- 1 -              Rev 749/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 749/2020-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u ovršnom predmetu predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u B., protiv protivnika osiguranja P. d.o.o. B., kojeg zastupa punomoćnik M. L., odvjetnik u B., radi osiguranja novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava, odlučujući o reviziji predlagatelja osiguranja protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici poslovni broj Gž-1862/2012-2 od 29. listopada 2012., kojim je djelomično potvrđeno i djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2590/09-5 od 26. studenog 2009., u sjednici vijeća dana 7. srpnja 2020.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske i ukida se rješenje Županijskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici poslovni broj br. Gž-1862/2012-2 od 29. listopada 2012., u dijelu kojim je djelomično preinačeno rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Ovr-2590/09-5 od 26. studenog 2009. i odbijen prijedlog za osiguranje, te se u tom dijelu predmet vraća tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Bjelovaru rješenjem poslovni broj Ovr-2590/09-5 od 26. studenog 2009. odredio je osiguranje novčane tražbine predlagatelja osiguranja protiv protivnika osiguranja na temelju ovršnih isprava i to ovršnog rješenja Ministarstva financija, Poreze uprave - Područne službe Bjelovar, ispostave Bjelovar, Klasa: UP/I-410-20/2008-001/00058, Ur. br. 513-007-07-01/2008-0005 od 8 kolovoza 2008. u iznosu od 55.500,00 kuna sa zateznim kamatama, i na temelju četiri obračunske prijave poreza na dodanu vrijednost P. d.o.o. B. za obračunska razdoblja i to: od 1. siječnja 2008. do 31. prosinca 2008. u iznosu od 276.094,75 kuna sa zateznim kamatama, od 1. veljače 2008. do 28. veljače 2009. u iznosu od 3.534,83 kune sa zateznim kamatama, od 1. ožujka 2009. do 31. ožujka 2009. u iznosu od 65.759,32 kune sa zateznim kamatama i od 1. svibnja 2009. do 31. svibnja 2009. u iznosu od 1.637,24 kune sa zateznim kamatama, te troškova postupka osiguranja u iznosu od 5.000.00 kuna.

 

Osiguranje je određeno uknjižbom založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja upisanim u zk. ul. 3283. k.o. B..

 

Ujedno je određeno da će se pri uknjižbi založnog prava u zemljišnoj knjizi naznačiti ovršivost tražbine radi čijeg osiguranja je uknjižba dopuštena, te da uknjižba založnog prava i zabilježba ovršivosti tražbine imaju učinak da se ovrha na tim nekretninama smije provesti i prema trećoj osobi koja je tu nekretninu kasnije stekla.

 

U preostalom dijelu je odbijen prijedlog za osiguranje.

 

Županijski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Virovitici je rješenjem poslovni broj br. Gž-1862/2012-2 od 29. listopada 2012. djelomično odbio žalbu protivnika osiguranja te je potvrdio prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je određeno osiguranje na temelju ovršnog rješenja Ministarstva financija, Poreze uprave - Područne službe B. radi osiguranja tražbine u iznosu od 55.500,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

Taj sud je djelomično prihvatio žalbu te je preinačio rješenje u dijelu kojim je određeno osiguranje uknjižbom založnog prava na temelju gore navedene četiri obračunske prijave poreza na dodanu vrijednost P. d.o.o. B. i u tom dijelu je odbio prijedlog za osiguranje kao neosnovan.

 

Protiv rješenja suda drugoga stupnja, i to u dijelu kojim je preinačeno prvostupanjsko rješenje i odbijen prijedlog za osiguranje, predlagatelj osiguranja je pravodobno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 – dalje: ZPP), 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovom slučaju primjenjuje na temelju odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19), a kojom pobija rješenje zbog revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava.

 

U reviziji je navedeno da odluka u postupku ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja naznačenog u reviziji, važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, uz prijedlog da se revizija prihvati i da se pobijano rješenje preinači na način da se odbije žalba protivnika osiguranja i potvrdi prvostupanjsko rješenje, odnosno podredno da se u pobijanom (preinačujućem) dijelu ukine drugostupanjsko rješenje i predmet vrati tom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Protivnik osiguranja nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija predlagatelja osiguranja je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08 – dalje: OZ) propisano je da je u ovršnom postupku, a time i u postupku osiguranja, dopuštena samo revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja postavio je pitanje je li prijava poreza na dodanu vrijednost ovršna isprava na temelju koje se može odrediti mjera osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretninama. Kao razlog važnosti pitanja naveden je primjer različite sudska praksa Županijskog suda u Bjelovaru u rješenju poslovni broj Gž-428/2011 od 21. veljače 2011. donesenog u identičnoj pravnoj stvari.

 

Djelomičnim preinačenjem prvostupanjskog rješenja i odbijanjem prijedloga za prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja, a radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja koja je utemeljena na obračunskoj prijavi – poreza na dodanu vrijednost, drugostupanjski sud je zauzeo shvaćanje da se u konkretnom slučaju ne radi o ovršnoj ispravi na temelju koje se može prisilno zasnovati založno pravo, jer da sporne obračunske prijave ne sadrže nalog za ispunjenje tražbine na neko davanje ili činjenje.

 

Navedeno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno.

 

Naime, prema odredbi čl. 21. st. 1. toč. 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 67/08) ovršna isprava je (uz ostale isprave određeno navedene u toj odredbi) i druga isprava koja je zakonom određena kao ovršna isprava.

 

Odredbom čl. 128. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12 - dalje: OPZ) propisano je:

 

(1)   Ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave.

 

(2) Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu: 1. rješenje o utvrđivanju poreza, 2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza, 3. nagodba sklopljena pred poreznim tijelom.

 

U konkretnom slučaju predlagatelj osiguranja tražio je prisilno zasnivanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja na temelju obračunske prijave protivnika osiguranja i to poreza na dodanu vrijednost.

 

Imajući na umu citiranu odredbu čl. 128. st. 2. toč. 2. OPZ kojom je propisano da prijava poreza na dodanu vrijednost predstavlja obračunsku prijavu koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, te da je u konkretnom slučaju protivnik osiguranja, sam obračunao i iskazao obvezu uplate tih porez, takav obračun u smislu OPZ predstavlja ovršnu ispravu.

 

Pored navedenog, odredbom čl. 18. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 47/95, 106/96, 164/98, 105/99, 54/00, 73/00, 127/00, 86/01, 48/04, 82/04, 90/05, 76/07, 87/09, 94/09, 22/12) propisano je da porezni obveznik mora za obračunsko razdoblje sam utvrditi obvezu poreza na dodanu vrijednost i iskazati je u prijavi poreza, time da porezni obveznik mora prijavu poreza predati mjerodavnoj ispostavi Porezne uprave prema svome sjedištu na propisanom obrascu do zadnjeg dana u tekućem mjesecu po proteku obračunskog razdoblja.

 

U konkretnom slučaju protivnik osiguranja je upravo i postupio na taj način, dakle sam je obračunao porez na dodanu vrijednost za odgovarajuće obračunsko razdoblje. Kod toga je porezni obveznik dužan prijavljenu poreznu obvezu platiti, bez ikakvog posebnog naloga Porezne uprave.

 

Kako je OPZ-om kao specijalnim zakonom propisano da navedene obračunske prijave predstavljaju ovršne isprave, a odredbom čl. 128. st. 2. toč. 6. OZ je propisano da su ovršne isprave i druge isprave propisane posebnim zakonom, to je pogrešno shvaćanje drugostupanjskog suda da se odredba čl. 128. st. 2. toč. 6. OPZ ne primjenjuje u postupku ovrhe i osiguranja pred sudom.

 

Navedene obračunske prijave su podobne i za ovrhu (osiguranje) , jer je u njima porezni obveznik sam utvrdio svoju obvezu, zna se točna visina obveze, njezino dospijeće i u čiju korist se mora izvršiti uplata. (tako Vrhovni sud RH u odluci broj Rev-1131/14-2 od 3. listopada 2017., Rev-2254/12-2 od 19. prosinca 2012.,...).

 

Stoga je valjalo zbog pogrešne primjene materijalnog prava prihvatiti reviziju predlagatelja osiguranja, ukinuti drugostupanjsku odluku u pobijanom preinačujućem dijelu i predmet u tom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu temeljem odredbe čl. 395. st. 2. i čl. 400. st. 3. ZPP u vezi s čl. 19. st. 1. OZ. Revizijski sud nije imao mogućnosti preinačiti odluku drugostupanjskog suda, jer drugostupanjski sud zbog svog pogrešnog pravnog stava nije ocijenio ostale žalbene navode protivnika osiguranja, radi čega je predmet vraćen na ponovno odlučivanje drugostupanjskom sudu.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.