- 1 -              Revd 1373/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1373/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. A. iz R., OIB: …, kojeg zastupa R. K., odvjetnik u R., protiv tuženika L. d.o.o. L., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik P. Š., odvjetnik u Z., po tužbi radi utvrđenja i činidbe i po protutužbi radi utvrđenja, postupajući po prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-866/2016-4 od 22. siječnja 2020., kojom je djelomično potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-789/14-14 od 27. studenog 2015., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-866/2016-4 od 22. siječnja 2020. u toč. I. izreke kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-789/14-14 od 27. studenog 2015., u toč. I. izreke, a kojom je utvrđeno da je tužitelj A. A. na temelju Ugovora stekao poslovni udio nominalne vrijednosti 69.700,00 kuna koji mu daje pravo na 348 glasova, te kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u točkama III, IV, i V izreke, se odbacuje.

 

 

Obrazloženje

 

Tuženik L. d.o.o. L. je podneskom od 1. travnja 2020. predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-866/2016-4 od 22. siječnja 2020. sadržane u toč. I. izreke, radi pravnih pitanja naznačenih u reviziji.

 

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. al. druga ZPP, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Prvo pitanje radi kojeg se predlaže dopustiti reviziju, a kojim tuženik pita „može li sud presudom naložiti upravi društva da u Knjizi poslovnih udjela društva tuženika upiše tužitelja kao imatelja poslovnog udjela, iako je tijekom parničnog postupka sporni poslovni udjel prestao postojati preoblikovanjem društva s ograničenom odgovornošću u dioničko društvo i više ne vodi niti je dužan voditi knjigu poslovnih udjela društva“, odnosi se na točku I. drugostupanjske presude kojom je potvrđena točka III. prvostupanjske presude, a kojom je naloženo upravi tuženika upisati tužitelja kao imatelja kao imatelja poslovnog udjela nominalnog iznosa od 69.700,00 kuna.

 

Pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojega pobijana odluka nije u suprotnosti pravnom shvaćanju na kojemu se temelje Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-736/2005 od 8. srpnja 2013. i U-III-1705/2005.

 

U ovom slučaju je prvostupanjska presuda, kojom je naložen upis, donesena 27. studenog 2015., a preoblikovanje tuženika u dioničko društvo je provedeno u sudski registar Trgovačkog suda u Rijeci broj Tt-17/740-2 od 9. veljače 2017.

 

Dakle, u trenutku zaključenja glavne rasprave tuženik je bio organiziran kao društvo s ograničenom odgovornošću, a pitanje preoblikovanja se nije postavljalo u žalbi. Stoga se ni pobijana drugostupanjska presuda ne temelji na pravnom shvaćanju glede (ne)mogućnosti upisa u knjizi poslovnih udjela, jer je tada upis nedvojbeno bio moguć. Radi se o naknadnoj nemogućnosti izvršenja činidbe naložene presudom. Time je u ovom predmetu bitno drugačija činjenična osnova u odnosu na činjeničnu osnovu u presudama koje su bile predmetom ispitivanja u predmetima Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-736/2005 i U-III-1705/2005.

 

Drugo pitanje radi kojeg se predlaže dopustiti reviziju, a kojim tuženik pita „ima li tužitelj pravni interes podnijeti tužbu na utvrđenje (deklaratorni tužbeni zahtjev da je stekao pravo vlasništva poslovnog udjela, kada tro ionako proizlazi iz ugovora o prijenosu poslovnog udjela, i kada se pravna zaštita može ostvariti kondemnatornim zahtjevom za činidbu …“ prema navodima iz prijedloga se odnosi na bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 187. st. 1.i 2. ZPP.

 

Prema jasnoj odredbi čl. 187. st. 1. i 2. ZPP nema nikakve sumnje da nije dopuštena tužba na utvrđenje činjenica, ali ovdje nije slučaj takve tužbe. Suprotno tvrdnji tuženika u ovom slučaju je riječ o tužbenom zahtjevu na utvrđenje postojanja pravnog odnosa (prava vlasništva), a ne o zahtjevu za utvrđenje činjenica kako je navedeno u prijedlogu. Naime tužitelj nije tražio da sud utvrdi činjenicu da je sklopljen ugovor o prodaji poslovnog udjela, nego utvrđenje da je tužitelj stekao poslovni udjel (postao vlasnikom poslovnog udjela), dakle utvrđenje postojanja prava.

 

S druge strane, odgovor na pitanje ima li tužitelj pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja.

 

Stoga drugo pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

Treće pitanje kojim tuženik u bitnome pita je li sud prilikom odlučivanja o ništetnosti ugovora vezan činjeničnim supstratom tužbe ili je vezan dokaznim prijedlozima stranaka radi sprječavanja arbitrarnosti, nije važno za rješenje konkretnog spora, jer tuženik polazi od neutemeljen tvrdnje da je sud u donošenju pobijane presude odlučio arbitrarno, da nisu izvedeni dokazi o odlučnim činjenicama, te da je počinjena bitna povreda odredaba postupka time što sud nije prihvatio njegov prijedlog za pribavljanje podataka o imovinskom stanju tužitelja i porijeklu njegove imovine.

 

Prvostupanjski sud nije postupao arbitrarno, odluku o ništetnosti ugovora je donesena u okviru činjeničnih navoda stranaka samo glede odlučnih činjenica, sud je ocijenio predložene dokaze koji se odnose na odlučene činjenice, a prvostupanjska presuda je obrazložena sukladno odredbi čl. 338. st. 4. ZPP. Drugostupanjski sud je ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označio razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 375. ZPP.

 

Porijeklo imovine tužitelja i izvor sredstava kojima je tužitelj platio cijenu za poslovne udjele nije odlučno za rješenje ovog spora.

 

Nadalje, princip „jednakosti oružja“ u parničnom postupku pred sudom ne može se tumačiti na način kako to smatra tuženik, odnosno na način da je sud dužan provesti baš sve dokaze koje su stranke predložile, neovisno o tome jesu li za rješenje spora odlučne činjenice koje stranka nastoji dokazati predloženim dokazom.

 

Stoga je pogrešno i pozivanje tuženika na odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-1699/06 , Ustavnog suda RH broj U-III-206/2011, te Europskog suda za ljudska prava u predmetu Perić protiv RH po zahtjevu broj 34499 i LB INTERFINANC A.G. protiv RH zahtjev broj 29549/04., jer predmetni postupak nije proveden na način da je povrijeđeno načelo „jednakosti oružja“ u građanskoj parnici.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP/19, i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP/19 riješeno kao u izreci.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.