- 1 -              Rev 1975/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1975/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica Lj. Š.-P., odvjetnica u Z., protiv tuženika V. l. d.o.o. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnik H. L., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2348/14-2 od 27. prosinca 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8097/08-57 od 18. srpnja 2014., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Prihvaća se revizija tužitelja, ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-2348/14-2 od 27. prosinca 2016. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-8097/08-57 od 18. srpnja 2014. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              Odluka o naknadi troška revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik isplati iznos od 250.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, te da mu je tuženik dužan nakon pravomoćnosti presude u prvom slijedećem broju novina V. l. na istom mjestu na kojem su bile objavljene sporne informacije objaviti bez komentara cijelu pravomoćnu presudu kojom je osuđen na naknadu štete. Pod toč. II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 24.375,00 kn.

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP) podnio tužitelj iz razloga bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači obje nižestupanjske presude na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troškova revizijskog postupka.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tužitelj navodi da drugostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito zbog proturječnih razloga o odlučnim činjenicama, čime upire na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Ispitujući osnovanost revizijskih navoda tužitelja ovaj sud ocjenjuje da obrazloženje drugostupanjske presude ne sadrži proturječnosti zbog kojih se pravilnost i zakonitost tih odluka ne bi mogla ispitati. Zbog navedenog nije osnovan tužiteljev revizijski navod da bi u postupku pred drugostupanjskim sudom bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu nematerijalne štete od strane tuženika kao nakladnika zbog objave članaka u novinama V. l dana 10. lipnja 2008., 12. lipnja 2008., 13. lipnja 2008. i 5. srpnja 2008. kojima se iznosi kako tvrdi tužitelj niz neistina, kleveta, uvreda i insinuacija na njegov račun.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

- da je 10. lipnja 2008. u V. l. objavljen članak naslova „M...“,

 

- da je 12. lipnja 2008. u V. l. objavljen članak naslova „... M. ...“,

 

- da je 13. lipnja 2008. u V. l. objavljen članak naslova „M. ... ...“,

 

- da je 5. srpnja 2008. u V. l. objavljen članak naslova „...“,

 

- da je tuženik nakladnik medija,

 

- da se tužitelj prije podnošenja tužbe u svoje ime i u svojstvu osobe koja je ovlaštena za zastupanje trgovačkih društva H. d.o.o. i S. I. d.o.o. obratio tuženiku kao nakladniku medija zahtjevima za ispravak ili ispriku zbog informacija objavljenih u prijepornim novinskim člancima.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica nižestupanjski sudovi su pozivom na odredbu čl. 40. i 42. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/2004, 84/2011, 8172013 – dalje ZM) odbili tužbeni zahtjev tužitelja, zaključujući da zahtjevi za objavu ispravka informacije koji su prije podnošenja tužbe bili upućeni tuženiku kao nakladniku nisu bili potpisani od strane tužitelja kao podnositelja zahtjeva tj. nisu sadržavali njegov potpis, kao i da sadržaji zahtjeva za ispravak nisu bili određeni, jasni i precizni.

 

Prema pravnom shvaćanju ovoga suda osnovano tužitelj u reviziji navodi da zahtjevi za objavu ispravka informacije upućeni nakladniku prije podnošenja tužbe nisu neuredni, kao i da je zatražio naknadu nematerijalne štete od strane nakladnika sukladno čl. 22. st. 2. ZM.

 

Naime, odredbom čl. 22. st 1. ZM propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade sukladno općim propisima obveznog prava, dok je čl. 22. st. 2. ZM propisano da pravo na tužbu za naknadu nematerijalne štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanjem ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć.

 

Odredbama Zakona o medijima, zahtjev upućen nakladniku, nije ni na koji način normiran (u odnosu na modalitete njegovog podnošenja – postupak, rok, sadržajne potrepštine i sl.), niti je navedenim Zakonom propisano da se na zahtjev nakladniku „shodno“ primjenjuju i odredbe o zahtjevu za objavu ispravka koji se podnosi glavnom uredniku odnosno Zakonom o medijima nisu propisani uvjeti za kakvoću ispravka poslanog nakladniku.

 

Prema tome, valjalo je utvrditi jesu li ispunjene sve pretpostavke sukladno čl. 22. st. 2. ZM, a ne sukladno čl. 40. i 42. ZM, a kako tužitelj i sam ističe u podnesenoj reviziji.

 

Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nižestupanjskih sudovi su propustili utvrditi činjenice od odlučnog značaja za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pa je na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će donijeti novu i zakonitu odluku vodeći računa o pravnom shvaćanju revizijskog suda izraženom u ovoj odluci.

Odluka o naknadi troška revizijskog postupka temelji se na čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.