- 1 -              Revr 1039/2016-2

 

 

 

 

Broj: Revr 1039/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordana Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. (OIB …) iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici N. S. R., M. Š. i N. S. R., odvjetnici iz Z., protiv tuženika H. L. K. d.o.o. (OIB …) iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. R., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R. i p. iz Z., radi otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2241/15-5 od 1. ožujka 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-8772/13-11 od 28. veljače 2014., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja i preinačuju se presude Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2241/15-5 od 1. ožujka 2016. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-8772/13-11 od 28. veljače 2014., te se sudi:

 

I. Utvrđuje se da je pravno nevaljan akt tuženika H. L. K. d.o.o. Z. i to „Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužitelju M. K. iz Z., od 16.04.2013.“ a koju je tužitelj zaprimio 23.04.2013., pa je nedopušten i bez pravnog učinka tuženikov Otkaz Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog između stranaka 01.12.2011. s njemu pripadajućim aneksima, za radno mjesto regionalnog direktora za središnju H., kao i da tužiteljev radni odnos kod tuženog nije prestao.

 

II. Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati nazad na rad - na poslove regionalnog direktora za središnju H., odnosno na druge odgovarajuće poslove adekvatne stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, u roku od 8 dana.

 

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn, u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je traženo da se utvrdi da je pravno nevaljan akt tuženika i to Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu tužitelju od 16. travnja 2013., a koju je tužitelj primio 23. travnja 2013., pa da je slijedom toga nedopušten i bez pravnog učinka tuženikov otkaz Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između parničnih stranaka 1. prosinca 2011., s pripadajućim aneksima, za radno mjesto regionalnog direktora za središnju H., kao i zahtjev da tužiteljev radni odnos kod tuženika nije prestao. Odbijen je i zahtjev za vraćanje tužitelja natrag na rad na radno mjesto regionalnog direktora za središnju H., odnosno na druge odgovarajuće poslove adekvatne stručnoj spremi i radnom iskustvu tužitelja, kao i zahtjev za naknadu troškova postupka (toč. I.). Ujedno je naloženo tužitelju da tuženiku nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.500,00 kn (toč. II.).

 

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

 

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U reviziji se predlaže preinačiti pobijanu presudu, usvojiti postavljeni tužbeni zahtjev, te obvezati tuženika na naknadu troškova postupka. Podredno se predlaže ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca pojedinac.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana.

 

U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja, utemeljivši svoju odluku na sljedećim činjeničnim utvrđenjima:

 

- da je kod tuženika zbog nove sistematizacije radnih mjesta, ukinuto radno mjesto „regionalnog direktora“ tuženika za središnju H.,

 

- da su uz tužiteljevo, ukinuta i radna mjesta regionalnih direktora za D. i S., te da je istovremeno osnovani novi Sektor potpore klijentima,

 

- da je tuženik ponudio tužitelju aneks ugovora o radu za radno mjesto viši leasing referent, kao i dotadašnjem regionalnom direktoru za S.,

 

- da je tužitelj to drugo ponuđeno radno mjesto odbio,

 

- da je tužitelj o odbijanju prihvaćanja drugog radnog mjesta obavijestio Upravu prije donošenja odluke o otkazu,

 

- da poslodavac uz sam otkaz, koji se pobija u ovom predmetu, nije ponovno dostavljao ponudu za novi izmijenjeni ugovor o radu,

 

- da je tužitelj znao za sadržaj ponuđenog ugovora o radu za radno mjesto viši leasing referent.

 

Prvostupanjski sud kod toga smatra da kako je tužitelj znao za sadržaj ponude izmijenjenog ugovora o radu, te kako je tužitelj odbio prihvatiti ponudu tog novog ugovora, da tada tuženik nije bio dužan prilikom dostavljanja odluke o otkazu ugovora o radu ponovno tužitelju dostavljati ponudu izmijenjenog ugovora o radu. Stoga prvostupanjski sud smatra da je bilo potrebno ocijeniti jesu li u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za otkaz ugovora o radu u smislu čl. 107. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09 - dalje: ZR), pri čemu je shvaćanje prvostupanjskog suda da kako tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, da se ponuda pretvara u redoviti otkaz ugovora o radu.

 

U odluci drugostupanjskog suda br. Gž R-745/14-2 od 27. svibnja 2014., preinačujući prvostupanjsku presudu i usvajajući tužbeni zahtjev tužitelja, drugostupanjski sud primjenjujući odredbu čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP, ističe da tuženik nije dokazao da je tuženik istovremeno s Otkazom ugovora o radu tužitelju ponudio izmijenjeni ugovor o radu. Takav zaključak je drugostupanjski sud donio iz razloga što tuženik nije u spis dostavio Ponudu za koju tvrdi da je tužitelju bila uručena istovremeno s otkazom, a niti zapisnik sa sastanaka od 15. travnja 2013. na koji se poziva u odgovoru na tužbu kao dokaz da je tužitelj odbio potpisati da je preuzeo Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora. Jednako tako je drugostupanjski sud naveo da iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi jasno da li se činjenice u pogledu Ponude i odbijanja Ponude odnose na aneks ugovora o radu koji je tužitelju nuđen tijekom ožujka 2013. ili na ponudu koja bi bila sačinjena istovremeno s otkazom 16. travnja 2014.

 

Odlučujući o reviziji tuženika revizijski sud je ukinuo drugostupanjsku odluku rješenjem br. Revr-1858/14-2 od 10. lipnja 2015. i to zbog počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pri tome je revizijski sud jasno naveo da ukida drugostupanjsku presudu iz razloga što su utvrđenja drugostupanjskog suda u protivnosti sa sadržajem spisa. Prije svega, drugostupanjski sud navodi da tuženik nije u spis dostavio Ponudu, niti zapisnik sa sastanak od 15. travnja 2013., no te dokaze tuženik nije niti predlagao, već je za dokazivanje svojih tvrdnji predlagao saslušanje svjedoka I. B. i M. D. F., čije iskaze drugostupanjski sud nije ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP.

 

U odluci Revr-1858/14-2 od 10. lipnja 2015. dana je uputa drugostupanjskom sudu da u nastavku postupka posebno ocijeni o kakvog je značaja činjenica da je u samoj pobijanoj odluci izrijekom navedeno da navedeni otkaz neće vrijediti ako tužitelj prihvati ponuđeni, novi ugovor o radu za radno mjesto viši leasing referent, u kojem roku to tužitelj mora učiniti i koje su posljedice ako isti to ne bi učinio u navedenom roku.

 

U ponovljenom postupku je drugostupanjski sud promijenio svoju raniju odluku i odbio žalbu tužitelja, te potvrdio prvostupanjsku presudu. Pri tom je drugostupanjski sud zaključio da se iz iskaza svjedokinje M. D. F. može zaključiti da su na sastanku 15. travnja 2013. stranke pregovarale o izmjeni postojećeg ugovora, ali da tužitelj tog dana nije potpisao ponuđeni aneks, radi čega nije logičan navod svjedokinje da bi mu istog dana bio uručen otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora, odbijanjem kojeg bi za tužitelja počeo teći rok od 15 dana nakon isteka kojeg roka bi tužba bila nedopuštena.

 

No, usprkos takvom zaključku drugostupanjskog suda, isti smatra da je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju ponuđen izmijenjeni ugovor za radno mjesto višeg leasing referenta, s izmijenjenim koeficijentom, koji je tužitelj odbio prihvatiti, radi čega je pravilnom ocijenio ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i zaključio da je otkaz ugovora o radu tužitelju dopušten.

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nije pravilno. Naime, revizijski sud je ukinuo raniju odluku budući da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

U ponovljenom postupku drugostupanjski sud je ocijenio provedene dokaze, posebice iskaz svjedokinje na koju je ukazano ranijom odlukom ovoga suda, te zauzeo suprotno shvaćanje u odnosu na raniju odluku.

 

U reviziji tužitelj ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Navedeni revizijski razlog osnovanim ocjenjuje i ovaj sud.

 

Naime, i sam drugostupanjski sud nelogičnim ocjenjuje iskaz svjedokinje M. D. F. glede sastanka održanog 15. travnja 2013. i nuđenja istog dana otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora. Ako se na sastanku 15. travnja 2013. pregovara o izmijeni postojećeg ugovora o radu, te kada tužitelj ponuđeni aneks ugovora o radu ne prihvaća jer ga ne potpisuje, tada je zaista nelogično da bi se isti dan, na istom sastanku tužitelju uručilo i ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

 

Prema pravnoj teoriji otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu je strogo formalni postupak u kojem obje ugovorne strane trebaju osigurati dokaze za eventualni spor o dopuštenosti otkaza ugovora o radu. S druge strane pregovaranje poslodavca i radnika, pregovaranje ugovornih strana o postojećem ugovoru o radu i njegovoj izmjeni je neformalni postupak, pri čemu samo pregovaranje ne znači da je ispunjen strogi formalni postupak dostavljanja ponude izmijenjenog ugovora o radu uz sam otkaz.

 

Kako iz provedenog dokaznog postupka jasno proizlazi da se na sastanku održanom 15. travnja 2013. pregovaralo o izmjeni postojećeg ugovora o radu, dakle o aneksu postojećem ugovoru o radu, koje pregovaranje nije s uspjehom dovršeno, to se navedeno pregovaranje ne može smatrati da je zadovoljena stroga zakonska forma za otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Niti sama činjenica da je tužitelju eventualno bio poznat sadržaj novog izmijenjenog ugovora o radu (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu) ne dovodi do zaključka da je bio dopušten otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu.

 

Kod toga treba ukazati da je odredbom čl. 115. Zakona o radu („Narodne novine“ br. 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR) u st. 1. propisano da se odredbe ovog Zakona koje se odnose na otkaz, primjenjuju i u slučaju kada poslodavac otkaže ugovor i istodobno predloži radniku sklapanje ugovor o radu pod izmijenjenim uvjetima (otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora). Prema st. 2. ako u slučaju iz st. 1. radnik prihvati ponudu poslodavca, pridržava pravo pred nadležnim sudom osporavati dopuštenost takvog otkaza ugovora o radu. U st. 3. je dalje propisano da o ponudi za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima radnik se mora izjasniti u roku kojeg odredi poslodavac, a koji ne smije biti kraći od osam dana. U st. 4. je dalje određeno da u slučaju otkaza iz st. 1., rok iz čl. 129. st. 1. ZR teče od dana kada se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, ili od dana isteka roka koji je za izjašnjenje o dostavljenoj ponudi odredio poslodavac, ako se radnik nije izjasnio o primljenoj ponudi ili se izjasnio nakon isteka ostavljenog roka.

 

Iz navedenog slijedi da je na tuženiku bio teret dokaza da prezentira ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, pri čemu i saslušani svjedok B. jasno navodi da je 16. travnja 2013. sačinio odluku o otkazu na dvije stranice, ali ne i istovremeno ponudu izmijenjenog ugovora.

 

Kako tuženik istovremeno s otkazom ugovora o radu nije tužitelju istovremeno ponudio i sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, jer dokaz za to ne postoji u spisu, tada su nižestupanjski sudovi pogrešno ocijenili da je dopušten otkaz ugovora o radu. Prema shvaćanju revizijskog suda otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora mora sadržavati istovremeno dva dijela, prvi otkaz postojećeg ugovora o radu, drugi izmijenjeni ugovor o radu, novim sadržajem, za novo radno mjesto, novu visinu plaće, te ta dva dijela moraju biti međusobno povezana.

 

Odluka o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 16. travnja 2013. u točci 8. sadrži odredbu: „Navedeni otkaz neće vrijediti ako Radnik u roku od 8 dana prihvati ponudu Poslodavca za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima. Predmetni Ugovor o radu dostavlja se Radniku uz ovu Odluku o otkazu.“

 

Međutim, u spis ne postoji dokaz da je tuženik tužitelju uz otkaz zaista i dostavio navedeni izmijenjeni Ugovor o radu, a teret dokaza za to je na tuženiku, pogotovo u slučaju kada tužitelj osporava da bi s otkazom primio i ponudu izmijenjenog ugovora o radu. Sama činjenica da su stranke eventualno pregovarale o izmijeni postojećeg ugovora o radu, da se tužitelju nudilo drugo radno mjesto, ne znači da je tuženik ispunio svoju obvezu i dostavio tužitelju otkaz ugovora o radu i istovremenu ponudu izmijenjenog ugovora o radu.

 

Stoga je pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odluka o otkazu utvrđena dopuštenom. Suprotno tome kako tuženik nije dokazao da je zajedno s otkazom ugovora o radu tužitelju dostavio i izmijenjeni ugovor o radu za novo radno mjesto - višeg leasing referent, to je otkaz ugovora o radu nedopušten u smislu odredbe čl. 115. ZR.

 

Radi navedenog valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja i preinačiti nižestupanjske presude, te prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

 

Ujedno je valjalo tuženika obvezati na naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 1. ZPP. Pritom su dosuđeni troškovi prvostupanjskog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, te trošak sastava revizije u iznosu od 2.500,00 kn, odnosno sveukupno 5.000,00 kn.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.