- 1 -              Revd 1573/2020-2

Broj: Revd 1573/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Viktorije Lovrić članice vijeća u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku I. M., odvjetniku iz Z., ..., protiv tuženika M. S. iz S., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz O. društva K. & K. d.o.o. iz S., ..., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-650/18-2 od 19. studenoga 2019., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-3233/14 od 14. ožujka 2018., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

Tuženik M. S. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-650/18-2 od 19. studenoga 2019., kojom je dijelom potvrđena, a dijelom preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Povrv-3233/14 od 14. ožujka 2018.

U odgovoru na navedeni prijedlog tužitelj osporavaj postojanje pretpostavki za dopuštenje revizije, te predlaže isti odbaciti.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), revizijski sud je utvrdio da je tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavio tri pravna pitanja, te se u odnosu na prvo pitanje pozvao na odluku Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1269/2016-11. od 18. listopada 2017., a u odnosu na drugo pitanje na presudu Županijskog suda u Splitu broj Gžri-73/2014-2 od 3. srpnja 2014., dok u odnosu na treće pitanje nije iznio razloge važnosti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a, jer se ne poziva se ni na jednu odluku VSRH, niti višeg suda u kojem bi bilo izneseno pravno shvaćanje o navedenim pitanjima koje bi bilo drugačije od pravnog shvaćanja iznesenog u predmetnoj odluci.

S obzirom da se prvo pitanje odnosi na ništetnost ugovora o kratkoročnoj pozajmici koji je zaključio z.z. trgovačkog društva sa samim sobom, a drugo na značenje potpisa zakonskog zastupnika na godišnjem financijskom izvješću trgovačkog društva, u smislu je li to priznanje duga, a da tuženik u žalbi na drugostupanjsku odluku nije tim prigovorima pobijao tu odluku, već je jedino tvrdio da se ne radi o ugovoru o pozajmici već o stipendiranju njegovih kćeri, a da je pozajmica bila modus za isplatu i knjiženje, samim time se ne radi o pitanjima od kojih zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari u smislu odredbe čl. 385. st. 5. ZPP-a, a pogotovo što se postavljena pitanja u biti svode na prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojih razloga se ne može podnijeti ni prijedlog za dopuštenje revizije, niti revizija (čl. 385. i čl. 385.a ZPP-a), i što na činjenici priznanja duga nije odlučeno o prigovoru zastare, pa od značenja potpisa zakonskog zastupnika na godišnjem financijskom izvješću trgovačkog društva ne zavisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari u odnosu na sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije, nisu kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 387. st. 3. ZPP-a, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 6. ZPP-a, riješeno kao u izreci.

Zagreb, 7. srpnja 2020.