- 1 -              Revr 158/2017-6

 

 

 

 

 

Broj: Revr 158/2017-6

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz Z. OIB: …, koju zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika K. n. d.o.o. OIB: …, sada F. d.o.o. D. S., OIB: …, kao pravni sljednik K. n. d.o.o., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M. i p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti odluka o otkazu ugovora o radu i isplate te radi sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice i tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-2292/15-3 od 6. rujna 2016, kojom je djelomično potvrđena te djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2666/09-80 od 29. travnja 2015., ispravljena rješenjem o ispravku istog suda i poslovnog broja od 11. siječnja 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tuženika od 3. studenoga 2016. odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.

 

Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju kao neosnovani.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I/ Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka tuženika K. n. d.o.o. iz Z., o redovitom otkazu Ugovora o radu tužiteljici S. K. iz Z., s ponudom izmijenjenog ugovora od 28.09.2009. i da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao, te se nalaže tuženiku K. nn. d.o.o. da tužiteljicu S. K. vrati na radno mjesto suradnika u uredu na adresi tuženika, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

 

II/ Nalaže se tuženiku K. n. d.o.o. iz Z., tužiteljici S. K. iz Z., platiti naknadu izgubljene plaće u iznosu od 241.324,34 kn (slovima; dvjetstočetrdesetjednatisućatristodvadesetčetirikune i tridesetčetirilipe), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, tekućim na:

 

-              iznos od 1.233,90 kn počev od 06.05.2010. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.06.2010. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.07.2010. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.08.2010. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.09.2010. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.10.2010. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.11.2010. pa do isplate,

-              iznos od 5.093,00 kn počev od 15.01.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.02.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.03.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.04.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.05.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.06.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.07.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.08.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.09.2011. pa do isplate,

-              iznos od 1.976,77 kn počev od 15.10.2011. pa do isplate,

-              iznos od 1.583,00 kn počev od 15.11.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.12.2011. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.01.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.02.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.03.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.04.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.05.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.06.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.07.2012. pa do isplate,

-              iznos od 4.509,02 kn počev od 15.08.2012. pa do isplate,

-              iznos od 3.117,95 kn počev od 15.09.2012. pa do isplate,

-              iznos od 3.866,52 kn počev od 15.10.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.11.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.12.2012. pa do isplate,

-              iznos od 6.143,00 kn počev od 15.01.2013. pa do isplate,

-              iznos od 4.670,12 kn počev od 15.02.2013. pa do isplate,

-              iznos od 3.073,05 kn počev od 15.03.2013. pa do isplate,

-              iznos od 3.020,10 kn počev od 15.04.2013. pa do isplate,

-              iznos od 3.002,81 kn počev od 15.05.2013. pa do isplate,

-              iznos od 3.046,31 kn počev od 15.06.2013. pa do isplate,

-              iznos od 1.579,87 kn počev od 15.07.2013. pa do isplate,

-              iznos od 2.919,44 kn počev od 15.08.2013. pa do isplate,

-              iznos od 2.587,12 kn počev od 15.09.2013. pa do isplate,

-              iznos od 2.519,75 kn počev od 15.10.2013. pa do isplate,

-              iznos od 2.754,67 kn počev od 15.11.2013. pa do isplate,

-              iznos od 1.153,65 kn počev od 15.12.2013. pa do isplate,

-              iznos od 2.794,85 kn počev od 15.01.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.216,75 kn počev od 15.02.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.804,68 kn počev od 15.03.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.654,90 kn počev od 15.04.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.703,85 kn počev od 15.05.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.277,10 kn počev od 15.06.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.269,73 kn počev od 15.07.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.733,67 kn počev od 15.08.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.566,21 kn počev od 15.09.2014. pa do isplate,

-              iznos od 2.868,89 kn počev od 15.10.2014. pa do isplate,

-              iznos od 1.738,10 kn počev od 15.11.2014. pa do isplate,

-              iznos od 877,97 kn počev od 15.12.2014. pa do isplate,

-              iznos od 1.474,80 kn počev od 15.01.2015., pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

III/ Nalaže se tuženiku K. n. d.o.o. isplatiti tužiteljici S. K. neplaćene prekovremene sate u iznosu od 47.829,64 kn (slovima: četrdesetsedamtisućaosamstodvadesetdevetkunaišezdesetčetirilipe) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, tekućim na:

 

-              iznos od 4.514,86 kn počev od 15.01.2007. pa do isplate,

-              iznos od 4.514,86 kn počev od 15.02.2007. pa do isplate,

-              iznos od 4.514,86 kn počev od 15.03.2007. pa do isplate,

-              iznos od 4.514,86 kn počev od 15.04.2007. pa do isplate,

-              iznos od 4.514,86 kn počev od 15.05.2007. pa do isplate,

-              iznos od 4.514,86 kn počev od 15.06.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.07.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.08.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.09.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.10.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.11.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.12.2007. pa do isplate,

-              iznos od 2.258,24 kn počev od 15.01.2008. pa do isplate,

-              iznos od 164,36 kn počev od 15.02.2008. pa do isplate,

-              iznos od 507,91 kn počev od 06.03.2008. pa do isplate,

-              iznos od 592,69 kn počev od 05.04.2008. pa do isplate,

-              iznos od 275,33 kn počev od 06.05.2008. pa do isplate,

-              iznos od 949,69 kn počev od 05.06.2008. pa do isplate,

-              iznos od 511,07 kn počev od 05.07.2008. pa do isplate,

-              iznos od 1.043,89 kn počev od 15.09.2008. pa do isplate,

-              iznos od 467,05 kn počev od 04.10.2008. pa do isplate,

-              iznos od 420,81 kn počev od 06.11.2008. pa do isplate,

-              iznos od 772,14 kn počev od 06.03.2009. pa do isplate,

-              iznos od 813,07 kn počev od 04.04.2009. pa do isplate,

-              iznos od 243,92 kn počev od 06.05.2009. pa do isplate,

-              iznos od 397,50 kn počev od 04.07.2009. pa do isplate,

-              iznos od 348,32 kn počev od 05.08.2009. pa do isplate,

-              iznos od 213,00 kn počev od 03.10.2009. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

IV/ Nalaže se tuženiku K. n. d.o.o. da isplati tužiteljici S. K. na ime Božićnice za 2009. iznos od 2.500,00 kn (slovima: dvijetisućepetstokuna) sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, tekućom od 15.12.2009. pa do isplate, u roku od 8 dana.

 

V/ Nalaže se tuženiku K. n. d.o.o. da tužiteljici S. K. naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 97.500,00 kn, u roku od 8 dana.

 

VI/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

 

„1. Raskida se ugovor o radu sklopljen na neodređeno vrijeme 01.02.2007. između protutužene S. K. iz Z., i protutužitelja K. n. d.o.o., Z., s danom donošenja prvostupanjske presude.

 

2. Nalaže se protutuženoj da protutužitelju naknadi trošak protutužbe.“

 

Rješenjem suda prvoga stupnja odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere.

 

Presudom suda drugoga stupnja suđeno je:

 

„I. Žalba tuženika – protutužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2666/09 od 29. travnja 2015. u dijelu pod točkama I., II., III., IV. i VI. izreke kao i pod točkom V. izreke ali samo u dijelu od 37.812,50 kuna (razlika između pobijanom presudom dosuđenih 97.550,00 kuna i preinačenih 59.687,50 kuna).

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2666/09 od 29. travnja 2015. u dijelu pod točkom V. izreke i to u dijelu od 59.687,50 kuna (razlika između potvrđenog dijela od 37.812,50 kuna i pobijanom presudom ukupnom dosuđenih 97.500,00 kuna) pa se o tome sudi:

 

Odbija se zahtjev tužiteljice – protutuženice da joj tuženik – protutužitelj plati 59.687,50 kuna na ime naknade troška postupka.

 

II. Odbija se zahtjev tuženika – protutužitelja za naknadom troška žalbe.

 

III. Odbija se zahtjev tužiteljice – protutuženice za naknadom troška odgovora na žalbu.“

 

Protiv presude suda drugoga stupnja i to toč. II. drugostupanjske presude pravodobnu reviziju podnijela je tužiteljica temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), zbog počinjenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U biti tužiteljica pobija odluku o troškovima postupka, odnosno drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka u iznosu od 59.687,50 kn. Tužiteljica predlaže da se revizija prihvati, pobijana odluka preinači na način da se u cijelosti potvrdi odluka prvostupanjskog suda glede odluke o troškovima postupka.

 

Isto tako pravodobnu reviziju protiv drugostupanjske presude podnio je i tuženik. Pri tom tuženik pobija drugostupanjsku presudu u dijelu u kojem je odbijena žalba tuženika i to zbog svih razloga propisanih u čl. 385. ZPP. Tuženik predlaže da se revizija prihvati, pobijana presuda preinači na način da se u cijelosti odbije zahtjev tužitelja te usvoji protutužbeni zahtjev tuženika. Podredno se predlaže ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Tuženik je podnio i dopunu revizije 5. prosinca 2016., koja je pravomoćno odbačena kao nepravodobna rješenjem prvostupanjskog suda broj Pr-2666/09-123 od 10. siječnja 2017.

 

U odgovoru na reviziju tužiteljica poriče sve navode tuženika, pri čemu se posebno ističe da tuženik reviziju prije svega podnosi zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanja, a zbog kojeg razloga reviziju uopće nije moguće podnijeti. Predlaže se reviziju tuženika odbiti, te obvezati tuženika na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju poriče navode tužiteljice, predlaže da se revizija tužiteljice odbije, te da se tužitelja obveže na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tužiteljice nije dopuštena, dok revizija tuženika nije osnovana.

 

U povodu revizije čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji (čl. 392.a st. 1. ZPP).

 

Tuženik u reviziji prije svega ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava i to glede nepostojanja kriterija za utvrđivanje viška radnika. Pri tome ukazuje na drugačiju sudsku praksu drugostupanjskog suda u identičnim predmetima tužitelja V. M. i A. M.. Pritom se posebno ukazuje da su tužiteljica, uz navedene M. i M. te još dvoje radnika jedini odbili potpisati anekse ugovora o radu kojima bi im se privremeno smanjila plaća zbog pada prihoda poslodavca, a radi čega je u odnosu na te radnike tuženik donio odluku o otkazu ugovora o radu zbog poslovno uvjetovanih razloga.

 

Utvrđujući nedopuštenu odluku o otkazu ugovora o radu nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženik nije izvršio usporedbu radnika koji su radili na istom radnom mjestu kao i tužiteljica, i to prema zakonskim kriterijima za utvrđivanje viška radnika, kao i da tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da je tužiteljica ostvarivala slabije rezultate rada od drugih zaposlenika na tom radnom mjestu.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je tužiteljica bila zaposlena kod tuženika temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 1. veljače 2007., na radnom mjestu suradnik u uredu,

 

- da je tuženik u prvih devet mjeseci 2009. ostvario pad prihoda od prodaje u zemlji od 23.659.201,00 kn,

 

- da je tuženik radi smanjenja prihoda svih zaposlenicima ponudio anekse ugovora o radu kojima bi se smanjila plaća dok se ne promijene uvjeti poslovanja,

 

- da je od 270 radnika njih 265 potpisalo anekse ugovora o radu i pristalo na smanjenje plaće,

- da anekse nije htjelo sklopiti ugovor petero radnika, između ostalih i tužiteljica,

 

- da je nakon toga tuženik otkazao ugovor o radu tužiteljici 28. rujna 2009. jer je prestala potreba za obavljanjem poslova na kojima radnik radi, te joj je ponuđen izmijenjeni ugovor o radu radi obavljanja poslova na radnom mjestu pomoćni radnik koji tužiteljica nije prihvatila,

 

- da se radničko vijeće kod tuženika suglasilo s namjerom otkazivanja ugovora o radu,

 

- da je sistematizacijom radnih mjesta koja je bila na snazi u vrijeme kada je tužiteljici otkazan ugovor o radu bilo predviđeno ukupno 16 izvršitelja na radnom mjestu suradnik u uredu, koliko ih je u to vrijeme i radilo,

 

- da u postupku nije utvrđeno da bi tuženik izvršio usporedbu radnika koji su radili na istom radnom mjestu na kojem je radila i tužiteljica prema zakonskim i socijalnim kriterijima, te da nije utvrđeno po kojima je kriterijima upravo tužiteljica utvrđena tehnološkim viškom,

 

- da tuženik nije dokazao tvrdnju da je tužiteljica ostvarila slabije rezultate rada od drugih zaposlenika na radnom mjestu suradnika u uredu,

 

- da je vještačenjem utvrđena visina plaće u bruto plaće koju je tužiteljica primila i koju bi primila da nije bilo nezakonitog otkaza ugovora o radu,

 

- da tužiteljici nije bila isplaćena božićnica za 2009.,

 

- da je tuženik ostao dužan isplatiti tužiteljici prekovremene sate,

 

-da tuženik nije dokazao da postoje okolnosti uslijed kojih nastavak radnog odnosa tužiteljice kod tuženika ne bi bio moguć.

 

Tuženik u reviziji prije svega ukazuje da je pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, budući da iz iskaza saslušanih svjedoka A. A., V. P., D. P. i S. K. proizlazi da je Radničko vijeće od tuženika dobilo podatke o godinama starosti, trajanju radnog staža, obvezama uzdržavanja i stručnoj spremi radnika, kao i da je uzet u obzir kriterij kvalitete rada.

 

Prije svega valja istaći da se revizija ne može podnijeti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Sama činjenica da su Radničkom vijeću dostavljeni određeni podaci ne znači da je tuženik proveo usporedbu radnika koji su radili na istom radnom mjestu kod tuženika, a pogotovo iz iskaza navedenih svjedoka nije jasno na koji način je utvrđeno da je tužiteljica bila radnik slabije kvalitete u odnosu na druge. Naime, svjedok D. P. govori o tome da je u trenutku otkazivanja bio upoznat s pohvalama na rad tužiteljice, a svjedok A. govori o incidentu s kupcem G., kada tužiteljica navodno nije postupila na adekvatan način prilikom reklamacije kupca. U spisu nema nikakvih dokaza o pisanim opomenama tužiteljici, obzirom na njezin rad kod tuženika, pa su nižestupanjski sudovi pravilno cijenili iskaze navedenih svjedoka sukladno čl. 8. ZPP. Osim toga, pravilno sud drugoga stupnja navodi da razlozi koji bi se mogli pronaći u iskazima navedenih svjedoka bi mogli predstavljati razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika, a u konkretnom slučaju u pitanju je otkaz ugovora o radu zbog prestanka potrebe za radom radnika.

 

Još treba dodati da je neosnovano pozivanje tuženika na predmetu u predmetima tužitelja A. M. i V. M., budući isti nisu radili na istom radnom mjestu kao tužiteljica, A. M. je radila na radnom mjestu prodavača, a V. M. na radnom mjestu skladištara.

 

Kako iz provedenih dokaza proizlazi da tuženik prilikom otkazivanja ugovora o radu nije vršio usporedbu radnika koji su radili na istom radnom mjestu i na taj način utvrđivali višak radnika, to je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjena odredba čl. 113. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04, 68/05, 94/09, 149/09 - dalje: ZR).

 

Suprotno tvrdnji revizije u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 292. st. 4. ZPP, a niti u vezi čl. 8. ZPP i ocjene iskaza saslušanih svjedoka.

 

Također nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 365. st. 1. ZPP, u vezi čl. 250., 259. st. 1., 260. st. 1. i 2. ZPP, a niti u vezi odredbe čl. 338. st. 4. ZPP.

 

Naime, prvostupanjski sud je odbio provesti dokaze predložene na raspravi održanoj 17. ožujka 2015., a to je saslušanje usporednih radnika. Sama činjenica je li tuženik primijenio zakonom propisane kriterije za utvrđivanje viška radnika, odnosno je li tuženik pri tome utvrdio i neke dodatne kriterije ne može utvrditi saslušanjem svjedoka - radnika koji su ostali raditi i koji nisu utvrđeni viškom. Obveza je tuženika kao poslodavca da prilikom utvrđivanja viška radnika jasno navede koji su kriteriji primijenjeni, a poslodavac je pri tom autonoman da nekom od kriterija da prednost. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nije vidljivo koje je kriterije za utvrđivanje viška radnika poslodavac primijenio, kao niti koji je kriterijima dao prednost, niti je vidljivo na koji način je dao prednost drugim radnicima u odnosu na tužiteljicu a koji su radili na istom radnom mjestu.

 

Nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijana presuda ima jasne i razumljive razloge, nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati, a ova povreda nije počinjena u slučaju kada jedna od strane nije zadovoljna ocjenom provedenih dokaza.

 

Tuženik pobija i odluke u naknadi plaće na prekovremeni rad, kao i isplatu božićnice, kao i odluke glede protutužbenog zahtjeva za sudski raskid ugovora o radu.

 

Pogrešno tuženik u reviziji ističe da u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene pretpostavke za postojanje prekovremenog rada. Naime, u slučaju kada radnik radi duže radno vrijeme od onoga koje mu je ugovoreno, odnosno onoga koje je propisano, rad koji je ostvaren preko zakonom propisanog fonda sati, a koji se eventualno ne preraspodjeljuje predstavlja prekovremeni rad. Naime, iz činjenica utvrđenih tijekom postupka i to na temelju evidencije tužiteljice i tuženika utvrđeno je koje je vrijeme tužiteljica radila prekovremeno, odnosno koje je dane radila nedjeljom i koliko uvećanje joj pripada u skladu s odredbom čl. 45. tada važećeg Kolektivnog ugovora za djelatnost trgovina („Narodne novine“ broj 41/98). Osim toga, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik nije dokazao da bi u spornom razdoblju bila utvrđena kakva preraspodjela radnog vremena, pri čemu i u tom dijelu valja naglasiti da tuženik pobija činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda, a zbog kojeg razloga se revizija ne može pobijati.

 

Kako je utvrđeno da je otkaz ugovora o radu nedopušteno, to je pravilna i odluka o tome da bi tužiteljica pripadalo i pravo na isplatu božićnice za 2009., a što bi ostvarila da je ostala raditi kod tuženika.

 

Stoga niti u tom dijelu nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje se ukazuje.

 

Glede protutužbenog zahtjeva nižestupanjski sudovi su izričito naveli da tuženik nije ničim dokazao da daljnji rad tužiteljice kod tuženika nije moguć. Pravilno nižestupanjski sudovi zaključuju da tuženik tu svoju tvrdnju ničim nije dokazao, niti to proizlazi iz iskaza svjedoka na koje se poziva tuženik.

 

Radi navedenog valjalo je reviziju tuženika odbiti na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

 

Glede revizije tužiteljice glede odluke o troškovima postupka, u tom dijelu revizija nije dopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet - meritum spora, da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

Stoga je valjalo odbaciti reviziju tužiteljice kao nedopuštenu.

 

Ujedno je valjalo odbiti zahtjeve tužiteljice i tuženika za naknadu troškova za sastav odgovora na reviziju, budući da navedeni trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.