- 1 -              Rev 3771/18-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3771/18-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Viktorije Lovrić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić, Dragana Katića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. H. iz S., OIB:..., i G. T. iz Z., OIB:..., koje zastupa punomoćnik A. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. c. d.o.o, Z., OIB:..., i Ž. c. Z. ž. d.o.o., Z., OIB:..., te umješača na strani tuženika C. o. d.d., Z., OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o revizijama tužitelja i tuženika H. c. d.o.o. protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1386/2017-2 od 17. svibnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3391/13-45 od 24. veljače 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-3391/13-53 od 14. travnja 2017., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.

 

p r e s u d i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja te se preinačuju presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1386/2017-2 od 17. svibnja 2018. i presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3391/13-45 od 24. veljače 2017., ispravljena rješenjem istog suda broj Pn-3391/13-53 od 14. travnja 2017., u dijelu kojim su odbijeni zahtjevi tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate za razdoblje od 31. listopada 2013. do 16. veljače 2017. i to tužitelja B. H. na iznos od 9.150,00 kn, a tužitelja G. T. na iznos od 20.880,00 kn i sudi:

 

              I. Nalaže se tuženicima H. c. d.o.o. i Ž. c. Z. ž. d.o.o. isplatiti tužitelju B. H. zateznu kamatu na iznos od 9.150,00 kn za razdoblje od 31. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 16. veljače 2017. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

II. Nalaže se tuženicima H. c. d.o.o. i Ž. c. Z. ž. d.o.o. isplatiti tužitelju G. T. zateznu kamatu na iznos od 20.880,00 kn za razdoblje od 31. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 16. veljače 2017. po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 15 dana.

 

III. Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima trošak revizije u iznosu od 1.875,00 kn, u roku 15 dana.

 

r i j e š i o   j e:

 

Revizija tuženika H. c. d.o.o. odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku H. c. d.o.o. da tužitelju B. H. isplati 194.150,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a odbijen je daljnji zahtjev tog tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 9.150,00 kn za razdoblje od 31. listopada 2013. do 16. veljače 2017. (toč. I. izreke); naloženo je tuženiku H. c. d.o.o. da tužitelju G. T. isplati 20.880,00 kn s pripadajućom zateznom kamatom, a odbijen je daljnji zahtjev tog tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 20.880,00 kn za razdoblje od 31. listopada 2013. do 16. veljače 2017. (toč. II. izreke); u odnosu na tuženika Ž. c. Z. ž. d.o.o. tužbeni zahtjevi oba tužitelja odbijeni su u cijelosti (toč. III. izreke) te je naloženo tuženiku H. c. d.o.o. da tužiteljima naknade parnični trošak u iznosu od 55.249,11 kn (toč. IV. izreke).

 

              Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

              „I. Žalba tuženika H. c. d.o.o. Z. se odbija kao neosnovana, a žalba tužitelja B. H. i G. T. djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 24. veljače 2017., poslovni broj: 13 Pn-3391/2013-45. preinačuje i sudi:

 

Nalaže se tuženicima H. c. d.o.o. Z. i Ž. c. z. ž. d.o.o. Z. da solidarno isplate tužitelju B. H. iznos od 194.150,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 185.000,00 kn od 31. listopada 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a na iznos od 9.150,00 kn od 18. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a tužitelju G. T. iznos od 20.880,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i da solidarno naknade tužiteljima parnični trošak u iznosu od 56.499,11 kn, sa zakonskom zateznom kamatom od 18. siječnja 2017. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.

 

Sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva tužitelji se odbijaju.

 

II. Tuženici su dužni solidarno naknaditi tužiteljima trošak žalbe u iznosu od 1.171,87 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 17. svibnja 2018. do isplate po stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od 15 dana.

 

III. Tužitelji se odbijaju sa zahtjevom za nadoknadu troška odgovora na žalbu.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju su podnijeli tužitelji pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud izrazi shvaćanja o pravnim pitanjima naznačenim u reviziji, te drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu koji se odnosi na tijek kamata na dosuđene iznose naknade za tuđu pomoć i naknadu totalne štete na vozilu preinači uz naknadu troška revizije.

 

Tuženik H. c. d.o.o. uz tvrdnju da je drugostupanjska presuda donesena na temelju čl. 373.a ZPP podnio je reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. ZPP. Ujedno podnio je i reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude u dijelu kojim su tužbeni zahtjevi prihvaćeni odbijanjem istih.

 

              Na revizije nije odgovoreno.

 

Revizija tužitelja je osnovana, dok revizija tuženika H. c. d.o.o. nije dopuštena.

 

U odnosu na reviziju tužitelja:

 

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana tužitelji naznačuju pitanja

 

1.) "Da li zatezna kamata na naknade za utvrđenu totalnu štetu na vozilu, a u postupku za naknadu štete koja je nastala u prometnoj nezgodi počinje teći i da li obveza tuženika na platež te kamate nastaje u trenutku predaje odštetnog zahtjeva tuženiku u mirnom postupku i u trenutku pregleda oštećenja na oštećenom vozilu, a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku s odštetnim zahtjevom (tj. prijedlogom za nagodbu) uz koji je priložila svu dokumentaciju potrebnu za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I-stupanjske odluke?“,

 

2.) "Da li, a u povezanosti s naprijed navedenim pravnim pitanjem odredba čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13-dalje u tekstu: ZOOUP), kao propisa lex specialis u postupcima za naknadu štete po izvanugovornoj odgovornosti zbog štete nastale u prometnoj nezgodi, pravi bilo kakvu razliku u odnosu na početak tijeka zateznih kamata na naknadu neimovinske i naknadu nenovčane imovinske štete (tuđa pomoć, totalna šteta na vozilu ili motociklu, nenovčana imovinska šteta na oštećenim osobnim stvarima koja su oštećena u prometnoj nezgodi), a u slučaju kada se oštećena osoba obrati osiguravajućem društvu, ili drugoj osobi odgovornoj za naknadu štete u mirnom postupku sa svom dokumentacijom potrebnom za utvrđivanje osnova i opsega obveze tuženika prema oštećeniku, ili tijek kamata počinje teći tek donošenjem I-stupanjske odluke?“,

 

3.) "Da li odredba čl. 12 ZOOUP-a st.1. do 4. (NN br. 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) predstavlja iznimku od pravila navedenog u odredbi čl. 1089. st. 2. noveliranog ZOO (NN br.35/05 i 41/08)?“.

 

U bitnom naznačuje pitanje o tijeku zakonskih zateznih kamata na iznose naknade nenovčane materijalne štete i materijalne štete (tuđa pomoć i njega i totalna šteta na vozilu) u primjeni Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

 

Obrazlažući važnost naznačenih pitanja tužitelji ukazuju na brojne odluke drugostupanjskih sudova, te nekoliko odluka ovog suda u kojima je u pogledu tijeka zateznih kamata na navedene vidove štete izraženo suprotno shvaćanje.

 

O naznačenim pitanjima koje ovaj sud ocjenjuje važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama broj Rev-934/14-2 od 5. travnja 2017., Rev-550/14-2 od 18. studenoga 2015. Revr-1536/14-2 od 30. kolovoza 2017.

 

U konkretnom slučaju nižestupanjski sudovi su u odnosu na dio odluke o kamatama na dosuđene iznose naknade štete za tuđu pomoć i njegu i totalnu štetu na vozilu zauzeli shvaćanje da tužiteljima na navedeni  iznos pripada zatezna kamata od presuđenja do isplate s obzirom je tada određena visina naknade te štete (čl. 1089. st. 2. ZOO). Pritom drugostupanjski sud u obrazloženju navodi da u predmetnom postupku nema mjesta primjeni odredbe čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

 

Navedeno shvaćanje nižestupanjskih sudova nepodudarno je shvaćanju ovog suda izraženom u naprijed navedenim odlukama iz kojeg proizlazi pravno shvaćanje da u slučaju kada postoji odgovornost osiguratelja za naknadu štete da pri odluci o tijeku zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu valja imati na umu Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj 151/05 – dalje: ZOOP).

 

Člankom 12. st. 1. ZOOP propisano je da odgovorni osiguratelj dužan je u slučaju imovinske štete najkasnije u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete te visina štete nesporni, odnosno utemeljen odgovor ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporni.

 

Nadalje, odredbom čl. 12. st. 4. ZOOP propisano je da u slučajevima izvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

 

Slijedom izloženog, a polazeći od utvrđenja nižestupanjskih sudova, posebno činjenice da su se u konkretnom slučaju tužitelji obratili tuženiku s odštetnim zahtjevom 31. listopada 2013., valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja  i na temelju čl. 395. st. 1. ZPP presuditi kao u izreci.

 

              Tužitelji u cijelosti uspjeli su s revizijom te im je dosuđen pravilno zahtijevani trošak revizije (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP).

 

              U odnosu na reviziju tuženika H. c. d.o.o.:

             

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna (toč. 1.), ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa (toč. 2.) ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovoga Zakona (toč. 3.).

 

Kako proizlazi iz sadržaja i obrazloženja drugostupanjske presude ona je po žalbi tuženika H. c. d.o.o. (revidenta), kojom je ta žalba odbijena i potvrđena prvostupanjska presuda, donesena na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, dok je po žalbi tužitelja, kojom je žalba prihvaćena i prvostupanjska presuda preinačena prihvaćanjem zahtjeva i u odnosu na tuženika Ž. c. Z. ž., presuda donesena na  temelju odredbe čl. 373.a ZPP.

 

Dakle, u odnosu na revidenta drugostupanjska presuda nije donesena na temelju odredbe čl. 373.a ZPP, niti je presuda donesena u sporu koji ima u vidu odredba čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP. Stoga dopuštenost revizije ovisi o vrijednosnom kriteriju.

 

Vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari po tužbi tužitelja B. H. je 194.150,00 kn, a po tužbi G. T. 20.880,00  kn, koji iznosi ne prelaze vrijednosni kriterij za dopuštenost revizije. Stoga protiv pobijane presude nije dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP.

 

Podnoseći reviziju i pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik naznačuje pitanja.

 

„1. Da li smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva sukladno čl. 193. ZPP-a koje povlačenje tužitelj ne može izvršiti bez suglasnosti tuženika  nakon što se je tuženik upustio u raspravljanje?

 

2. Da li je utvrđivanje elemenata odgovornosti za štetu pravno pitanja koje utvrđuje sud odnosno da li je u ovoj pravnoj stvari utvrđivanje uzročno-posljedične veze pravno pitanje o kojem odlučuju sud ne temelju savjesne i brižljive ocjene svakoga dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata postupka a koju činjenicu je bio dužna dokazati tužitelj?

 

3. Da li je sud temeljem pravila o teretu dokazivanja trebao odbiti tužitelja sa tužbenim zahtjevom ako je jedini dokaz o uzročnoj-posljedičnoj vezi štetnog događaja vještački nalaz i mišljenje koji se ne može provjerit znanstvenom metodom niti se može izraziti računski, a pored toga se vještačkim nalazom nije sa sigurnošću utvrdilo da li je vozač motornog vozila postupao sukladno prometnim pravilima, jer s obzirom na materijalne tragove nije bilo moguće utvrditi brzinu kretanja vozila (motorkotača) niti je bilo moguće utvrditi max. brzinu kojom bi vozač motocikla mogao proći zavoj bez gubitka kontrolu nad motociklom?“.

 

Pitanja naznačena pod 2. i 3. činjenične su naravi i ne predstavljaju pitanja koja ima u vidu odredba čl. 382. st. 3. ZPP.

 

Naznačujući prvo pitanje, smatrajući da su kod donošenja odluke o troškovima postupka sudovi propustili primijeniti odredbu čl. 158. ZPP, tuženik u osnovi pobija rješenje o troškovima postupka.

 

Člankom 400. stavak 1. ZPP, propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (članak 382. ZPP).

 

Na sjednici Građanskog odjela VSRH pod br. Su-IV-19/15-19 od 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojega je dopuštena revizija.

 

Slijedom iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i 392.b st. 2. i 392. b. st. 1. ZPP riješiti kao u izreci.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.