- 1 - Revd 1535/2020-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. M. pok. F. rođ. B. iz K., ..., OIB ..., zastupane po punomoćniku M. A., odvjetniku u V., protiv 1. tuženika Grada K., zastupanog po punomoćnici V. K., odvjetnici u S. i 2. tuženika P. M. pok. J., nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanog po privremenoj zastupnici V. K., odvjetnici u S., radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije, protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-462/2019-2 od 8. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5171/17 od 27. studenoga 2018., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-462/2019-2 od 8. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-5171/17 od 27. studenoga 2018.
Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno sedam određenih pravnih pitanja za koje predlagateljica smatra da su važna, međutim u prijedlogu uz navedena pitanja, osim uz drugo postavljeno pitanje, nije navela razloge zbog kojih smatra da su postavljena pitanja važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se ne poziva ni na jednu odluku VSRH, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci.
Pravna pitanja koja se odnose na trenutak prelaska optantske imovine u društveno vlasništvo, te kojima se traži odgovor na temelju čega je sud zaključio da se radi o optantskoj imovini, prema shvaćanju ovoga suda nisu ni važna jer su nižestupanjski sudovi odbili tužbeni zahtjev tužitelja iz razloga što su utvrdili da posjed tužitelja, iako je trajao duže od 40 godina nije bio pošten, jer je tužitelj, kao i njegovi prednici, morao znati da im ne pripada pravo vlasništva, budući da je predmetna nekretnina bila u vlasništvu njihovog rođaka U. V. koji je1957. odselio u I., a pitanja da bi bila važna morala su se odnositi na ocjenu dokaza iz kojih su sudovi izveli navedeni zaključak.
Ni preostalo (drugo) pitanje nije važno, jer se ono odnosi na pravilo o teretu dokazivanja činjenice poštenog posjeda tužiteljice i njezinih prednika, čije poštenje se po zakonu pretpostavlja, međutim, kako su nižestupanjski sudovi odbili tužiteljicu sa zahtjevom prvenstveno iz razloga što nije dokazala svoju aktivnu legitimaciju u ovoj pravnoj stvari jer s obzirom da je spisu priložila samo rješenje o nasljeđivanju prema kojem je ona naslijedila Đ. M., iz kojeg bi proizlazilo da je on, kao ranije označeni tužitelj, i njegovi pravni prednici na zakonit način stekli samostalan posjed, a pored toga to pitanje polazi i od pogrešne pretpostavke da su sudovi smatrali da je tužiteljica trebala dokazivati svoj pošteni posjed, kao i da je posjed njezinih prednika bio pošten, pogotovo kada se ima u vidu da su sudovi utvrdili da je 2. tuženik P. M. pok. J. iselio u SAD, a svoju imovinu na skrb navodno ostavio J. M. pok. J., što znači da je taj navodni pravni prednik tužiteljice spornu imovinu dobio na brigu i korištenje, a ne u vlasništvo.
Kako od navedenih pitanja ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari ne radi o važnim pitanjima, niti o dostatnim razlozima za intervenciju ovoga suda.
Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.
