov kolega Š., odnosno on nalaziti, namjerno prekoračili brzinu upravo s ciljem da Š. odnosno njega potaknu na počinjenje kaznenog djela.

 

Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući i analizirajući svaki dokaz posebno i u odnosu prema drugim dokazima, ovo vijeće je utvrdilo da nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11, pobliže opisano pod točkom 1. optužnice, odnosno pod točkom II. izreke ove presude, te da je počinio jedno kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11 pobliže opisano pod točkom 2. optužnice, odnosno pod točkom 1. osuđujućeg dijela izreke ove presude, kao i da je počinio jedno produljeno kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11, pobliže opisano pod točkom 3. optužnice, odnosno opisano pod točkom 2. osuđujećeg dijela izreke ove presude.

 

Najprije treba ukazati na one činjenice koje tijekom postupka nisu bile sporne.

 

Tako u odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 1. optužnice u postupku nije sporno da je okrivljeni D. Ž. u vrijeme tog inkriminiranog, kao i ostalih inkriminiranih događaja imao svojstvo službene osobe u smislu odredbe članka 87. stavak 3. KZ/11 jer iz rješenja Ministarstva unutarnjih poslova broj 511-01-157-41538/453-2012 od 28. srpnja 2012. (list 5 spisa) proizlazi kako je isti od 1. kolovoza 2012. raspoređen u Policijsku postaju S. na radno mjesto vođa ophodnje.

 

Nije sporno ni da je 31. kolovoza 2014. oko 15,20 sati okrivljenik bio u službi, a što proizlazi iz rasporeda rada za dan 31. kolovoza/1. rujna 2014. Policijske uprave ..., Policijske postaje S. broj 511-03-08-13/243-14 od 29. kolovoza 2014. (listovi 6-12 spisa), te radnog naloga Policijske uprave ..., Policijske postaje S. broj VIII-53/12, 44/13-2013 i izvješća o postupanju po radnom nalogu (list 160 spisa). Naime, iz navedenog radnog naloga proizlazi kako ophodnja koju sačinjavaju okrivljeni D. Ž. te V. M. u vremenu od 14,00 do 16,00 sati ima obavljati nadzor prometa u mjestu M. S. na cesti D-414, kojom prilikom pozornost obratiti na prekršaje nepropisne brzine, istek valjanosti prometne dozvole, upravljanje neregistriranim vozilom, tehničku neispravnost vozila i drugo.

 

Iz izvješća o postupanju od 31. kolovoza 2014. potpisanog po D. Ž. proizlazi kako su se u vremenu od 12,00 do 19,00 sati imenovani i V. M. nalazili na relaciji M. S., Z. d., te da su vršili nadzor prometa kojom prilikom su zbog prometnih prekršaja sankcionirali J. S., E. R., I. A., H. I., D. D., A. S., A. B., E. Z. i A. F.

 

Uvidom u poslove temeljne policije za dan 31. kolovoza 2014. (list 7 spisa) utvrđeno je da je D. Ž. i V. M. kao ophodnoj službi toga dana u vremenu od 07,00 do 19,00 sati određeno postupanje na blokadnim točkama S. i J.

 

Također nije sporno da je Z. Š. 31. kolovoza 2014. upravljala osobnim vozilom marke "Chevrolet Captiva" bijele boje, registarske oznake DU ... te da je tog dana u 21,30 sati prešla međunarodni cestovni i granični prijelaz K. –. N. I.", a što proizlazi iz evidencije MUP RH-a o osobama nad kojima je provedena granična kontrola te evidencije vozila nad kojima je provedena granična kontrola (listovi 19-20 spisa).

 

Svjedokinja Z. Š. je kazala kako povremeno vozi vozilo marke Chevrolet Captiva dubrovačkih registarskih oznaka broja 191 ili 919, ali nije se mogla sjetiti slovnih oznaka.

 

P. Š. je naveo da je u sporno vrijeme Z. Š. upravljala osobnim vozilima u vlasništvu njihove tvrtke, i to vozilima marke Chevrolet Captiva, od kojih je jedno registarske oznake i broja DU ... (očito omaškom u pisanju navedeno KC umjesto FC).

 

Nadalje, nije sporno da je 31. kolovoza 2014. u 17:31:30 sati okrivljeni D. Ž. nadziranim mobitelom pozivnog broja 099 ... nazvao P. Š. na mobitel pozivnog broja 091 ... te mu rekao da je tog dana njegova sestra Z. Š. vozila 105 km/h na mjestu na kojem je ograničenje brzine 50 km/h, da za to „ide vozačka dozvola na godinu dana i plaća se kazna od 15.000,00 kuna“, ali da ju je "pustio na njegov brk", a „da je bio netko drugi da bi platio tu kaznu i izgubio vozačku dozvolu na godinu dana, a razlog brze vožnje da je žurba u Zagreb“. Navedeno proizlazi iz tonskog zapisa i zapisa SMS poruka od 31. kolovoza u 17:31:31 sati snimljenih na nadziranom telefonu okrivljenog D. Ž. pozivnog broja 099 ... temeljem naloga suca istrage Županijskog suda u Splitu broj Kir-Us-95/14 o primjeni posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08 (omot 3).

 

Rješenjem ovoga suda gornjeg poslovnog broja od 21. veljače 2019. odbijen je prijedlog okrivljenog D. Ž. za izdvajanje iz spisa dokaza prikupljenih provedbom posebnih dokaznih radnji određenih nalogom suca istrage i to pod točkom I. tonskih zapisa i SMS poruka snimljenih na nadziranom telefonu okrivljenika broj 099 ... na temelju članka 332. stavka 1. točke 1. ZKP/08, posebno onih naznačenih u predmetnoj optužnici pod rednim brojem 33., pod točkom 2. rezultata naloženih posebnih mjera praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta iz članka 332. stavka 1. točke 4. ZKP/08, pod točkom 3. rezultata naloženih posebnih mjera uporabe prikrivenih istražitelja iz simulirane prodaje i otkupa predmeta, simuliranog davanja otkupnine i simuliranog primanja otkupnine iz članka 332. stavka 1. točke 6. ZKP/08, a s obzirom na to da nije riječ o nezakonitim dokazima. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj I Kž-Us-37/2019-4 od 10. travnja 2019. odbijena je kao neosnovana žalba okrivljenog podnesena protiv citiranog prvostupanjskog rješenja.

 

Jednako tako u odnosu na ovaj učin nije sporno ni da policijski službenici, okrivljeni D. Ž. te V. M. nisu u odnosu na Z. Š. sačinili izvješće o prekršaju niti imenovanoj naplatili kaznu za prekršaj, kao niti da je protiv nje pokrenut prekršajni postupak.

 

S obzirom na obranu okrivljenika u kojoj isti negira počinjenje ovog kaznenog djela tijekom postupka je bilo sporno da li se uopće inkriminirani događaj dogodio, odnosno da li su policijski službenici D. Ž. i V. M. sporne prigode uopće vršili kontrolu prometa na državnoj cesti D-414 u M. S., na mjestu gdje je dozvoljena brzina kretanja vozila 50 km/h te da li su pritom zatekli Z. Š. kako upravlja vozilom „Chevrolet Captiva“, registarske oznake DU ..., da li se ista kretala nedozvoljenom brzinom od 105 km/h, jesu li ju zaustavili, te da li je okrivljeni utvrdio da bi ista počinila prekršaj iz članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je člankom 53. stavkom 3. istog Zakona propisana novčana kazna od 5.000,00 do 15.000,00 kuna, i unatoč tome istoj nije naplatio propisanu novčanu kaznu, niti je ispisao izvješće o počinjenom prekršaju s nakanom da se protiv imenovane ne pokrene prekršajni postupak i tako joj pribavi nepripadajuću korist.

 

Iznoseći svoju obranu okrivljenik je porekao počinjenje predmetnog kaznenog djela, odnosno službenu radnju prema Z. Š., a nema ni verbalnih dokaza koji bi istog teretili kao ni materijalne dokumentacije o tome da je okrivljenik poduzeo bilo koju radnju prema Z. Š. spornog dana. Jedino što u spisu postoji jest tonski i zapis SMS poruka telefonskog razgovora između okrivljenika i P. Š. toga dana u 17:31:30 sati te podatak da je Z. Š. toga dana u 21,30 sati izašla na granični prijelaz Republike Hrvatske.

 

Svjedokinja Z. Š. (listovi 405, 246-247 i 130-131 spisa) je navela da se ne sjeća da je ona ikada sa svojim bratom P. razgovarala o prometnim prekršajima koje je ona počinila, kao i da ne poznaje okrivljenika te da ju isti nikada nije zaustavio na cesti. Potvrdila je da povremeno koristi vozilo Chevrolet Captiva dubrovačkih registarskih oznaka pa da je moguće da ga je koristila i spornog dana.

 

Ispitan u svojstvu svjedoka P. Š. (list 426 spisa) je izjavio kako mu nije poznato da li je njegova sestra Z. Š. u sporno vrijeme počinila kakav prometni prekršaj jer mu ona o tome nije govorila kao što mu nitko drugi nije govorio da bi ona počinila prometni prekršaj pa tako da nije ni s okrivljenikom razgovarao o tome. Koliko mu je poznato ona do sada nije počinila prometne prekršaje i drži da ona vozi oprezno poštujući ograničenje brzine.

 

Kazao je da je u dobrim, prijateljskim odnosima s okrivljenikom, a nakon što je reproducirana snimka razgovora od 31. kolovoza 2014. u 17:31:30 sati naveo je da prepoznaje svoj glas, ali da je to bila šala jer da su se on i okrivljenik znali na taj način zezati i misli da on o tom razgovoru nije obavijestio sestru Z.

 

Osim toga, obranu okrivljenika u dijelu u kojem isti negira počinjenje ovog djela i bilo koji kontakt sa Z. Š. potvrdio je i svjedok V. M. (listovi 385-387 spisa), policijski službenik Policijske postaje S. koji je inkriminiranog dana bio s njim u policijskoj ophodnji. Imenovani svjedok je naveo da mu Z. Š. nije poznata i da ju nikada u životu nije sreo, ali da poznaje njenog brata P. Š. Izjavio je i kako mu nije poznat inkriminirani događaj, te je naglasio kako je uvjeren da kritičnog dana na predmetnom mjestu on i okrivljenik nisu obavljali kontrolu prometa i to stoga što je prije inkriminiranog događaja načelnik Policijske postaje S. izdao usmenu naredbu da se na tom mjestu ne vrši kontrola prometa.

 

Saslušan u svojstvu svjedoka načelnik Policijske postaje S., A. B. je izjavio da je točno da su policijski službenici ranije običavali zaustavljati vozila koja su se kretala iz smjera Jadranske magistrale prema S. i to na poziciji stotinjak metara pred raskrižje za ulazak u M. S., a nakon raskrižja u pravcu S. da slijedi jači zavoj ulijevo tako da to nije bila adekvatna pozicija za zaustavljanje vozila. Nakon brojnih primjedbi građana da je on osobno izašao na lice mjesta te se uvjerio da je zaustavljanje vozila na tom mjestu opasno za sudionike u prometu jer se ta pozicija nalazi upravo pred oštrim zavojem ulijevo. Stoga da je pred početak turističke sezone 2014., negdje u lipnju, izdao usmeni nalog policajcima da ubuduće tamo ne vrše kontrolu brzine kretanja vozila. Taj nalog da je izdan pomoćnicima, voditeljima te šefovima smjena te da nakon što je izdao taj nalog više nikada nije sreo policajce da bi na tom mjestu kontrolirali promet, a da ih je slučajno vidio da to čine da bi im to zasigurno zabranio. Naglasio je kako taj nalog nikad nije povukao te da je isti i dalje na snazi. Kazao je kako je s radom policijskog službenika D. Ž. iznimno zadovoljan jer da je isti jedan od najboljih policijskih službenika u postaji te da nikada na njegov rad nije imao pritužbi od nikoga, niti od stranaka niti od kolega.

 

Da je A. B. kao načelnik Policijske postaje S. izdao usmenu naredbu da se ne obavlja kontrola brzine kretanja vozila u mjestu M. S. na državnoj cesti 414 u vrijeme inkriminiranog događaja, osim okrivljenika te svjedoka V. M. kazali su na raspravi ispitani svjedoci A. B. (listovi 424-425, 383-384 i 303-304 spisa), D. P. (listovi 382-383, 277 i 162-163 spisa), I. M. (listovi 384-385, 278-279 i 168-170 spisa) i M. K. M. (listovi 425-426 spisa).

 

Iako je svjedok M. L. (listovi 433-434 spisa) izjavio da on osobno nije znao za navedenu zapovijed, isti je kazao da je razgovarao s nekoliko policijskih službenika u svezi toga pa da su mu tako M. U., I. V., D. M., J. U. i I. M. potvrdili da se na tom mjestu nije kontrolirala brzina sukladno usmenoj naredbi načelnika B. Iz pročitanog dopisa M. L. (list 418 spisa) proizlazi kako je imenovani kontaktirao i policijske službenike J. N., J. O., D. Č., L. M., L. J. N., H. H. i B. R. koji su mu kazali da njima nikad nitko direktno od rukovoditelja nije zapovjedio da u mjestu M. S. ne smije mjeriti brzinu kretanja vozila, ali da je među njima kružila priča da je načelnik B. zabranio nadzor prometa i mjerenje brzine u mjestu M. S. kod skretanja za obiteljsku kuću B.

 

Na raspravi (list 407 spisa) je svjedok L. kazao kako njemu doista nije poznato da bi A. B. izdao bilo kakvu uputu da se u mjestu M. S. ne vrši kontrola brzine kretanja vozila u 2014. godini. Još je naveo kako je upravo on sačinio sva tri radna naloga, odnosno onaj od 3./4. listopada 2014., kao i radni nalog od 24. rujna 2014. i od 31. kolovoza 2014. i to u suradnji s pomoćnikom načelnika i načelnikom postaje koji može te radne naloge prihvatiti ili izmijeniti.

 

Tadašnji načelnik Policijske uprave ... T. R. (listovi 405-407 spisa) je kazao da njemu nije poznato da bi načelnik Policijske postaje S., A. B. izdao usmeni nalog da se u mjestu M. S. ne obavlja kontrola brzine kretanja prometa.

 

Kako nema nikakve dokumentacije iz koje bi proizlazilo da je okrivljenik kritične prigode poduzeo bilo kakvu radnju prema Z. Š. kao što nema ni dokaza o tome da je imenovana toga dana boravila u M. S., to je vijeće okrivljenika u odnosu na to kazneno djelo oslobodilo od optužbe jer nema dokaza da je on isto počinio. Naime, u odnosu na to djelo postoje samo indicije u vidu telefonskog razgovora između okrivljenika i P. Š. u kojem se ni ne spominje vrijeme kada bi se taj navodni prekršaj dogodio i podatka da je tog dana Z. Š. prešla granice, ali te indicije nisu takve da čine zatvoreni krug i ukazuju da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo.

 

S obzirom da je okrivljenik u odnosu na ovo kazneno djelo oslobođen od optužbe to je sukladno članku 149. stavak 1. KZ/11 odlučeno da troškovi kaznenog postupka u tom dijelu padaju na teret proračunskih sredstava suda.

 

U odnosu na kazneno djelo označeno pod točkom 1. osuđujućeg dijela presude za navesti je da nije sporno da je 24. rujna 2014. u vremenu od 11,30 do 11,45 sati okrivljenik zajedno s V. M., također policijskim službenikom Policijske postaje S., na državnoj cesti D 8 u mjestu D. kao policijski službenik Policijske postaje S., vršio kontrolu prometa i tom prilikom zaustavio motocikl marke "Kawasaki Z 750" registarskih oznaka DU ... kojim je upravljao M. L. i nepropisnom vožnjom počinio prometni prekršaj pretjecanja vozila na punoj središnjoj liniji, a okrivljenik ga je zaustavio i kaznio zbog prekršaja iz članka 66. stavka 2. u svezi sa stavkom 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, za koji je propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, i obzirom da je kazna plaćena na licu mjesta naplatio mu je polovinu utvrđene kazne te izdao blok o plaćanju.

 

Tijekom postupka kao sporno postavilo se pitanje koji prekršaj je počinio vozač motocikla M. L., da li se radi prekršaju iz članka 66. stavak 2. ZSPC za koji je stavkom 3. tog članka propisana novčana kazna u iznosu od 1.000,00 kuna, i za koji je kažnjen na mjestu događaja novčanom kaznom od 500,00 kuna, ili je pak počinio neki drugi, teži prometni prekršaj.

 

Iako je okrivljenik negirao počinjenje kaznenog djela pod točkom 2. odnosno postupanje prema M. L., sud takvu njegovu obranu nije prihvatio te drži da je ista neosnovana i usmjerena ka izbjegavanju njegove kaznene odgovornosti. Osim toga, okrivljenikova obrana je u suprotnosti s drugim izvedenim dokazima.

 

Naime, prema radnom nalogu Policijske uprave ..., Policijske postaje S. od 24. rujna 2014. (list 13 spisa) D. P., V. M. i okrivljenik su tog dana kao ophodna služba u vremenu od 09,00 do 11,00 sati bili zaduženi nadzor prometa obavljati na cesti D-414 u mjestu Z. te sankcionirati prekršaje, nepropisne brzine, istek prometne dozvole, nekorištenje sigurnosnog pojasa, tehničku neispravnost, upravljanje prije stjecanja prava na upravljanje, te pored nadzora prometa obavljati kontrolu roba i putnika s ciljem pronalaska nedozvoljenih sredstava i robe, te osoba za kojima je raspisana potraga, a iste zadaće su se odnosile i na mjesto Doli u vremenu od 12,00 do 15, 00 sati.

 

Iz izvješća o postupanju sačinjenog i potpisanog 24. rujna 2014. po policijskom službeniku V. M. proizlazi kako su se on, okrivljenik i D. P. tog dana u vremenu od 9,00 do 13,00 sati nalazili na relaciji Z. d. te da su vršili nadzor prometa kojom prilikom su zbog prekršaja sankcionirali F. M., D. A., A. M., P. F., M. L., J. T. i M. E.

 

Iz potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja broj 50988588 od 24. rujna 2014. (list 32 spisa) proizlazi da je M. L. 24. rujna 2014. počinio prekršaj iz članka 66. stavak 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama koji je kažnjiv po članku 66. stavak 3. tog Zakona, te da mu je na licu mjesta naplaćena novčana kazna od 500,00 kuna. Da je tome tako potvrdio je i svjedok M. L. nakon što mu je predočena navedena potvrda te je dodao kako je istu on osobno i potpisao u rubrici „potvrdu primio“. Još je kazao kako je istu takvu potvrdu primio upravo od policijskog službenika koji ga je tog dana zaustavio.

 

Uvidom u prikaz podataka o vozilu Kawasaki Z 750 ABS (list 30 spisa) utvrđeno je da je M. L. iz V., vlasnik motocikla marke Kawasaki Z 750 ABS registarske oznake ŠI ..., dok je ranija registarska oznaka tog motocikla bila DU ...

 

Iako se svjedok M. L. (listovi 387, 246 i 113-115 spisa) nije mogao prisjetiti svih detalja vezanih za počinjeni prekršaj, jasno je kazao da mu je policijski službenik koji ga je zaustavio zbog počinjenog prekršaja rekao da je počinio jedan prometni prekršaj za koji je propisana viša kazna (nije bio siguran koji, misli 2.000,00 kn), ali da će mu napisati da je počinio prekršaj s blažom kaznom (1.000,00 kn) pa da će na licu mjesta morati platiti pola od te kazne. Kako mu je to bilo u interesu da je i platio pola kazne. Dajući iskaz u Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (listovi 113-115 spisa) svjedok L. je naveo da je motocikl marke Kawasaki Z 750 tog dana kupio u D. i s njim krenuo prema Š., a policajci da su ga zaustavili prije graničnog prijelaza s Bosnom i Hercegovinom zbog počinjenog prometnog prekršaja pretjecanja preko pune linije. Policajac da mu je kazao da bi kazna za počinjeni prekršaj iznosila oko 2.000,00 kuna i da mu je rekao da će biti kažnjen zbog prekršaja ugrožavanja prometa za pretjecanje za koje je propisana novčana kazna u iznos od 1.000,00 kuna te ukoliko kaznu plati na licu mjesta da će mu taj iznos biti smanjen upola, odnosno da će kazna iznositi 500,00 kuna, na što da je i pristao i platio kaznu od 500,00 kuna te nastavio vožnju prema Š. Kako mu je ostala prometna dozvola kod policijskog službenika da su ga na to upozorili policajci na graničnom prijelazu pa da se vratio do policajaca, preuzeo prometnu dozvolu i potom se ponovno uputio prema graničnom prijelazu, odnosno kući u Š.

 

Svjedok V. M. koji je sporne prigode bio u službi s okrivljenikom je prilikom ispitivanja u tužiteljstvu (listovi 164-167 spisa) je najprije naveo da se ne može sjetiti spornog događaja nakon čega je izjavio da se u odnosu na postupanje od 24. rujna 2014. sjeća da je jednome građaninu kojeg je zaustavio D. Ž. ostala vozačka ili prometna dozvola te da je Žderić potom došao do njega pa zvao voditelja graničnog prijelaza Z. D. da tom građaninu prenese da mu je ostao dokument. Svjedok M. se prilikom ispitivanja u tužiteljstvu nije mogao sjetiti zbog kojeg je prekršaja taj građanin zaustavljen i kojim vozilom je upravljao, dok je naveo da je za prometni prekršaj pretjecanja kolone predviđena kazna od 2.000,00 do 3.000,00 kuna, a za opasnu radnju primjerice pretjecanje preko pune linije da je kazna od 1.000,00 kuna, s tim da ako se plati na licu mjesta da je 500,00 kuna.

 

Iskazujući na raspravi (listovi 277-278 i 385-387 spisa) svjedok M. je kazao kako se naknadno sjetio da je taj motociklist pretekao samo jedno vozilo, a ne kolonu vozila te da mu je okrivljenik za taj prekršaj, opasnu radnju izrekao novčanu kaznu od 1.000,00 kuna te da je motociklist platio na licu mjesta polovinu kazne, odnosno 500,00 kuna. Pojasnio je kako se naknadno sjetio toga jer da mu je ispitivanje u USKOK-u bilo stresno i nije mu se svidio način ispitivanja jer mu se činilo kao da je on osumnjičenik.

 

U dokazne svrhe reproducirani su tonski zapisi razgovora vođenog između okrivljenika i I. K. od 24. rujna 2014. u 11:46:56, 12:02:45 i 12:10:34 sati.

 

U razgovoru od 24. rujna 2014. u 11:46:56 sati okrivljeni D. Ž. šefu smjene Policijske postaje S., I. M. navodi da je „sad kaznio vozača motocikla DU ... i da mu je ostala prometna dozvola“ te traži da nazove granični prijelaz i da ga zaustave i vrate u mjesto Doli.

 

Potom je okrivljenik sa svog mobitela pozivnog broja 099 ... 24. rujna 2014. u 12:02:45 sati nazvao telefonsku centralu registriranu na Policijsku upravu dubrovačko-neretvansku koje prigode mu se javio I. K., voditelj smjene graničnog prijelaza Z. D., te je istog pitao da li je naišao taj motocikl, što je K. i potvrdio. Te prigode je okrivljenik K. komentirao kako je tog vozača motocikla zaustavio u onomu zavoju, ondje iz D., iz D., kako pretječe kolonu vozila, a na upit K. „koliko si ga oderao“ odgovorio je „a ono 500, 66-2, 66-3, opasnu radnju, a trebao sam mu pisat 3.000,00 kuna, kaznu po članku 72.“.

 

Prihvaćajući kao vjerodostojnu snimku razgovora okrivljenika i I. K. sud nije prihvatio iskaz svjedoka V. M. koji je potpuno suprotan sadržaju navedenog razgovora. Ovaj sud je stava kako je potpuno nelogično, neživotno i neodrživo da se netko nakon vremenskog odmaka bolje sjeća nekog događaja nego li nedugo nakon istog. Tako je ovaj svjedok na raspravi kazao kako je motociklist pretjecao samo jedno vozilo, a ne kolonu, dok se u tužiteljstvu nije mogao sjetiti detalja događaja. Osim toga, kako je već navedeno, njegov iskaz je suprotan sadržaju telefonskog razgovora u kojem okrivljenik komentira K. da je motociklistu zaustavio kako pretječe kolonu vozila te da mu je trebao pisati 3.000,00 kuna, a kaznio ga je za opasnu radnju po članku 66. stavak 2. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i naplatio kaznu od 500,00 kuna. Jednako tako, ovaj sud ne prihvaća iskaz svjedoka V. M. držeći da isti takvim svjedočenjem želi pomoći svom radnom kolegi, okrivljeniku ka otklanjanju ili umanjenju njegove kaznene odgovornosti.

 

U svom iskazu svjedok I. M. (listovi 384-385, 278-279 i 168-170 spisa), šef smjene Policijske postaje S. je naveo kako se sjeća situacije kada ga je kao šefa smjene nazvao okrivljenik jer je jednom počinitelju prekršaja ostao neki dokument, ili vozačka ili prometna dozvola, pa da zove granični prijelaz kako bi tu osobu vratili do policijske patrole. Izjavio je kako se u službi koristi vezom, ali kako je ista loša, da se služi i svojim mobitelom pozivnog broja ... kao i službenim telefonom broja ... Kazao je kako policijski službenici nisu ovlašteni počinitelje prekršaja sankcionirati za neki drugi ili blaži prekršaj od onog kojeg su utvrdili.

 

Stoga prihvaćajući kao vjerodostojne iskaze svjedoka I. M. i M. L. ovo vijeće drži dokazanim da je okrivljenik počinio navedeno kazneno djelo, dok nije prihvaćena okrivljenikova obrana u kojoj isti negira počinjenje tog kaznenog djela i pokušava prikazati kako je on napisao stvarnu kvalifikaciju prekršaja i kaznu za isti, odnosno ono što mu je prenio kolega M. da je utvrdio kod tog vozača jer da on osobno nije ni s obzirom na mjesto na kojem se nalazio mogao vidjeti radnju tog vozača.

 

Osim toga, okrivljenikova obrana je protivna i izvedenim dokazima, i to potvrdi o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja broj 50988588 od 24. rujna 2014. (list 32 spisa) i reproduciranoj snimci razgovora od 24. rujna 2014. u 11:46:56 i 12:02:45 sati. Vijeće je stava kako je okrivljenikova obrana u ovom dijelu neosnovana i usmjerena ka otklanjanju njegove kaznene odgovornosti zbog čega nije ni prihvaćena jednako kao što njegova obrana nije prihvaćena ni u odnosu na produljeno kazneno djelo navedeno pod točkom 2. osuđujućeg dijela ove presude.

 

Suprotno navodima obrane da je postupanje prikrivenih istražitelja 1 i 2, odnosno D. i S. nedopušteno i da predstavlja tzv. „pecanje“ tj. namjerno i svjesno kršenje zakona, te namjerno stvaranje umjetne protupravne situacije, isključivo prema ciljanoj osnovi, ovo vijeće je stava kako se opisano postupanje prikrivenih istražitelja ne može smatrati poticanjem na počinjenje kaznenog djela, a kakav stav je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske kako je to i navedeno u ukidnoj odluci.

 

Niti iz iskaza prikrivenih istražitelja 1 i 2, a niti iz reproduciranih audio-zapisa sačinjenih prilikom njihovog postupanja u skladu sa člankom 332. stavak 1. točka 5. ZKP/08 ne proizlazi da bi oni na bilo koji način poticali okrivljenika na počinjenje djela. Prikriveni istražitelj broj 1 se žalio da nema novaca, jer mu treba za nastavak putovanja pa bi platio manje, a prikriveni istražitelj broj 2 je okrivljeniku rekao da napravi što mora.

 

Na zaključak da je okrivljenik počinio navedeno produljeno kazneno djelo osim iskaza prikrivenih istražitelja (listovi 409-411 a i 431-433 spisa) upućuju i njihova izvješća (listovi 42-43 i 44-45 spisa), kao i izvješća o provođenju dokazne radnje iz članka 332. stavka 1. točke 4. ZKP/08 (listovi 46-49 spisa), nadzirani razgovor o provedbi posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točka 1. ZKP/08 od 3. listopada 2014. u 20:39:51 sati (omot 3), raspored rada Policijske postaje S. za dan 03.10.2014. (listovi 34-40 spisa), radni nalog Policijske postaje S. broj X-44/2-2014 od 03./04.10.2014. i okrivljenikovo izvješće o postupanju po radnom nalogu broj X-44/2-2014 za 3. listopad 2014. (list 41 spisa) te potvrda o naplaćenoj kazni P. L. (list 48 spisa).

 

U odnosu na ovaj učin tijekom postupka nije bilo sporno da je okrivljenik kao policijski službenik, kritične prigode u mjestu D. vršio kontrolu prometa uređajem za nadzor brzine kretanja vozila, te u 20,25 sati zaustavio osobno vozilo marke "Seat Exeo" osječkih registarskih oznaka, kojim je upravljao prikriveni istražitelj kodnog imena D. a koji mu se predstavio kao N. C., i nakon pregleda i provjere njegovih dokumenata telefonskim razgovorom sa dežurnim Policijske postaje S., I. M., i od kojeg je izvješće da vozač nije evidentiran i da ima samo upozorenje, kod zaustavljenog vozača okrivljenik nije utvrdio nikakav prekršaj te ga je bez izricanja kazne pustio nastaviti vožnju.

 

Nije sporno ni da je iste večeri, točnije u 20,53 sati, na istoj poziciji okrivljenik zaustavio i vozilo marke "Mazda" pulskih registarskih oznaka, kojim je upravljao prikriveni istražitelj broj 2 kodnog imena S. koji mu se predstavio kao P. L., te ga je okrivljenik kaznio mandatnom kaznom zbog prekršaja prekoračenje dozvoljene brzine kretanja iz članka 53. stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama kojom je propisana novčana kazna od 1.000,00 kuna, te mu na mjestu počinjenja prekršaja ispisao potvrdu i naplatio polovinu utvrđene kazne, odnosno 500,00 kuna.

 

Imajući u vidu obranu okrivljenika tijekom postupka je bilo sporno da li je vozač vozila marke "Seat Exeo" pulskih registarskih oznaka odnosno prikriveni istražitelj broj 1 kodnog imena D. navedene prigode počinio prometne prekršaje, i to prekršaj prekoračenja brzine kretanja iz članka 53. stavak 1. u vezi stavka 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koju je propisana novčana kazna od 1.000,00 kuna i prekršaj nekorištenja sigurnosnog pojasa iz članka 63. stavka 1. istog zakona za kojeg je propisana novčana kazna od 500,00 kuna, je li te prekršaje i utvrdio okrivljenik pa unatoč tome vozača pustio da nastavi vožnju bez da je sačinio izvješće za prekršaje koje mu je utvrdio te da li je postupao u nakani da ne sankcionira tog prikrivenog istražitelja i tako mu pribavi nepripadajuću korist.

 

Nadalje, u odnosu na vozača osobnog vozila "Mazda" pulskih registarskih oznaka kojim je upravljao prikriveni istražitelj broj 2 kodnog imena S. sporno se postavilo pitanje je li vozač počinio teži prekršaj prekoračenja brzine kretanja i to onaj iz članka 53. stavka 1. u vezi sa stavkom 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisna novčana kazna od 2.000,00 kuna, kao i prekršaj nekorištenja sigurnosnog pojasa iz članka 63. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je propisana novčana kazna od 500,00 kuna, te da li je okrivljenik postupao s namjerom da prikrivenom istražitelju pribavi nepripadajuću korist pa mu nije napisao izvješće o tim prekršajima već mu izdao mandatnu kaznu za blaži prekršaj i to onaj iz članka 53. stavka 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama za koji je člankom 53. stavkom 5. ZSPC propisana novčana kazna od 1.000,00 kuna, kao da je prekoračenje brzine iznosilo 10 do 20 km/h.

 

Iz rasporeda rada Policijske postaje S. za 3./4. listopada 2014., radnog naloga broj X-44/2-2014 za 3./4. listopada 2014. i izviješća o postupanju po radnom nalogu proizlazi da je okrivljeni D. Ž. sporne prigode bio u službi i na navedenoj poziciji u mjestu D. zaustavio prikrivene istražitelje broj 1 i 2 koji su mu se predstavili lažnim imenima P. L. odnosno N. C.

 

Iz potvrde o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu počinjenja prekršaja broj 50998283 proizlazi da je prikriveni istražitelj broj 2, koji se okrivljeniku predstavio kao P. L., upravljao vozilom marke "Mazda" registarske broja i oznake PU ... te da mu je za počinjeni prekršaj iz članka 53. stavak 1. u vezi sa stavkom 5. Zakona o sigurnosti prometa na cestama izrečena i naplaćena novčana kazna u iznosu od 500,00 kuna. Navedeno je razvidno i iz izvješća o postupanju po radnom nalogu iz kojeg je vidljivo kako okrivljenik nije zbog počinjenog prekršaja sankcionirao drugog prikrivenog istražitelja koji mu se predstavio kao N. C. Naprijed navedeno proizlazi iz izvješća o pratnji poduzetoj na temelju naloga suca istrage ovog suda o primjeni posebnih dokaznih radnji iz članka 332. stavak 1. točka 4. ZKP/08 nad okrivljenikom, te iz izvješća prikrivenih istražitelja broj 1 i 2. o provedbi posebne dokazne radnje iz članka 332. stavak 1. točka 5. ZKP/08.

 

Prema izvješću o poduzimanju posebne dokazne radnje tajnog praćenja i tehničkog snimanja osoba i predmeta iz članka 332. stavak 1. točka 4. ZKP/08 okrivljenik je 3. listopada 2014. u 20,30 sati vršio nadzor vozila i vozača na državnoj cesti D-8 u mjestu D. Okrivljenik je tog dana u 20,35 sati zaustavio osobni automobil kojim je upravljao prikriveni istražitelj nakon čega je prikriveni istražitelj izišao iz osobnog automobila i pridružio se okrivljeniku koji je prema njemu nastavio postupanje do 20,41 sati. Potom se prikriveni istražitelj odvezao osobnim automobilom u smjeru sjevera, a okrivljenik je nastavio vršiti nadzor prometa do 20,53 sati kada je zaustavio drugi osobni automobil kojim je upravljao drugi prikriveni istražitelj. Nakon što je izišao iz vozila, drugi prikriveni istražitelj se pridružio okrivljeniku koji je prema njemu nastavio postupati do 20,58 sati, kada je prikriveni istražitelj otišao s mjesta na kojem ga ja zaustavio okrivljenik te se odvezao u smjeru sjevera.

 

U svom izvješću prikriveni istražitelj broj 1 je napisao kako se 3. listopada 2014. osobnim automobilom kretao iz smjera D. prema N. kroz predio D. gdje ga je oko 20,35 sati zaustavio policijski službenik te ga uputio da se parkira uz cestu, i prišao njegovom vozilu sa strane vozača. Obzirom da su mu prethodno bile predočene fotografije da je prepoznao okrivljenika koji mu je rekao da je vozio prebrzo i da nije vezan. Okrivljenik da ga je pitao da li zna koliko je ograničenje brzine, na što da mu je odgovorio da ne zna koliko je ograničenje, a na okrivljenikovo traženje da mu je predao vozačku i prometnu dozvolu. Tada da ga je okrivljenik upozorio da je ograničenja 60 km/h, a da je on vozio 86 km/h i da je kazna 500,00 kuna za pojas, dva boda za brzinu i sve skupa 750,00 kuna. Na kraju ga je okrivljenik pitao da li ima novac, a on da mu je rekao da ima novca, ali da mu je puno platiti toliko i da li mu može nešto manje naplatiti, na što mu je isti rekao da ne mora platiti odmah, da mu može pisati kaznu koju mora platiti u roku od 8 dana. Nadalje, prikriveni istražitelj je još naveo kako je okrivljeniku kazao da mu se ne „vucara“ po sudovima i da bi to najradije odmah riješio pa da mu je okrivljenik kazao da će napisati kaznu od 500,00 kuna za pojas, a ako odmah piše da će platiti 250,00 kuna. Nakon toga da je pitao okrivljenika „manje ne može ništa“, a okrivljenik da mu je rekao da „što misli da mu je smanjio kaznu sa 750,00 kuna na 250,00 kuna“ i potom otišao do službenog vozila te započeo pisati kaznu, te ga upitao da li je već kažnjavan, na što mu je odgovorio da misli da nije. Okrivljenik da je rekao da će provjeriti i ukoliko nema bodova da će ga pustiti te je mobitelom izvršio provjeru i nakon obavljenog razgovora mu rekao da je kažnjavan, da ima upozorenje od 22. srpnja 2014. koje vrijedi godinu dana te da je nastavio pisati kaznu. Prikriveni istražitelj je još naveo kako je okrivljeniku skrenuo pozornost da ima upozorenje, ali da nema kaznenih bodova, a okrivljenik da mu je rekao da mu vraća dokumente, da ima sreće i da drugi put kad naiđe nema oprosta te da je prestao pisati kaznu, vratio mu dokumente, nakon čega je prikriveni istražitelj sjeo u vozilo i nastavio vožnju.

 

Prilikom ispitivanja pred sucem istrage ovog suda prikriveni istražitelj broj 1 pod pseudonimom D. u bitnom je ponovio navode svog izvješća.

 

Na raspravi održanoj kod Županijskog suda u Splitu u predmetu poslovnog broja K-Us-21/15 dana 30. rujna 2016. (listovi 299-300 spisa) prikriveni istražitelj broj 1 pseudonima D. je iskazivao kao prigodom ispitivanja kod suca istrage dodatno navevši kako procjenjuje da je sporne prigode vozio brzinom od oko 90 km/h i misli da je ondje brzina bila ograničena na 70 km/h.

 

Dajući ponovno iskaz na raspravi (listovi 409-410 spisa) prikriveni istražitelj broj 1 je kazao da ostaje pri svojim ranijim iskazima s razlikom što se sada sjeća kako mu je okrivljenik kazao da je počinio 2 prekršaja, i to prekoračenje brzine i nekorištenje pojasa, te da je isti spominjao novčani iznos kojeg bi trebao platiti zbog prekršaja, ali se ne sjeća tog iznosa te da nije dobio nikakav papir pa tako ni potvrdu o naplaćenoj kazni.

 

Prikriveni istražitelj broj 2 je u izvješću naveo kako ga je 3. listopada 2014. oko 20,53 sati zaustavio okrivljenik kojeg je prepoznao prema fotografijama koje su mu prethodno predočene. Taj policijski službenik da je od njega zatražio na uvid vozačku i prometnu dozvolu, a kojem traženju da je on i udovoljio. Potom da mu je rekao da je vozio prebrzo i da nije vezan i upitao ga da li zna koliko je ograničenje brzine na što mu je odgovorio da nije vidio koliko je ograničenje. Okrivljenik da mu je tada rekao da je ograničenje 60 km/h, a da je on vozio 103 km/h te ga je pozvao da pođe s njim da mu pokaže izmjerenu brzinu. Kada su došli do službenog policijskog vozila da mu nije pokazao izmjerenu brzinu na mjernom uređaju, niti je mogao zbog svog položaja vidjeti display mjernog uređaja koji je bio uključen jer se iz smjera D. kretalo vozilo i nakon što se mjerni uređaj oglasio zvučnim signalom, da je okrivljenik zaustavio to vozilo, vozilo Hitne pomoći koje nije imalo upaljena rotaciona svjetla. Nakon zaustavljanja tog vozila okrivljenik da je pustio vozača bez sankcioniranja prekršaja, te se vratio i nastavio postupanje prema njemu i ponovio mu da je prekoračio brzinu i uz toleranciju od 10% za počinjeni prekršaj da je predviđena novčana kazna od 2.000,00, dva boda i oduzimanje vozačke dozvole na šest mjeseci, te da je kazna za nekorištenje pojasa još 500,00 kuna. Dalje je prikriveni istražitelj naveo kako mu je na to odgovorio da je u pravu, da zna što mora napraviti i da mu je jasno, a okrivljenik da mu je odvratio da je on dobar čovjek, da ne voli kažnjavati ljude, ali da mora nešto napraviti za državu, te da ga pitao je li voljan platiti 500,00 kuna kazne na licu mjesta. Kako je pristao platiti kaznu na licu mjesta da je okrivljenik izvadio manji blok i počeo pisati kaznu, pitao ga za ime oca i da li stanuje na adresi u P. nakon što je okrivljeniku kazao ime oca i adresu da ga je pitao da li je to sve i hoće li dobiti još kakvu kaznu, nakon čega mu je isti pokazao ispisanu potvrdu o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu izvršenja prekršaja serijskog broja 50998283 na ime kojim mu se predstavio. Također da mu je pročitao napomenu na dnu potvrde i rekao da više neće dobiti nikakvu kaznu, a potom da je zatražio od prikrivenog istražitelja da se potpiše što da je i učinio i potom okrivljeniku predao novčani iznos od 500,00 kuna za počinjeni prometni prekršaj. Nakon što je platio kaznu da mu je okrivljenik vratio dokumente s potvrdom o naplaćenoj kazni nakon čega da mu se zahvalio, sjeo u vozilo i nastavio vožnju.

 

Na raspravi održanoj kod Županijskog suda u Splitu 30. rujna 2016. u predmetu poslovnog broja K-Us-21/15 (listovi 298-299 spisa) prikriveni istražitelj broj 2 pseudonima S. je u bitnom iskazivao kao prigodom ispitivanja kod suca istrage s razlikom što je na raspravi naveo da nije bio vezan te prigode, dok je pred istražnom sutkinjom kazao da se ne sjeća da li je bio vezan sigurnosnim pojasom. Dodatno je naveo da se sjeća da mu je policajac kazao da je kazna za prekršaj koji je počinio 2.000,00 kuna te da mu je on rekao da nema toliko novaca, na što da mu je policajac rekao da će mu naplatiti kaznu od 500,00 kuna, što je i učinio i nakon što mu je platio 500,00 kuna da mu je dao potvrdu o plaćenoj kazni. Izjavio je i da pretpostavlja da mu je policajac kazao koliki je iznos novčane kazne zbog nevezivanja sigurnosnim pojasom, ali pretpostavlja da mu je to kazao.

 

Iskazujući u ponovljenom postupku prikriveni istražitelj broj 2 (listovi 431-433 spisa) je ostao kod svojih ranijih iskaza izuzev što se na raspravi od 11. veljače 2020. nije mogao sjetiti iznosa novčane kazne koju mu je policijski službenik utvrdio i koju je platio zbog prekršaja, ali se nije mogao sjetiti da li je potpisao potvrdu o plaćenoj kazni. Napomenuo je da je u svezi tog događaja sačinio izvješće pri kojem ostaje jer je isto sačinio neposredno nakon spornog događaja. Kazao je da se ne može sjetiti da li je bio vezan sigurnosnim pojasom, te je potom korigirao svoj iskaz s te rasprave navodeći da ostaje kod navode s rasprave od 30. rujna 2016. u dijelu u koji se odnosi na visinu novčane kazne za počinjeni prekršaj i visinu kazne koju mu je policajac odmjerio, odnosno da mu je policajac kazao da je kazna za počinjeni prekršaj 2.000,00 kuna, ali da će mu naplatiti 500,00 kuna.

 

Iz snimljenog razgovora okrivljenika sa šefom smjene Policijske postaje S., I. M. od 3. listopada 2014. u 20:39:53 sati proizlazi da je okrivljenik sa svog mobitela nazvao imenovanog na njegov mobitel broja ..., te da je zatražio provjeru za N. C., rođenog ... nakon čega da ga je I. M. izvijestio da istog nema u evidencijama, da mu je vozačka važeća, ali da ima upozorenje. Na pitanje okrivljenika M. je odgovorio da je upozorenje važeće i da mu je sve što ima 22. srpnja 2014., a okrivljenik ga je pitao što je isti po zanimanju na što je M. odgovorio da je C. po zanimanju mehaničar. Na daljnji upit ima li ga u evidenciji M. je odgovorio da nema i ponovio da ima samo jedno upozorenje.

 

Stalni sudski vještak za računovodstvo i financije S. G. je u pisanom nalazu i mišljenju (listovi 265-273 i 288-297 spisa) navela kako je uvidom u spis moguće zaključiti da je policijski službenik D. Ž. naplatio kazne za neke prometne prekršaje izravno do fizičkih osoba prekršitelja, i uz zakonom propisano umanjenje kazne za 50% u slučaju plaćanja na mjestu počinjenja prometnog prekršaja, radi čega nije pokrenut prekršajni postupak. U vještačenju je dalje navedeno kako te po izvršnosti presude ili rješenja nastaje za prekršitelja obveza plaćanja, za koju vještak ne može unaprijed znati kolika ona može biti, odnosno, u slučaju neplaćanja ili nemogućnosti naplate iste, kolika je nastala šteta za Državni proračun. Samo pod uvjetom da bi sud koji vodi prekršajni postupak dosudio novčane kazne u iznosima koji su navedeni u optužnici, a ne manje ili više od toga, i da prekršitelj ne plati baš te kazne, može se utvrditi visina štete za državni proračun. Obzirom da ne postoji ovršna isprava (presuda, rješenje), te nije moguće utvrditi kakav bi bio ishod prekršajnog postupka u smislu visine kazne, što je u nadležnosti Prekršajnog suda, ne može se govoriti o oštećenju proračuna samo na temelju propisanih novčanih kazni, a što predstavlja pravno pitanje pa se vještak o istom nije izjašnjavao. Ovakav nalaz i mišljenje vijeće cijeni stručnim i kvalitetno obrazloženim.

 

Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za pravne poslove i ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Odjela prvostupanjskog disciplinskog sudovanja Split broj 511-01-158-ST-UP/I-1441/11-15 od 3. prosinca 2015. (listovi 254-262 spisa) koje je postalo izvršno 11. travnja 2016. pod točkom 1. odlučeno je da policijski službenik D. Ž. nije odgovoran da bi počinio težu povredu službene dužnosti iz članka 97. stavak 1. točka 2., 3. i 7. Zakona o policiji opisanu kao nezakonit rad ili propuštanje poduzimanja mjera i radnji na koje je službenik ovlašten radi sprječavanja nezakonitosti, zlouporaba položaja u službi ili izvan službe kada šteti ugledu policije, a u odnosu na učin od 31. kolovoza 2014., odnosno postupanje prema Z. Š.

 

Pod točkama 2., 3. i 4. citiranog rješenja policijski službenik D. Ž. je proglašen odgovornim u odnosu na učin od 24. rujna 2014., odnosno postupanje prema M. L. i dva učina od 3. listopada 2014., odnosno postupanje prema prikrivenim istražiteljima broj 1 i 2 te mu je izrečena jedinstvena disciplinska sankcija prestanak državne službe uz rok kušnje od 12 mjeseci, s tim da se kazna neće izvršiti pod uvjetom da policijski službenik u tom roku ne počini novu težu povredu službene dužnosti.

 

Sagledavajući s jedne strane obranu okrivljenika u kojoj isti negira počinjenje produljenog kaznenog djela pod točkom 2. izreke, te iskaze prikrivenih istražitelja broj 1 i 2 s druge strane, ovo vijeće je stava kako su iskazi prikrivenih istražitelja jasni, detaljni, uvjerljivi i vjerodostojni zbog čega im je sud poklonio vjeru te je sud stava da su se događaji pod točkom 2. osuđujućeg dijela presude odvili upravo na način kako je to okrivljeniku stavljeno na teret izmijenjenom optužnicom.

 

Policijski službenici nemaju ovlast utvrditi počinjenje blažeg ili nekog drugog prometnog prekršaja umjesto onog koji bi zaista bio počinjen te ne smiju počinitelja sankcionirati za blaži ili drugi prometni prekršaj od stvarnog počinjenog jer u protivnom postupaju sukladno važećim pozitivno pravnim propisima što šteti ugledu službe kao što isto dovodi do gubitka povjerenja građana prema policijskim službenicima. Osim toga, da policijski službenici nemaju ovlasti sankcionirati počinitelja za neki drugi prekršaj iskazali su svjedoci D. P. i V. M.

 

Kod takvog stanja stvari, kod iskaza prikrivenih istražitelja broj 1 i 2, koje ovo vijeće prihvaća kao vjerodostojne, kao i analize svih materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, te ocjenjujući ih zasebno i dovodeći ih u međusobnu povezanost, ovaj sud smatra kako je činjenično stanje u odnosu na kaznena djela navedena u osuđujućem dijelu presude nedvojbeno utvrđeno, odnosno da je okrivljeni D. Ž. kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti i drugoj osobi pribavio korist te kao službena osoba iskoristio svoj položaj i ovlasti i drugoj osobi pribavio korist, te s namjerom počinio više odvojenih radnji u prirodnom smislu kojima se ostvaruju bića istih kaznenih djela, a koja s obzirom na njihovu prostornu povezanost i vremensku povezanost čine jedinstvenu cjelinu u pravnom smislu, čime su ostvarena obilježja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. KZ/11 i produljenog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11, sve u svezi sa člankom 51. stavak 1. 2. KZ/11.

 

Što se tiče subjektivnog odnosa okrivljenog D. Ž. prema kaznenim djelima za koja je proglašen krivim, a obzirom na sve ranije navedeno i utvrđeno, treba kazati da je isti postupao s izravnom namjerom tj. da je bio svjestan svog protupravnog ponašanja i da je želio njegovo počinjenje.

 

Vezano za ubrojivost okrivljenika u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela, potrebno je navesti kako ista tijekom postupka nije bila sporna, a niti je u bilo kojem trenutku postupka dovedena u pitanje. Stoga sud okrivljenika drži ubrojivim počiniteljem.

 

Nakon što je utvrđeno da je okrivljenik počinio kazneno djelo iz 291. stavak 1. KZ/11 i produljeno kazneno djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 52. KZ/11 za koja je proglašen krivim, bilo je potrebno donijeti odluku o kaznenoj sankciji, uzimajući u obzir sve one okolnosti koje su tijekom postupka utvrđene na strani okrivljenika, a koje su od značenja za donošenje ove odluke.

 

Kao olakotne okolnosti sud je okrivljeniku D. Ž. u prvom redu cijenio njegovu dosadašnju neosuđivanost (list 414), dakle kako prije, tako ni nakon ovog događaja nije osuđivan za bilo kakva kaznena djela. Nadalje, ovaj sud je okrivljeniku u obzir uzeo činjenicu da je oženjen i otac dvoje maloljetne djece, kao i da je bio dragovoljac Domovinskog rata, a za sudjelovanje u kojem je i odlikovan Spomenicom.

 

Ovaj sud nije utvrdio postojanje otegotnih okolnosti na strani okrivljenika.

 

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, kao i potrebu da se ovakvi učini sankcioniraju, ovaj sud smatra kako su se ostvarili uvjeti za izricanje uvjetne osude, te da se izricanjem uvjetne osude u konkretnom slučaju mogu ostvariti ciljevi specijalne prevencije.

 

Pri tome je ovaj sud okrivljeniku prethodno utvrdio kazne za svako pojedino kazneno djelo i to za kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. KZ/11, pobliže opisano pod točkom 1. osuđujućeg dijela presude na temelju članka 291. stavak 1. kaznu zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci, te za produljeno kazneno djelo iz članka 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 na temelju članka 291. stavak 1. u svezi sa člankom 52. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci. Potom je okrivljenik na temelju članka 291. stavak 1. u vezi sa člankom 51. stavak 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine.

 

Nakon toga je sud okrivljeniku na temelju članka 56. stavak 2. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odmjerio mu rok provjeravanja u trajanju od 3 (tri) godine u kojem roku okrivljenik ne smije počiniti neko novo kazneno djelo.

 

Po ocjeni ovog suda, izricanjem ovako odmjerene kazne mogu se ostvariti ciljevi specijalne i generalne prevencije, tj. u dovoljnoj mjeru utjecati na okrivljenika da promijeni svoje ponašanje, suzdrži se od činjenja kaznenih djela, odnosno utjecanja i na sve ostale možebitne počinitelje ovakvih i sličnih kaznenih djela, ali i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.

 

Potrebno je kazati kako je u konkretnom slučaju primijenjen KZ/11 koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja utuženih kaznenih djela, a obzirom da kasnije izmijenjeni Kazneni zakon nije blaži za okrivljenika.

 

Tijekom postupka su nastali troškovi u koje se ubrajaju troškovi vještačenja, putni trošak i nužni izdaci svjedoka te paušalna svota. Budući da je okrivljenik proglašen krivim i utvrđeno je da ostvaruje primanja i ima imovinu u svom vlasništvu to ga je sud obvezao da plati troškove u ukupnom iznosu od 9.938,00 kn, od čega se iznos od 3.100,00 kn odnosi na trošak vještačenja po vještaku za računovodstvo i financije S. G., i to iznos od 2.500,00 kn za izradu pisanog nalaza i mišljenja, a 600,00 kn za usmenu dopunu vještačenja na raspravi, dok iznos od 2.338,00 kn predstavlja putni trošak i trošak nužnih izdataka svjedoka (svjedoku M. L. 96,00 kn, 114,00 kn i 126,00 kn, svjedokinji Z. Š. 150,00 kn i 196,00 kn, svjedoku D. P. iznos od 155,20 kn, 240,00 kn i 90,00 kn, svjedoku V. M. iznos od 115,20 kn i 210,00 kn, svjedoku I. M. iznos od 97,60 kn i 166,00 kn), dok iznos od 3.000,00 kn predstavlja paušalnu svotu određenu s obzirom na složenost i trajanje postupka te imajući u vidu imovno stanje okrivljenika.

 

Slijedom svega naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

U Splitu 7. srpnja 2020.