- 1 -              Rev 3313/2015-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3313/2015-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Ivana Vučemila člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. S., K. U. M. GmbH, OIB: ..., G., kojeg zastupaju punomoćnici Z. H. i M. K., odvjetnici iz Odvjetničkog društva K. P. u Z., protiv I. tuženice K. H., OIB: ..., iz D. V., II. tuženice S. K., OIB: ..., iz D. V., i III. tuženice V. R., OIB: ..., iz D. V., nasljednice pok. tuženika S. H., OIB: ..., iz D. V., koje zastupaju punomoćnici Z. R. i D. P., odvjetnici u P., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženica protiv presude i rješenja Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4482/13-7 od 26. kolovoza 2015., kojim je potvrđena i preinačena presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-115/09-37 od 14. svibnja 2013., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-115/09-40 od 30. srpnja 2013., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

Ukidaju se presuda i rješenje Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-4482/13-7 od 26. kolovoza 2015., te presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-115/09-37 od 14. svibnja 2013., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-115/09-40 od 30. srpnja 2013., sve u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. broj Ovrv-892/07 od 27. rujna 2007. u dijelu u kojem je naloženo sada pok. predniku tuženica S. H. isplatiti tužitelju iznos od 26.370,72 € sa zateznim kamatama na iznos od 21.240,84 € od 2. listopada 2006. do isplate, kao i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka, te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

 

 

Obrazloženje

 

Ispravljenom prvostupanjskom presudom u st. I. izreke održan je na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ž. M. iz Z. broj Ovrv-892/07 od 27. rujna 2007. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku S. H. isplatiti tužitelju iznos od 26.370,72 € sa zateznim kamatama od 2. listopada 2006. do isplate, kao i naknaditi mu troškove ovršnog postupka u iznosu od 6.123,41 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2007. do isplate, te je u st. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 36.487,02 kn sa zateznom kamatom od presuđenja tj. od 14. svibnja 2013. do isplate.

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i djelomično je potvrđena ispravljena prvostupanjska presuda u st. I. izreke u dijelu u kojem je održan na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo sada pok. predniku tuženica S. H. isplatiti tužitelju iznos od 26.370,72 € sa zateznim kamatama na iznos od 21.240,84 € od 2. listopada 2006. do isplate, dok je djelomično preinačena u st. I. izreke na način da je ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu kojem je pok. tuženiku S. H. naloženo na iznos od 5.129,88 € isplatiti zateznu kamatu od 2. listopada 2006. do isplate te je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 5.129,88 kn € od 2. listopada 2006. do isplate. Preinačena je i odluka o troškovima postupka na način da je ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi u dijelu u kojem je naloženo pok. predniku tuženica S. H. naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka od 6.123,41 kn sa zateznom kamatom od 27. rujna 2007. do isplate, te je naloženo tuženicama naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 29.617,89 kn sa zateznom kamatom od 14. svibnja 2013. do isplate.

 

Protiv drugostupanjske odluke tuženice su podnijele reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno suđenje ili da preinači pobijanu odluku na način da odbije tužbu i tužbeni zahtjev.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija je osnovana.

 

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku odluku u smislu čl. 392.a. st. 1. ZPP samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženice, kao nasljednice solidarnog jamca, isplate potraživanje od 29.022,75 € zajedno s ugovorenom zateznom kamatom u visini od 15% godišnje, koje teku od 2. listopada 2006. do isplate, prema ugovoru o leasingu i garanciji koju je prednik tuženica potpisao.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da su tužitelj i S. H. sklopili Ugovor o leasingu privatnog motornog vozila br. ... dana 25. veljače 2003. kojim je predmet leasinga motorno vozilo marke PKW, Audi tip A6 2,5 TDI limuzina, god. proizvodnje 1997. kojem je isporučitelj T. A. C. d.o.o. D., da iznos po fakturi iznosi 22.500 €, akontacija 6.000 € i ostatak vrijednosti 72,67 €, a mjesečna naknada leasinga 429,83 € time da je ugovor ograničen na rok od 48 mjeseci što daje glavnicu od 20.631,84 € i za koje vrijeme otkazivanje ugovora od strane korisnika leasinga nije moguće, a ujedno su sklopili i Aneks Ugovoru o leasingu kojim su ugovorili obvezu korisnika leasinga da po isplati mjesečnih rata leasinga uplati još jednu dodatnu ratu u iznosu od 72,67 €;

 

- da su stranke predmetnog Ugovora o leasingu u posebnim uvjetima ugovorile da naknade za leasing uključujući i sporedne takse dospijevaju svakog 1. u mjesecu unaprijed i plaćaju bez odbitaka, a isto tako da korisnik leasinga prima na znanje da se niti ograničena niti nemoguća uporaba predmeta leasinga, bilo zbog oštećenja, pravne, tehničke ili gospodarske neupotrebljivosti niti zbog slučajnosti ili više sile, ne tiču tog ugovora te da obveza isplaćivanja naknade ostaje nadalje na snazi;

 

- da je u izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja od 1. listopada 2006. za predmet Ugovora o leasingu obuhvaćeno razdoblje od 1. veljače 2003. do 1. listopada 2006. za mjesečne rate u iznosu od 429,83 € te je ukupno iskazan dug u iznosu od 29.274,19 € od čega se na glavnicu odnosi 20.631,84 €, troškove opomena 609,00 € i kamate 8.033,35 €;

 

- da je nesporno pok. tuženik potpisao Garanciju kojom je garantirao (solidarno jamčio) tužitelju za uredno namirenje svih njegovih potraživanja i prava iz glavnih i sporednih obveza u vezi sa Ugovorom o leasingu br. ... u visini glavnice 16.500,00 € s pripadajućim kamatama i troškovima;

 

- da su se stranke suglasile da se u odnosu na visinu potraživanja tužitelja po Ugovoru o leasingu u predmetnom postupku koristi nalaz i mišljenje sudske vještakinje K. Š. izrađen u predmetu tužitelja protiv tuženika S. H. vođenim kod istog suda broj P-116/09 radi isplate potraživanja tužitelja iz istog Ugovora o leasingu;

 

- da je u nalazu i mišljenju sudska vještakinja K. Š. na temelju odredbi Ugovora o leasingu i Općih uvjeta za ugovore o leasingu i izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja utvrdila visinu potraživanja tužitelja s osnove glavnice u iznosu od 16.500,00 €, s osnova ugovorenih kamata 4.131,84 € i s osnove troškova opomena 609,00 €, dok je visinu potraživanja s osnove zatezne kamate utvrdila u dvije varijante te bi u prvoj varijanti obzirom na ugovorenu zateznu kamatu po stopi od 1,25% mjesečno odnosno 15% godišnje, na dan 2. listopada 2006. visina zateznih kamata izračunata komfornom metodom zbog neplaćanja ugovorenih mjesečnih rata leasinga iznosila 7.622,71 €, a zbog neplaćanja troškova opomena 152,20 € zbog čega bi potraživanje tužitelja ukupno iznosilo 29.022,75 €;

 

- da visina potraživanja tužitelja s osnove zateznih kamata prema drugoj varijanti nalaza i mišljenja sudske vještakinje, a uz primjenu Zakona o obveznim odnosima i visinu stope zatezne kamate od 11,421% za razdoblje do 31. prosinca 2005. te po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 1. listopada 2006. na glavnično potraživanje iznosi 4.994,23 €, a na troškove opomene iznos 135,65 € zbog čega bi ukupno potraživanje iznosilo 26.370,72 € na koje teku zatezne kamate po stopi od 15% godišnje od 2. listopada 2006. do 31. prosinca 2007., za razdoblje od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% i za razdoblje od 1. srpnja 2011. po eskontnoj stopi HNB od 7% uvećano za pet postotnih poena, odnosno po stopi od 12% godišnje;

 

- da pok. tuženik za svoje navode da je s predstavnikom leasinga u Republici Hrvatskoj dogovoreno da se plaćanje rata stavi u mirovanje dok se ne riješi postupak naknade štete s J. o. d.d. Z. i čiju osnovanost tužitelj osporava, nije dao nikakve dokaze;

 

- da je svjedok S. H. u svom iskazu potvrdio da nije podmirio predmetni dug.

 

Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da na temelju odredbe čl. 277. i čl. 400. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 – dalje: ZOO) te čl. 27., 28. i 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05 i 41/08 – dalje: ZOO/05) proizlazi pravo tužitelja na zateznu kamatu po stopi od 11,421% za razdoblje do 31. prosinca 2005., odnosno po stopi ugovorene kamate obzirom da je ta stopa viša od zatezne kamate propisane za tražbine izražene u valuti, a za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2006., jer je od 1. siječnja 2006. izjednačena valutna obveza s obvezom izraženoj u domaćoj valuti, po stopi zakonske zatezne kamate propisane Uredbom o visini stope zatezna kamate ("Narodne novine" broj 153/04), a nakon 1. siječnja 2007. po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO/05, te je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP održao na snazi platni nalog iz predmetnog rješenja o ovrsi za iznos od 26.370,72 € sa zateznim kamatama i troškovima ovršnog postupka.

 

Odlučujući o žalbi tuženica, drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je za svoje stajalište na kojem temelji visinu tužitelju dosuđene tražbine iznio nedostatne razloge, a oni izneseni su nejasni te proturječni ne samo međusobno već i izreci pobijane presude, ali da su unatoč tome stečeni uvjeti da primjenom odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP djelomično potvrdi pobijanu presudu u odnosu na dosuđeni glavnični iznos od 26.370,72 € i dosuđenu zateznu kamatu na iznos od 21.240,84 € od 2. listopada 2006. do isplate, a djelomično istu preinači u odnosu na zateznu kamatu na iznos od 5.129,88 € te odbije tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na taj iznos od 2. listopada 2006. do isplate.

 

Naime, drugostupanjski sud je zaključio da obveza prednika tuženica da tužitelju namiri potraživanje iz predmetnog Ugovora o leasinga proizlazi iz njegove pisane izjave o jamstvu, a visina tog potraživanja iz samog Ugovora o leasingu te Općih i Posebnih uvjeta ugovora kao izvora obveznog materijalnog prava inter partes koji ovlašćuju tužitelja zahtijevati ispunjenje obveze od dužnika što je i prednik tuženica, koji je solidarno jamčio za obveze korisnika leasinga kao glavnog dužnika, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

 

Nadalje, ocjenjuje da je prvostupanjski sud neosnovano u pogledu visine stope kamate na neplaćeno dospjelo potraživanje primijenio odredbe ZOO kao domaćeg propisa kojima su uređene zatezne kamate, pa da je time u odnosu na visinu zatezne kamate djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo, jer su stranke predmetnog Ugovora o leasingu ugovorile primjenu austrijskog prava.

 

Revidentice bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pronalaze u tome što su nižestupanjski sudovi utvrdili da se primjenjuje austrijsko pravo, ali nisu naveli koji se austrijski propisi trebaju primijeniti.

 

Naime, nižestupanjski sudovi su deklaratorno pošli od toga da se u rješenju spora kao mjerodavno pravo primjenjuje austrijsko pravo, ali su propustili cijeniti prigovore tuženica primjenom odredbi tog prava.

 

Stoga su u pravu revidentice da nižestupanjske odluke nemaju razloga o tome koji se austrijski propisi imaju primijeniti na konkretan slučaj i kakav je sadržaj istih, a zbog čega se pobijana odluka ne može ispitati, slijedom čega su nižestupanjski sudovi počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Stoga je valjalo na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP ukinuti nižestupanjske odluke i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, u pobijanom dijelu, kao u izreci.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Jasenka Žabčić, v.r.