Poslovni broj: 9 UsI-202/2020-6

 

 

 

 

 

 

 

 

                                Poslovni broj: 9 UsI-202/2020-6

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sucu Dariu Mađarošu, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja C.-F. d.o.o. O., kojeg zastupa opunomoćenik A. Š., odvjetnik u O., protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi poreza na dodanu vrijednost, 7. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I.                   Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništavanje rješenja Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/17-01/342, URBROJ: 513-04-19-3 od 27. studenog 2019. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-02/17-01/7, URBROJ: 513-07-14-17-1 od 24. srpnja 2017.

 

II.                 Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

             

Osporavanim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Osijek, KLASA: UP/I-471-02/17-01/7, URBROJ: 513-07-14-17-1 od 24. srpnja 2017.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem se pod točkom I. izreke rješenja tužitelju utvrđuje manje obračunati porez na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. i to: osnovica poreza od 242.096,00 kn; porezna stopa od 25%; pretporez od 60.254,00 kn i kamata u iznosu od 6.267,09 kn. Pod točkama II. do V. nalaže se uplaćivanje utvrđenih obveza i dodatnih kamata od dana sastavljanja zapisnika do dana uplate te provedba odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, uz nalog za izvršenje rješenja u roku od 8 dana od dana njegove izvršnosti, a pod prijetnjom ovrhe.

              Tužitelj u tužbi navodi da rješenje tuženika osporava zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede procesnih odredaba. Ističe da je još u žalbi naveo da je neosnovan zaključak prvostupanjskog tijela kojim se prigovor tužitelja na zapisnik od 26. svibnja 2017. odbija jer tužitelj nije pružio nove dokaze. Naime, tužitelj je u prigovoru osporavao pravnu ocjenu činjenica bitnih za oporezivanje. Konkretno, utvrđeno je da je tužitelj pogrešno izdao račun bez iskazanog dužnog iznosa poreza na dodanu vrijednost za isporuku i ugradnju 156 komada kazališnih fotelja za Dom kulture Belišće. Tuženik je također pogrešno utvrdio da tužitelj nije izvršio radnju ugradnje (montaže) kazališnih fotelja. Nadalje, tuženik nije prihvatio žalbeni prijedlog za provođenjem vještačenja radi utvrđivanja navedenih činjenica i otklanjanja sumnje jesu li kazališne fotelje dio nepokretne imovine ili ne. Tužitelj smatra da obavljena usluga ugradnje kazališnih fotelja u Dom kulture u Belišću zadovoljava sve uvjete koji su nužni za primjenu instituta prijenosa porezne obveze u tuzemstvu, odnosno da se radi o građevinskom objektu pod rekonstrukcijom, da je tužitelj isporučio i ugradio kazališne fotelje koje su ugradnjom postale dio nekretnine te da je naručitelj platio predmetni PDV po tom projektu. Poziva se na uputu tuženika od 29. rujna 2014. kojom se tumači što se smatra rekonstrukcijom. Također smatra da su kazališne stolice ugradnjom postale pertinencija kazališne dvorane, u smislu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno njen nerazdvojni dio. Zbog sveg navedenog, tužitelj smatra da su ispunjeni uvjeti da se predmetna usluga smatra građevinskom u svrhu oporezivanja, a u smislu odredbe članka 152. stavka 1. točke a) i točke i) Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost. Bez navedenih kazališnih fotelja, a prema Izvedbenom planu u fazi rekonstrukcije, sukladno arhitektonskom rješenju, kazališna dvorana nije funkcionalna i ne može se koristiti u predviđene svrhe. Tužitelj tvrdi da je pogrešan i nezakonit zaključak poreznog tijela da fotelje ugradnjom ne stječu svojstva nekretnine, odnosno ne postaju nepokretna imovina. Ističe da je porezno tijelo ranije izdalo mišljenje prema kojem se ugradnja profesionalne kuhinje u hotele i staračke domove može smatrati građevinskom uslugom ukoliko je spojena direktno na instalacije struje vode ili plina i nije prenosiva. Nadalje, smatra da neosnovano tuženik tvrdi da tužitelj nije obavio radnje ugradnje predmetnih fotelja. Dodaje da je predmetni iznos PDV-a dva puta plaćen – jednog ga je platio naručitelj – Grad B., a drugi put tužitelj prema osporavanom rješenju, zbog čega je isti promet robe i usluge dvostruko oporezovan. Stoga, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

U odgovoru na tužbu tuženik, u bitnome, navodi da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Stoga tuženik predlaže da Sud presudom odbije tužbeni zahtjev.

Radi utvrđivanja svih odlučnih činjenica u sporu, pred ovim sudom je održana javna rasprava 29. lipnja 2019. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i zakonskog zastupnika tužitelja, N. C. Opunomoćenik tužitelja je zatražio trošak upravnog spora za tužbu i pristup ročištu, po 2.500,00 kn za svaku radnju, uz odgovarajući PDV.

Sud je na raspravi, na temelju odredbe članka 33. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima u smislu odredbe članka 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 70/19.) odbio dokazne prijedloge tužitelja za vještačenjem po vještaku građevinske struke na okolnost izvođenja radova ugradnje kazališnih fotelja te predstavljaju li kazališne fotelje dio nepokretne imovine građevine, prijedlog za saslušanjem odgovorne osobe G. M. na okolnosti izvođenja radova ugradnje kazališnih fotelja, saslušanje odgovorne osobe u Gradu B. na okolnosti plaćanja PDV-a vezano za ugradnju fotelja te tipu radova koji su se vodili na predmetnom projektu, kao i saslušanja zakonskog zastupnika N. C. vezano za okolnosti izvođenja radova ugradnje kazališnih fotelja.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., nastavno: ZUS) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

              Uvidom u spis upravnog postupka razvidno je da je Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Porezna uprava, Područni ured Slavonija i Baranja, Služba za nadzor, Odjel za nadzor poreza na dodanu vrijednost, kod tužitelja obavilo porezni nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja i plaćanja poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015., a o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: 471-02/17-01/23, URBROJ: 513-07-27-01-17-3 od 26. svibnja 2017. Djelatnost tužitelja je, prema Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, trgovina na veliko namještajem, sagovima i opremom za rasvjetu.

Poreznim je nadzorom utvrđeno kako tužitelj nije obračunao i uplatio obveze poreza na dodanu vrijednost (dalje: PDV) za nadzirano razdoblje.

Naime, tijekom poreznog nadzora utvrđeno je da je tužitelj, po računu broj 9-15/1/1 od 12. svibnja 2015. godine, za iznos od 242.096,00 kn, kupcu K. d.o.o. C., isporučio 156 komada kazališnih fotelja Otello PL, namijenjenih za Dom kulture Belišće, a prema Ugovoru za isporuku fotelja od 25. ožujka 2015., uz napomenu: Prijenos porezne obveze prema članku 75. stavku 3. Zakona o  porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine,  broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14.; dalje – Zakon o PDV-u) i članku 152. stavka 1. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine,  broj: 79/13., 85/13., 160/13., 35/14. i 157/14.; dalje - Pravilnik). Tužitelj, dakle nije, po ovom računu obračunao i uplatio obvezu PDV-a u iznosu od 60.524,00 kn.

Porezno je tijelo u zapisniku od 26. svibnja 2017. utvrdilo da je neobračunavanjem PDV-a tužitelj postupio protivno odredbi članka 33. Zakona o PDV-u (koja definira poreznu osnovicu kod isporuke dobara i obavljanja usluga), a što je kažnjivo po odredbama članka 131. stavka 1. točka  1. istog Zakona.

Prema članku 75. stavku 3. točka a) Zakona o  porezu na dodanu vrijednost, porezni obveznik upisan u registar obveznika PDV-a u Republici Hrvatskoj obvezan je platiti PDV kada mu se obave isporuke građevinske usluge kojima se smatraju usluge u vezi s izgradnjom, održavanjem, rekonstrukcijom ili uklanjanjem građevina, uključujući usluge popravka i čišćenja. Isto se odnosi i na ustupanje osoblja ako ustupano osoblje obavlja građevinske usluge.

Tužitelj u tužbi smatra da su ispunjeni uvjeti da se predmetna usluga smatra građevinskom u svrhu oporezivanja, a u smislu odredbe članka 152. stavka 1. točke a) i točke i) Pravilnika, prema kojoj se građevinskim uslugama iz članka 75. stavka 3. točke a) Zakona smatraju se: radovi u okviru građenja (izgradnja, održavanje, rekonstrukcija i uklanjanje građevinskog objekta ili njegovih dijelova) iz Dodatka II. koji je sastavni dio ovoga Pravilnika, odnosno ugradnja, umjeravanje, probno testiranje, puštanje u rad i slične usluge kada se izvode na uređajima i opremi prilikom izgradnje ili rekonstrukcije građevinskog objekta.

Dodatak II. Pravilniku, detaljno propisuje što se to smatra radovima u okviru građenja iz članka 152. stavka 1. točke a) Pravilnika, pa su to: izvođenje građevinskih konstrukcija (armirano betonske, metalne, drvene i zidane konstrukcije, njihova sanacija i ojačanje te antikorozijska zaštita s pripremom podloge), izvođenje hidroizolacijskih i drugih zaštitnih sustava (izrada hidroizolacija, zaštite tla folijama i slično), izvođenje kolnika, aerodromske piste (izrada nosive podloge, asfaltni i betonski slojevi, sanacija nakon iskopa za polaganje vodova, održavanje i slično), izvođenje željezničkih i tramvajskih kolnika (radovi na donjem i gornjem ustroju, popravci i održavanje gornjeg i donjeg pružnog ustroja i slično), opremanja cesta i drugih prometnica te njihovih dijelova (zaštitna odbojna ograda, vjetrobrani, zaštita od buke, vertikalna signalizacija, horizontalna signalizacija, svjetlosna signalizacija, ventilacija, protupožarni i drugi sustavi i slično), izvođenje radova na podzemnim građevinama (bušenje sa strojevima za bušenje, bušenje s eksplozivom, ugradnja zaštite, rad s pneumatskim strojevima i slično), izvođenje hidroradova (vađenje šljunka i pijeska - regulacijski radovi, hidraulička ispuna i melioracija, zaštita od erozije, osiguranje obala, te odgovarajući radovi na izvođenju brana, nasipa, obala, luka i ustava i slično), izvođenje podvodnih radova, izvođenje radova na distribucijskim sustavima i cjevovodima (radovi na izradi cijevnih vodova: plinovoda, vodovoda, naftovoda, produktovoda, vodozahvata za vodoopskrbu, sustava za odvodnju i kanalizaciju i slično), izvođenje zemljanih radova (iskop, premještanje zemlje, nasipavanje, zasipavanje, zemljani radovi na stijenama kod kojih se koristi eksploziv, rad s pneumatskim strojevima i slično), izvođenje geotehničkih radova (izvođenje temeljenja na pilotima, izvođenje potpornih zidova, izvođenje ankera, stabilizacija tla, odvodnja, podupiranje temelja, dijafragme, injektiranje, čelične zavjese, mikropilotiranje, ugradnja mlaznog betona, zaštitne mreže i barijere, bušenje bunara i slično), izvođenje elektroinstalacijskih i komunikacijskih radova (izvođenje instalacija i vodova, ugradnja opreme i postrojenja uključujući prateće sustave, pomoćne uređaje, instalacije i pripadajuće dijelove elektrotehničke opreme i komunikacijske opreme, ako se izvode prilikom popravka, izgradnje ili rekonstrukcije), izvođenje strojarskih instalacija i konstrukcija (izvođenje instalacija, ugradnja opreme i postrojenja uključujući prateće sustave, pomoćne uređaje, instalacije i pripadajuće dijelove, strojarske konstrukcije i strojarske opreme ako se izvode prilikom popravka, izgradnje ili rekonstrukcije građevine), izvođenje privremenih građevinskih radova koji zahtijevaju specijalno izvođenje i opremu (montažni radovi - montaža tračnica za dizalice i postava, postavljanje skela, dizala na gradilištu, platforme i podesti i slično), manje složeni zemljani radovi (iskopi do dubine od 1 m od razine okolnog tla, iskopi do 30 m³ i slično), izvedba sportskih terena i parkirališta, manje složeni podvodni radovi (ronilačka pripomoć kod sanacije obala u podvodnom dijelu, podvodne ugradnje betona, tesarskih i armiračkih radova, kod postavljanja podvodnih instalacija, podvodni ručni iskop refulerima, podvodno rezanje i varenje i slično), zidarski radovi (zidanje zidova, žbukanje, fasade, fasadni toplinski sustavi, sanacija betona, priprema podloge za završne obloge, suhi estrih, industrijski podovi, podne cementne glazure i slično), izolaterski radovi, tesarski radovi, ugradnja stolarije i bravarije, krovopokrivački radovi, vodoinstalaterski radovi i slični radovi (sanitarni uređaji, instalacije vodovoda i kanalizacije, mokri dio instalacije protupožarne zaštite, uređaji za uklanjanje otpada, razvodi za navodnjavanje i slično), radovi ugradnje instalacija grijanja i hlađenja (instalacije grijanja i hlađenja, ventilacije i klima uređaja i slično), radovi ugradnje liftova i eskalatora (ugradnja liftova, eskalatori, kosih i vertikalnih podiznih platformi, industrijskih pretovarnih platformi, hidrauličnih rampi i slično), plinoinstalaterski radovi, radovi ugradnje instalacija bazenske tehnike, manje složeni elektroinstalaterski i komunikacijski radovi (elektro-instalacije i instalacije komunikacija), staklarski radovi, limarski radovi, stolarski radovi, parketarski i slični radovi, podopolagački radovi i radovi oblaganja (kamenarski, kamenorezački, keramičarski), radovi završne obrade podova (teracerski, kulir, dekorativni beton i slično), soboslikarski i ličilački radovi (priprema podloge, ličenje, bojanje, postavljanje tapeta), gipsarski radovi, štukatura i slično, radovi strojnog bušenja i rezanja uključujući horizontalno bušenje ispod prometnica, izvođenje okana (šahtova) na distribucijskim sustavima, cjevovodima, prometnicama i slično, izvođenje rekreacijskih terena i pješačkih površina (staza, nogostupa i slično).

              Ovaj Sud smatra da su pravilno porezna tijela zaključila da isporuka kazališnih fotelja ne predstavlja građevinsku uslugu u svrhu oporezivanja u smislu odredbe članka 152. stavka 1. točke a) i točke i) Pravilnika, odnosno da se predmetna usluga ne može svrstati pod radove u okviru građenja detaljnije primjerice nabrojane u Dodatku II. Pravilnika, a niti pod ugradnja, umjeravanje, probno testiranje, puštanje u rad i slične usluge kada se izvode na uređajima i opremi prilikom izgradnje ili rekonstrukcije građevinskog objekta. Pritom, nije od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari je li tužitelj sam izvršio ugradnju fotelja pričvršćivanjem vijcima za pod, jer isto nije usporedivo, s primjerice, ugradnjom lifta ili instalacijom vodovoda i kanalizacije u nekretninu, kako to navodi Pravilnik.

Pravilno ističe tuženik u obrazloženju osporavanog rješenja da prigovor tužitelja da su fotelje ugradnjom stekle svojstva nekretnine nije od utjecaja na ovu upravnu stvar, budući da je  odredba Pravilnika članka 152. stavka 1. točke j) Pravilnika, koja je propisivala da se građevinskom uslugama smatra svaka usluga koja uključuje isporuku pokretnina i njihovu ugradnju u nekretnine tako da pokretnina stječe svojstva nekretnine, izbrisana  Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj 160/13.).

Pritom, kako i sam tužitelj navodi, tužitelj osporava pravnu ocjenu činjenica bitnih za oporezivanje, zbog čega nije bilo razloga za provođenjem vještačenja radi utvrđivanja radi utvrđivanja radi li se o građevinskoj usluzi i jesu li kazališne fotelje dio nepokretne imovine ili ne. Pored toga, za odluku u ovoj upravnoj stvari nisu mjerodavne odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, odnosno Zakona o gradnji, kako to smatra tužitelj, već su pri ocjeni radi li se o građevinskoj usluzi, a za isključivo odluci o primjenjivom porezu, mjerodavne navedene odredbe Zakona o PDV-u i Pravilnika. Upravo je stoga Sud na raspravi odbio dokazne prijedloge tužitelja za vještačenjem po vještaku građevinske struke i prijedloge za saslušanjem odgovornih osoba.

Stoga Sud smatra da su osnovano porezna tijela zaključila da tužitelj nije obavio građevinske usluge, u smislu navedenih mjerodavnih propisa te da je neosnovano izdao račun uz napomenu: Prijenos porezne obveze prema članku 75. stavku 3. Zakona o PDV-u i članku 152. stavka 1. Pravilnika, dakle da tužitelj nije obračunao i uplatio obvezu PDV-a koju je bio dužan po predmetnom računu od 12. svibnja 2015.

Navodi tužitelja kako je predmetni porez plaćen dvostruko po istom računu, od strane naručitelja i tužitelja, također nije od utjecaja na odluku o ovoj upravnoj stvari, budući da je riječ o drugoj upravnoj stvari te da je povrat preplaćenog poreza i poreza plaćenog bez pravne osnove uređen odredbama Općeg poreznog zakona pa isti može eventualno biti predmetom nekog drugog upravnog postupka i/ili spora.

Kako, dakle, tužitelj u tužbi ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari, a Sud ne nalazi nezakonitosti u osporavanom rješenju tuženika i prvostupanjskog tijela, odnosno provedenom upravnom postupku, Sud smatra da donošenjem pobijanih rješenja nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja pa je primjenom odredbe članka 57. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, kao u točki I. izreke ove presude.

Opunomoćenik tužitelja je zatražio i naknadu troška upravnog spora za sastav tužbe od 2.500,00 kn uz pripadajući PDV, kao i za pristup na ročište za raspravu u istom iznosu, međutim, prema odredbi članka 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

             

U Osijeku 7. srpnja 2020.

 

Sudac

                                                                                                                              Dario Mađaroš v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba protiv presude odgađa izvršenje presude (članak 66. stavak 5. Zakona o upravnim sporovima).