- 1 -              Rev 756/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 756/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. H. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika D. K. iz Z., OIB: ..., glavnog urednika V. l. d.d., zastupanog po punomoćniku H. L., odvjetniku u Z., radi objave ispravka informacije, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-647/18-2 i Gž-648/18-2 od 17. prosinca 2019., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3933/14-39 od 5. srpnja 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3933/14-39 od 5. srpnja 2017. djelomično je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja te naloženo tuženiku glavnom uredniku V. l. u prvom slijedećem broju dnevnog lista V. l. bez promjena i dopuna, na istom ili istovrijednom mjestu, na isti ili istovjetni način na koji je objavljen članak od 30. listopada 2014. pod naslovom "...." objaviti ispravak informacije da doktor V. H. nije bio pod utjecajem opojnih sredstava niti je bio pijan i nije ovisnik o opijatima i alkoholu te da je provedenim vještačenjem Medicinskog fakulteta u Z., Zavod za sudsku medicinu i kriminalistiku utvrđeno da je ispitivanjem uzoraka krvi i mokraće H. V. nije dokazana prisutnost droga, lijekova niti njihovih metabolita, te da je netočno da je doktor V. H. ispaljivao rafale iz automatske puške. Odbijen je pak zahtjev tužitelja kojim je traženo da se tuženiku naloži objaviti ispriku tužitelju te je ujedno tužitelju naloženo isplatiti tužitelju iznos 14.375,00 kn na ime troškova postupka.

 

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-647/18-2 i Gž-648/18-2 od 17. prosinca 2019. preinačena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja odbijanjem zahtjeva tužitelja kojim je traženo nalaganje tuženiku objaviti ispravak informacije objavljene u dnevnom listu V. l. od 30. listopada 2014. pod naslovom "...." u pravcu da  tužitelj nije bio pod utjecajem opojnih sredstava niti je bio pijan ... kao što je i preinačena odluka o troškovima postupka nalaganjem tužitelju na ime troškova postupka isplatiti tuženiku ukupno iznos 10.500,00 kn, a odbijen zahtjev tužitelja za naknadu mu troškova postupka.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije pozivom na odredbu čl. 385. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a zbog pravnog pitanja:

 

"Ako su u zatraženom ispravku informacija, u smislu odredbe čl. 40. st. 1. i 4. Zakona o medijima (Narodne novine broj: 59/04, 84/11, 81/13; dalje u tekstu: ZM) navedene činjenice i okolnosti u svezi s navodima o informaciji, odnosno ako su u traženom ispravku navedeni razlozi koji pobijaju netočne informacije objavljene u spornom članku, može li se tuženik unatoč istinitosti citiranih činjenica i okolnosti iznijetih u zatraženom ispravku, pogrešnim utvrđenjima suda te povredom prava na privatnost spornim informacijama osloboditi odgovornosti objave zatraženog ispravka pozivom na odredbu čl. 42. st. 4. Zakona o medijima, odnosno pozivom na odredbu čl. 48. st. 2. i 3. Zakona o medijima?"

 

smatrajući rješenje istog važnim za odluku u ovoj pravnoj stvari i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a zbog čega da ima mjesta dopuštanju revizije.

 

Prijedlog za dopuštenje revizije protiv pobijane drugostupanjske presude tužitelj je podnio pozivom na odredbu čl. 385. u vezi s odredbom čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a kojom odredbom (čl. 382. st. 1. ZPP-a) je propisano da stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije.

 

Pritom je tužitelj očito izgubio iz vida odredbu čl. 382.a st. 1. ZPP-a kojom je propisano da iznimno stranke mogu podnijeti reviziju protiv presude donesene u drugom stupnju, bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u sporu: o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa; o utvrđenju majčinstva ili očinstva; u povodu tužbi za zaštitu od diskriminacije; u povodu tužbi radi objave ispravka informacije.

 

Kako je drugostupanjska presuda donesena u povodu tužbe radi objave ispravka informacije, znači da je protiv iste dopušteno podnošenje revizije bez dopuštenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

U skladu s prednjim, prijedlog tužitelja za dopuštenje podnošenja revizije protiv drugostupanjske presude je ovaj sud smatrao revizijom podnesenom na temelju odredbe čl. 382.a st. 1. ZPP-a, a koja je pravodobna jer je podnesena u roku od 30 dana propisanog odredbom čl. 382. st. 2. ZPP-a.

 

Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. ZPP-a Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja iz čl. 382.a st. 1. ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Iz sadržaja revizije proizlazi da je tužitelj u istoj prigovorio pravilnosti primijenjenog materijalnog prava, smatrajući da nije bilo zakonskih razloga za oslobađanje tuženika od obveze objavljivanja ispravka informacije propisanih odredbom čl. 48. st. 2. i 3. Zakona o medijima.

 

Odredbom čl. 48. st. 1. Zakona o medijima ("Narodne novine", broj 59/04, 84/11 i 81/13 – dalje: ZM) propisano je da rasprava o tužbi za objavu ispravka je ograničena na raspravljanje i dokazivanje činjenica u pogledu tuženikove dužnosti objave ispravka.

 

Prema odredbi stavka 2. tog članka tuženiku je, kao razlog neobjavljivanja ispravka, dopušteno dokazivati točnost činjenica iz objavljene informacije, osim ako je spornom informacijom povrijeđeno pravo na privatnost, zaštićeno na način utvrđenom zakonom ili ako se sporna informacija poziva na činjenice obuhvaćene amnezijom, sudskom rehabilitacijom ili revizijom presude.

 

Prema odredbi stavka 3. tog članka u sporovima radi objave ispravka sud će odbiti tužbeni zahtjev ako utvrdi da nije povrijeđeno pravo ili interes tužitelja ili utvrđeno da postoji kakva druga okolnost zbog koje prema zakonu ne postoji obveza objavljivanja ispravka.

 

Iz stanja spisa predmeta te rezultata provedenog postupka i u njemu utvrđenih činjenica proizlazi:

 

- da je u dnevnom listu V. l. od 30. listopada 2014. objavljen članak naslova: "....", a u kojem se uz ostalo navodi puno ime i prezime, godine života i zanimanje tužitelja, te naziv ustanove u kojoj radi, te da je u vrijeme incidenta (rafalne paljbe iz automatske puške za koju nije imao dozvolu) tužitelj bio pod utjecajem alkohola i opojnih sredstava,

 

- da je vezano za ovaj incident tužitelj priveden u policijsku postaju, nad njim provedeno testiranje na prisutnost alkohola i opojnih droga o čemu je sačinjen zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu, a prema kojem

 

- da je na temelju testiranja tužitelja na prisutnost alkohola izvršenog 27. listopada 2014. u 22:25 sati utvrđena prisutnost alkohola u krvi od 0,64 g/kg, a na temelju testiranja tužitelja na prisutnost opojnih droga izvršenog 28. listopada 2014. u 00:13 sati utvrđena prisutnost droge XTC.

 

Na temelju prednjih utvrđenja drugostupanjski sud je preinačenjem prvostupanjske presude odbio zahtjev tužitelja upravljen na objavu ispravka informacije da je u vrijeme incidenta od 27. listopada 2014. vezano za neovlašteno pucanje iz vatrenog oružja tužitelj bio u alkoholiziranom stanju i pod utjecajem opojnih droga, izrazivši pravno shvaćanje da je tuženik u postupku dokazao točnost objavljene informacije, sve u smislu odredbe čl. 48. st. 2. ZM, a zbog čega da je zahtjev tužitelja trebalo odbiti kao neosnovan. Pritom taj sud ocjenjuje da je naknadno, 30. listopada 2014. izvršena kemijsko-toksikološka analiza uzorka krvi i mokraće tužitelja od strane Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Z., a koja je bila negativna na prisutnost alkohola i opojnih droga, nije od značaja za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, a kada se taj nalaz ne odnosi na stanje tužitelja u vrijeme spornog događaja, već onog kakvo je bilo nakon četiri dana.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, tuženik je pozivajući se na nalaze o prisutnosti alkohola i opojnih droga utvrđene zapisnikom o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu u kojem kod tužitelja jest utvrđena prisutnost alkohola od 0,64 g/kg (uz dopušteno odstupanje 10% 0,54%) tako i prisutnost droge XTC, a to pak znači da sadržaj iz spornog novinskog članka i u njemu objavljene informacije o tužitelju su bile točne, jer su odgovarale rezultatima obavljenog testiranja. To pak znači da je tuženik u postupku dokazao točnost činjenice iz objavljene informacije u odnosu na koju se traži objavljivanje ispravka.

 

Obzirom na narav spornih informacija i okolnosti u kojima su one donesene, a odnosile su se na nedozvoljenu uporabu vatrenog oružja u naseljenom mjestu od strane osobe koja je tada bila pod utjecajem alkohola i opojnih droga, a koja inače obavlja društveno odgovorni posao (liječnik kirurg), ne može se smatrati da takve informacije imaju karakter privatnosti niti da je njihovim objavljivanjem bilo povrijeđeno pravo na privatnost tužitelja, a niti da se radilo o drugim okolnostima propisanim odredbom čl. 48. st. 2. ZM, zbog kojih tuženik ne bi mogao dokazivati postojanje razloga za neobjavljivanje ispravka.

 

Vjerojatno tužitelj je, vezano za objavu spornog članka o ovom događaju doživio određene neugodnosti unutar svoje životne i radne okoline, no u okolnostima konkretnog slučaja, to mu ne daje pravo na ostvarivanje zaštite u smislu odredbe čl. 40. st. 1. i čl. 42. ZM, a kod činjenice da je tuženik u postupku dokazao točnost objavljene informacije u smislu odredbe čl. 48. st. 2. ZM, a time i neosnovanost zahtjeva tužitelja, zbog čega je odbijanjem tužbenog zahtjeva na temelju odredbe čl. 48. st. 3. ZM pravilno primijenjeno materijalno pravo.

 

Stoga je reviziju trebalo odbiti te odlučiti kao u izreci sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.