- 1 -              Rev 1973/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1973/2018-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Dragana Katića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. M. iz O., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik S. V., odvjetnik u O., protiv tuženice V. M. iz O., OIB:..., koju zastupa punomoćnica A. O. B., odvjetnica u O., i po protutužbi tuženice, radi utvrđenja u braku stečene imovine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ob-1347/2017-2 od 30. siječnja 2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P Ob-4/15-36 od 12. listopada 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.

 

r i j e š i o   j e:

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž- Ob-1347/2017-2 od 30. siječnja 2018. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici, Stalna služba u Slatini, broj P Ob-4/15-36 od 12. listopada 2017. u toč. I. izreke te u odluci o troškovima postupka i predmet se u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              U dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. V. izreke revizija se odbacuje kao nedopuštena.

 

III.              Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj – protutuženik B. M., OIB: ..., stekao pravo suvlasništva nekretnine označene kao kč.br. 384/2, upisane u zk.ul. 3550 k.o. O., dvorište i oranica podkućnica površine 3302 m2, u 30/100 idealnih dijelova, te je ovlašten temeljem ove presude, po pravomoćnosti iste, ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava suvlasništva u svoju korist, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tužene – protutužiteljice V. M., OIB: ..., za 30/100 idealnih dijelova.

 

II. Utvrđuje se da su tužitelj – protutuženik B. M., OIB: ... i tužena – protutužiteljica V. M., OIB: ..., suvlasnici jednog dvosjeda, jednog trosjeda, jedne fotelje, jednog taburea, jednog stolića od jasena 115 x 78 x 48 cm, jednog regala od hrastovine koji se sastoji od tri ladice, troja drvena i jednih staklenih vrata, jednog plazma televizora od 106 cm, tepiha 2,30 x 1,70 m, tepiha 2,50 x 1,50 m, 3 lustera, jednog staklenog blagovaonskog stola 160 x 90 x 78 cm, 6 stolica za blagovaonu od inoxa, jednog dvokrilnog hladnjaka Beko s  ledomatom, jedne pećnice Electrolux od inoxa, jedne perilice posuđa Blomberg, jedne mikrovalne pećnice Gorenje, jedne ploče za kuhanje Beko 68 x 50 cm, jedne samostojeće kuhinjske nape 90 x 50 cm, jedne mesoreznice First-FA 5121, jednog aparat za kavu – filter kavu, jednog zamrzivača, tri metalne stelaže, jednog kompleta suđa Zepter, kuhinjskih visećih ormarića – 9 krila, kuhinjskih podnih elemenata – 8 krila, jednog kuhinjskog otoka dimenzija 160 x 100 cm, jedne mramorne ploče na radnoj površini kuhinje, četiri komada ugradbene led rasvjete, jednog stolnog roštilja Satrap, dva kompleta pribora za ručavanje, jedne perilice za rublje Haier, jedne sušilice za rublje Gorenje, jednog kupaonskog elementa od medijapana s ugrađenim umivaonikom, jednog kupaonskog ormara dimenzije 198 x 31 cm, jednog kupaonskog ormara s ugrađenim umivaonikom, jednog visećeg kupaonskog ormara 35 x 75 x 15 cm, jednog samostojećeg kupaonskog ormara, dva ogledala 45 x 70 cm, jednog četverodijelnog ormara dimenzija 300 x 200 x 60 cm, četiri dječja kreveta, dva radna stola, dva ormara, jednog stolnog računala marke Dell, jednog stolnog računala marke Asus, jednog uređaja Playstation 2, jednog uređaja Nintendo, jednog bračnog kreveta 210 x 160 cm, dva noćna ormarića, jednog ormara dužine 200 cm, jednog samostojećeg dvorišnog bazena dimenzija 560 x 120 cm, jedne pumpe za čišćenje vode, jednog usisavača za bazen, jednih ljestvi, jedne mreže za odbojku, jedne motorne kosilice, jednih građevinskih kolica, jednog dvorišnog sklopivog stola, dvije sjedeće drvene klupe, jednog ražnja od inoxa s električnim motorom, jednog roštilja od granita, svaki u 1/2 dijela.

 

III. Tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj – protutužiteljici V. M., OIB:..., da tužitelju – protutuženiku B. M., OIB: ..., na ime bračne stečevine u odnosu na pokretnine iz točke II. tužbenog zahtjeva isplati novčani iznos od 18.270,00 kn u roku od 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

 

ODBACUJE SE KAO NEDOPUŠTEN.

 

IV. Nalaže se tuženoj – protutužiteljici V. M., OIB: ..., da tužitelju – protutuženiku B. M., OIB: ..., u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 61.853,17 kn sa zateznim kamatama po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, tekućoj na iznos od:

-          1.273,23 kn od 03.04.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 03.05.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 03.06.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 02.07.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 02.08.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 04.09.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 02.10.2013. godine.

-          1.273,23 kn od 13.11.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 20.12.2013. godine,

-          1.273,23 kn od 22.01.2014. godine,

-          1.285,00 kn od 25.02.2014. godine,

-          286,89 kn od 22.03.2014. godine,

-          290,00 kn od 23.04.2014. godine,

-          291,50 kn od 22.05.2014. godine,

-          46.967,42 kn od 18.06.2014. godine.

 

V. Tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

 

„Nalaže se tuženoj – protutužiteljici V. M., OIB: ..., da tužitelju – protutuženiku B. M., OIB: ..., u roku od 15 dana isplati novčani iznos od 14.023,54 kn sa zateznim kamatama tekućim od 25.05.2014. godine po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

 

ODBIJA SE KAO NEOSNOVAN. 

 

VI. Utvrđuje se da su tužitelj – protutuženik B. M., OIB: ... i tužena – protutužiteljica V. M., OIB: ..., suvlasnici svaki u 1/2 dijela osobnog automobila marke FIAT Cinquecento, godina proizvodnje 1997., registarskih oznaka ...

 

VII. Tužbeni zahtjev tužitelja – protutuženika koji glasi:

 

"Nalaže se tuženoj – protutužiteljici V. M., OIB: ..., da tužitelju – protutuženiku B. M., OIB: ..., na ime bračne stečevine u odnosu na automobil iz točke VI. tužbenog zahtjeva isplati novčani iznos od 3.900,00 kn u roku od 15 dana sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena."

 

ODBACUJE SE KAO NEDOPUŠTEN.

 

VIII. Usvaja se protutužbeni zahtjev tužene – protutužiteljice koji glasi:

 

"Utvrđuje se da su V. M., OIB: ..., iz O., i B. M., OIB: ..., iz O., suvlasnici svatko u 1/2 dijela peći na drva marke AMITI godina proizvodnje 2001., krovnog nosača, TV plazme marke Vivax godina proizvodnje 2012. i osobnog automobila marke Mazda, tip i model 5 1.8 TE, broj šasije ..., godina proizvodnje 2010."

 

IX. Nalaže se tuženoj da naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.064,50 kn, u roku od 15 dana.“

 

              Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja odbijena je kao neosnovana te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu u toč. II., IV. i V. izreke, a prihvaćanjem žalbe tuženice prvostupanjska presuda preinačena je u dijelu u toč. I. izreke te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen. Preinačena je i odluka o troškovima postupka te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke, u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda u toč. V. izreke i protiv odluke o troškovima postupka tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da ovaj prihvati reviziju i preinači drugostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o zahtjevima iz toč. I. i V. izreke prvostupanjske presude na način da te tužbene zahtjeve prihvati, odredno da drugostupanjsku presudu ukine u pobijanom dijelu i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak revizije.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je djelomično osnovana, a djelomično nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona (toč. 3.).

 

Kako proizlazi iz sadržaja i obrazloženja drugostupanjske presude ona je po žalbi tuženice kojom je prvostupanjska presuda preinačena u dijelu u toč. I. izreke donesena pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP i protiv tog dijela presude dopuštena je revizija iz čl. 383. st. 1. toč. 3. ZPP te je kao takva i razmatrana.

 

Nasuprot tome, u dijelu kojim je odbijena žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu u toč. V. izreke kojim je odbijen zahtjev za isplatu 14.023,54 kn presuda je donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP. Budući da u tom dijelu vrijednost predmeta spora ne prelazi granični iznos za dopuštenost revizije revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP. u tom dijelu nije dopuštena.

 

Predmet spora u dijelu zahtjeva o kojem je odlučeno u toč. I. izreke prvostupanjske presude je zahtjev za utvrđenje suvlasništva stečenog građenjem za vrijeme trajanja bračne zajednice.

 

Prvostupanjski sud, pošavši od utvrđenja da je u vrijeme sklapanja braka i početka bračne zajednice 2001. tužiteljica bila vlasnica kčbr. 384/2 upisane u z.k.ul. broj 3550 k.o. O. na kojoj nekretnini je u to vrijeme bio sagrađen podrum, i prva ploča, bez stolarije, da su stranke zajedničkim sredstvima dovršile gradnju kuće i u nju se uselile 2003., da bi nakon toga stavile ogradu, proširile podrum, stavile fasadu, sagradile nadstrešnicu, pečenjar i šupu za drva, zaključuje da je udio tužitelja u stjecanju te imovine u 30/100  dijela te u tom omjeru utvrđuje suvlasništvo tužitelja.

 

Drugostupanjski sud prihvativši utvrđenje prvostupanjskog suda zaključuje da tužitelj takvim ulaganjima nije mogao steći stvarno pravo već samo obveznopravni zahtjev.

 

Pritom se pozvao na odredbu čl. 154. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 81/15 - pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP) prema kojoj se dogradnjom, nadogradnjom ili preuređenjem (adaptacijom) zgrada, odnosno prostorija u suvlasničkim, zajedničkim ili tuđim zgradama, kao ni njihovom prigradnjom, ugradnjom ili ulaganjem u njih, ne može steći vlasništvo, ako nije što drugo odredio vlasnik dograđene, nadograđene, odnosno prigrađene nekretnine. Pošavši od daljnjeg utvrđenja da tužitelj tijekom postupka nije tvrdio niti dokazivao da je ugovorio s tuženicom kao vlasnicom nekretnine da će ulaganjem u njezinu nekretninu steći pravo suvlasništva u visini vrijednosti svojeg ulaganja zaključuje da tužitelj nije stekao suvlasništvo u utvrđenom omjeru i tužbeni zahtjev ocjenjuje neosnovanim.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP, u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).

 

Postojanje revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka tuženik obrazlaže tvrdnjom o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da su razlozi drugostupanjske presude o nepostojanju sporazuma stranaka o stjecanju suvlasništva proturječni stanju spisa (sadržaju ugovora o kreditu i osiguranju prema kojem tužitelj nastupa kao izvanknjižni vlasnik), odnosno da su o odlučnim činjenicama - radi li se s obzirom na stanje izgrađenosti objekta u vrijeme sklapanja braka uopće o dogradnji, nadogradnji, prigradnji ili adaptaciji - razlozi drugostupanjske presude nedostatni.

 

Tvrdnja revidenta je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 152. st. 5. ZVDSP sa stajališta tog Zakona smatra se zgradom svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s time da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe.

 

Odredba čl. 156. st. 1. ZVDSP, na koju se preinačujući prvostupanjsku presudu pozvao drugostupanjski sud, uređuje odnose u situaciji dogradnje, nadogradnje, preuređenja zgrade ili ulaganja u zgradu, dakle, pretpostavlja postojanje zgrade koju je moguće rabiti za svrhu kojoj takav objekt redovito služi.

 

Osnovana je tvrdnja revidenta da su razlozi drugostupanjske presude, o tome je li izgrađenost građevinskog objekta u vrijeme sklapanja braka stranaka bila takva da je taj objekt predstavljao zgradu koja bi se potom mogla dograditi, nadograditi ili preurediti, odnosno u koju bi se moglo ulagati, nedostatni.

 

Osnovana je i tvrdnja revidenta da je zaključak drugostupanjskog suda o nepostojanju sporazuma suprotan sadržaju isprava priloženih spisu, konkretno ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva na nekretninama, koji su potpisale obje stranke kao bračni drugovi, i u kojem se tužitelj navodi kao „prikriveni vlasnik“, a koja činjenica bi upućivala na postojanje sporazuma o stjecanju suvlasništva.

 

Budući da slijedom navedenog pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati počinjena je bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP te je osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st.1. i 392. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 4. ZPP).

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.