- 1 -              Rev 764/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 764/2020-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice K. K. iz J., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku N. S. odvjetniku u R., protiv I tuženika Z. M. iz V., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku B. Š., odvjetniku u R., II tuženika M. M. iz R., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćniku S. Ž., odvjetniku u R. i III tuženika mlljt. M. M. iz V., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnicu B. Š., odvjetniku u R., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice i o reviziji I tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-382/18-5 od 3. lipnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-195/17 od 24. studenog 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-382/18-5 od 3. lipnja 2019 i presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-195/17 od 24. studenog 2017. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

"1. nalaže se prvo tuženiku Z. M. da tužiteljici K. K. isplati iznos od 403.259,03 kn asa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 17. prosinca 2015. godine do 31. prosinca 2015. godine po stopi od 8,14 % godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2016. godine do 30. lipnja 2016. godine po stopi od 8,05% godišnje, za razdoblje od 01. srpnja 2016. godine do 31. prosinca 2016. godine po stopi od 7,88% godišnje, za razdoblje od 01. siječnja 2017. godine do 30. lipnja 2017. godine po stopi od 7,68%, za razdoblje od 01. srpnja 2017. godine do isplate po stopi od 7,41% godišnje, a u slučaju promjene kamatne stope po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Odbija se tužiteljica s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva prema tuženicima Z. M., M. i mlt. M. M. radi isplate iznosa od 794.917,68 kn.

 

3. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbe i tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I utvrđuje se da je tužiteljica K. K. stekla pravo vlasništva u 33/100 idealnih dijelova nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijedi označenih kao:

 

1. Stan br. P-1 u prizemlju, koji se sastoji od ulaza, predprostora, kuhinje + blagavaone + dnevni boravak, tri sobe, kupaona, ostava terasa, površine 85,18 m2 sa pripadajućim spremištem br. 1 u suterenu površine 5,54 m2 što sveukupno čini 90,72 m2, što u odnosu na cijelu zgradu sagrađenu na k.č. 853 K.O V. iznosi 1489/10000 dijela upisan u pod. ul. 1. zk ul. 1719 K.O V.;

 

- spremište 7, u podrumu površine 3,00 m2 što u odnosu na cijelu zgradu sagrađenu na k.č. 853 K.O V. iznosi 50/10000 dijela upisano u pod. ul. 7, zk. ul. 1719 K.O V..

 

- tavani 1 i 2 u potkrovlju, površine 121,58 m2, što u odnosu na cijelu zgradu sagrađenu na k.č. 853 K.O V. iznosi 1996/10000 dijela upisano u podul. 8, zk zul. 1719 K.O V.,

 

što je 1. tuženik Z. M. dužan priznati te trpjeti, da tužiteljica na temelju ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše svoje pravo vlasništva u navedenom omjeru na navedenim nekretninama.

 

II Utvrđuje se, da je tužiteljica stekla pravo vlasništva u 33/100 idealnog dijela nekretnine z zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označena kao:

 

- stan br. 2 K – 5 na drugom katu, koji se sastoji od pred prostora, kuhinja + blagavaonica + dnevni boravak, tri sobe, kupaona, ostava, balkon, površine 85,14 m2 s pripadajućim spremištem broj 2 u suterenu površine 4,32 m2, što sveukupno čini 89,46 m2 što u odnosu na cijelu zgradu sagrađenu na k.č. 853 K.O V. iznosi 1469/10000 dijela upisano podul. 5, zk. zl. 1719 K.O V.

 

što je 2. tuženik M. M. dužan priznati te trpjeti, da tužiteljica na temlju ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše svoje pravo vlasništva u navedenom omjeru na navedenoj nekretnini.

 

III Utvrđuje se, da je tužiteljica stekla pravo vlasništva u 33/100 stekla pravo vlasništva u 33/100 idealnih dijelova nekretnina u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci označene kao:

 

- stan br. 2 – 6 na drugom kata, koji se sastoji od pretprostora, kuhinja + blagavaona + dnevni boravak, dvije sobe, kupaona, ostava, balkon površine 68,21 m2 s pripadajućim spremištem br. 4 u suterenu površine 3,23 m2 što sveukupno čini 71,44 m2 što u odnosu na cijelu zgradu sagrađenu na k.č. 853 K.O V. iznosi 1173/10000 dijela upisan u podul. 6 z.k. ul. 1719 K.O V.

 

što su tuženici 2. M. M. i 3. mldb. M. M. zastupan po z.z. Z. M. dužni priznati, te trpjeti da tužiteljica temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše svoje pravo vlasništva u navedenom omjeru na navedenoj nekretnini.

 

V. Nalaže se 1. tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 59.981,18 kuna sa zateznim kamatama koja na taj iznos teku od 14. siječnja 2013. godine od 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koje se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

 

VI. a) Nalaže se 1. tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 13.365,00 kuna sa zateznim kamatama koja ne taj iznos teku od 15. siječnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12% godišnje, od 01. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od petnaest (15) dana pod prijetnjom ovrhe.

 

VI. b) Nalaže se 2. tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 22.440,00 kuna sa zateznim kamatama koja ne taj iznos teku od 02. prosinca 2015. godine do isplate po stopi od 8,14% godišnje, a u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od petnaest (15) dana pod prijetnjom ovrhe.

 

VI. c) Nalaže se 2. i 3. tuženicima da tužiteljici isplate iznos od 13.068,00 kuna sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 16. siječnja 2015. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi od 12%j godišnje, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi od 8,14% godišnje, te u slučaju promjene po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na  stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena sve u roku od petnaest (15) dana pod prijetnjom ovrhe."

 

4. Nalaže se prvotuženiku Z. M. da naknadi tužiteljici K. K. parnični trošak u iznosu od 178.115,38 kn u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

 

5. Nalaže se tužiteljici K. K. da naknadi drugo tuženiku M. M. parnični trošak u iznosu od 61.406,25 kn u roku od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.

 

6. Nalaže se tužiteljici K. K. da naknadi treće tuženiku mlt. M. M. parnični trošak u iznosu od 397.337,50 kn u roku od petnaest dana po prijetnjom ovrhe."

 

Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

"I Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-195/17 od 24. studenog 2017. u točkama 2., 3., 5. i 6. izreke.

II Odbija se kao neosnovana žalba 1-tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P Ob-195/17 od 24. studenog 2017. u točkama 1. i 4. izreke."

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom I izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) podnijela tužiteljica iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tuženici nisu podnijeli odgovor na reviziju tužiteljice.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu pod stavkom II izreke reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. ZPP podnio I tuženik, također iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju  I tuženika.

 

Obadvije revizije su osnovane.

 

U postupku pred drugostupanjskim sudom počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Prvostupanjska presuda ima nedostatke radi kojih se ne može ispitati jer ne sadrži jasne i potpune razloge o svim činjenicama odlučnim za ishod spornog odnosa među strankama. Kako je drugostupanjski sud propustio sankcionirati navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka počinjenu u postupku pred prvostupanjskim sudom, to je i on sam počinio istu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

Naime, iako prvostupanjski sud ukazuje i na dio iskaza tužiteljice i na dio iskaza I tuženika koji se odnose na 50.000,00 kn kojim je plaćena vodna naknada za predmetnu nekretninu (gdje tužiteljica iskazuje da je taj iznos dala I tuženiku kao žena mužu, dok I tuženik iskazuje da je bila riječ o zajmu koji je on tužiteljici vratio i to s kamatama), prvostupanjski sud propušta i u ovom dijelu ocijeniti iskaze tužiteljice I tuženika, odnosno propušta ocijeniti da li je u konkretnom slučaju bila riječ o bespovratnom davanju ili o zajmu (koji bi bio vraćen) navedenog novčanog iznosa.

 

Navedena ocjena je u konkretnom slučaju odlučna i to ne samo u pogledu konačnog zaključka o postojanju izvanbračne zajednice tužiteljice i I tuženika u spornom razdoblju, već i u pogledu zaključka o ukupnim troškovima nadogradnje.

 

Ista bitna povreda odredaba parničnog postupka počinjena je u postupku pred nižestupanjskim sudovima i glede okolnosti izvora i načina financiranja dogradnje predmetne nekretnine.

 

Naime, nižestupanjski sudovi od utvrđene vrijednosti sagrađene nekretnine (3.463.401.62 kn) oduzimaju 1.170.780,50 kn (na ime vrijednosti zemljišta i izgrađene prizemno obiteljske kuće), iznos od 73.300,00 kn (sredstva koja je I tuženik stekao prodajom bagera), iznos od 25.285,00 kn (sredstva koja je I tuženik stekao prodajom braniteljskih udjela) te iznos od 581.000,00 kn (ulaganja S. S.), zaključujući da navedeni iznosi financiranja gradnje ne potječu od imovine koju su tužiteljice i I tuženik stekli za vrijeme trajanja njihove izvanbračne zajednice. Pritom nižestupanjski sudovi ispuštaju iz vida tvrdnje I tuženika da je gradnja financirana znatnim dijelom iz više kredita koje je on dobio i koje je vratio prodajom sagrađenih stanova.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima ostvaren je i revizijski razlog pogrešne prijemjene materijalnog prava.

 

Pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim, zgradama kao ni njihovom prigradnjom, gradnjom ili ulaganjem u njih ne može steći vlasništvo ako nije što drugo odredio vlasnik nekretnine (čl. 156. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima – "Narodne novine" broj 91/96, 68/98/, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06 i 148/08). No navedeno ograničenje u pogledu stjecanja vlasništva odnosno suvlasništva ne odnosi se na situacije kada je dogradnjom ili nadogradnjom nekretnina promijenila identitet. Iz rezultat dosadašnjeg postupka upravo bi proizlazilo da je u konkretnom slučaju predmetna nekretnina promijenila identitet (prizemna obiteljska kuća sa jednim stanom nadograđena je u višestambenu zgradu sa 6 stanova).

 

Radi nepravilnosti odluke nižestupanjskih sudova o tužbenom zahtjevu, kao nepravilno ukazuje se i odluka nižestupanjskim sudova o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška.

 

S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. i odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti obadvije nižestupanjske presude te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će nakon što raspravi i utvrdi sve činjenice odlučne za ishod spornog odnosa među strankama ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu i o zahtjevima stranaka za naknadu parničnog troška, a u kojoj odluci će dati jasne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama.

 

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka osniva se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.