- 1 -              Rev 1845/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1845/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S. K.-und M. G., G., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & p. d.o.o. u Z., protiv tuženika A. H. iz S., kojeg zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5389/14-3 od 15. ožujka 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama broj P-35/14 od 30. svibnja 2014., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5389/14-3 od 15. ožujka 2016. te se predmet vraća sudu drugog stupnja na ponovno suđenje.

 

O troškovima revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja djelomično je održano na snazi rješenje o ovrsi broj Ovrv-1534/08 javnog bilježnika Ž. M. od 31. listopada 2008. i to za iznos od 100.348,88 EUR zajedno sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka u iznosu od 14.072,09 kuna (toč. I.), dok je ukinuto rješenje o ovrsi posl. broj Ovrv-1534/08 javnog bilježnika Ž. M. od 31. listopada 2008. i to za iznos od 17.613,94 EUR zajedno sa zateznim kamatama (toč. II.). Ujedno je naloženo tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 118.383,09 kuna zajedno sa zateznom kamatom (toč. III.).

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja u dijelu pod toč. I. i III. i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan te je naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u iznosu od 57.134,38 kuna.

 

Protiv presude drugostupanjskog suda reviziju je podnio tužitelj iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže reviziju prihvatiti i pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenja.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP, prema odredbi čl. 392.a ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužitelj kao davatelj leasinga sklopio sa S. H. dva ugovora o leasingu tijekom 2002. na rok od 48 mjeseci i 2003. na rok 60 mjeseci,

 

- da je tuženik potpisao garancije o solidarnom jamstvu za obveze glavnog dužnika iz tih ugovora,

 

- da po oba ugovora isplatom zadnje rate leasinga i ispunjenjem svih preuzetih obveza korisnik leasinga stječe „punopravno vlasništvo“ založnog objekta leasinga, u ovom slučaju vozila,

- da su stranke predmetnih ugovora kao mjerodavno pravo za ugovore izabrale austrijsko pravo, sukladno ovlaštenju iz čl. 19. Zakona o rješavanju sukoba zakona o propisima drugih zemalja u određenim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91) i ugovorile nadležnost suda u Z.,

 

- da korisnik leasinga nakon 2003. nije vršio uplate i da su ugovori otkazani 1. veljače 2004. te da preostali ukupni iznos duga na dan 18.lipnja 2008. iznosi 100.348,88 EUR.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je djelomično prihvatio tužbeni zahtjev, sukladno visini duga utvrđenoj vještačenjem, obzirom da obveza tuženika proizlazi iz garancija koje je potpisao, a na temelju kojih tuženik solidarno jamči za uredno namirenje svih potraživanja koja proizlaze iz oba ugovora o leasingu koja su zaključena s glavnim dužnikom.

 

U odnosu na prigovor zastare sud prvog stupnja je isti smatrao neosnovanim, budući da je u konkretnom slučaju riječ o primjeni općeg zastarnog roka od trideset godina koji propisuje čl. 1478. Općeg građanskog zakonika Republike Austrije (Allgemaines Burgerliches Gesetzbuch für die deutschen Erbländer - dalje: AGBG), koje se pravo primjenjuje kao mjerodavno u ovom predmetu.

 

Sud drugog stupnja prihvatio je žalbu tuženika i preinačio presudu suda prvog stupnja smatrajući da je o prigovoru zastare trebalo odlučiti primjenom čl. 1480. ABGB, koji propisuje trogodišnji rok, obzirom da je predmetnim ugovorima o leasingu ugovorena korisnikova obveza plaćanja mjesečnih anuiteta, kao redovnih mjesečnih iznosa koji sadrže kamatu i dio iznosa glavnice.

 

Prema pravnom shvaćanju ovog suda pravilno je drugostupanjski sud ocijenio da se u konkretnom slučaju primjenjuje trogodišnji rok zastare sukladno čl. 1480. AGBG, a prema kojem potraživanja zaostalih godišnjih plaćanja, posebice kamata, mirovina, doprinosa za uzdržavanje, isplata za poljoprivrednike te po osnovi anuiteta ugovorenih za vraćanje glavnice prestaju u roku od tri godine, dok samo pravo zastarijeva uslijed nekorištenja tijekom trideset godina. Identično shvaćanje zauzeto je i u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-2719/12 od 5. svibnja 2016.).

 

Naime, u konkretnom slučaju radi se o otplati u ugovorenim anuitetima, a što proizlazi i iz sadržaja predmetnih ugovora kojima je utvrđeno ukupno dugovanje, iznosi akontacije i mjesečne naknade leasinga.

 

Međutim, iz postupka koji je prethodio reviziji proizlazi da je tužitelj priložio dokaze koji upućuju da su u odnosu na glavnog dužnika pokrenuti ovršni postupci po predmetnom dugovanju.

 

Sukladno odredbi čl. 1357. AGBG tko se obveže kao jamac platac, to isti jamči za sveukupni dug u cijelosti te ovisi o volji vjerovnika hoće li prvo teretiti glavnog dužnika ili vjerovnika ili obojicu istodobno. Nadalje, sukladno odredbi čl. 1497. AGBG dosjelost i zastara prekida se ako je onaj, koji se na nju hoće osloniti, a to prije nego je prošlo vrijeme zastare, priznao izrijekom ili „muče“ tuđe pravo, ili ako ga je onaj kome to pravo pristaje pozvao na sud i tužba se bude uredno produžila, ali ako je tužba proglašena presudom pravomoćnom da je nevaljana drži se da je zastara neprekinuta.

 

U smislu navedenih odredbi bilo je potrebno utvrditi kada su pokrenuti ovršni postupci u odnosu na glavnog dužnika, odnosno je li u konkretnom slučaju sukladno odredbama mjerodavnog prava (AGBG) došlo do prekida zastare, a koje razloge pobijana presuda ne sadrži.

 

Kako zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu raspravljena sva pitanja nužna za donošenje meritorne odluke, to je valjalo prihvatiti reviziju tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu te predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno suđenje na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.