- 1 -              Rev 562/2018-2

 

 

 

 

Broj: Rev 562/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari I-tužiteljice J. Š. R. iz Z., OIB: …, II-tužiteljice K. Š. iz Z., OIB: …, i III-tužiteljice V. Š. J. iz R., OIB: …, sve zastupane po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog ureda P. i P. u Z., protiv tuženice M. R. F. iz A., koju zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., radi utvrđenja prava vlasništva i predaje u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1757/15-5 od 21. studenoga 2017., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1702/13 od 17. travnja 2015., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Ukida se presuda Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1757/15-5 od 21. studenoga 2017. te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

„1. Odbija se, kao neosnovan, zahtjev tužiteljica koji glasi:

 

„I. Utvrđuje se da su tužiteljice J. Š. R. iz Z., K. Š. iz Z., i V. Š. J. iz R., nasljeđivanjem od svog pravnog prednika pokojnog I. I. Š. pok. Š., a ovaj dosjelošću, stekle suvlasništvo na čest. zem. 730/1 u naravi pašnjak površine 337 m2 upisano u zk ulošku 209 k.o. S., što je tuženica obvezna dopustiti da tužiteljice temeljem ove presude ishode uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 730/1 u naravi pašnjak površine 337 m2 upisane u zk ulošku 209 k.o. S., i to svaka po 1/3 dijela.

 

II. Nalaže se tuženicima predati tužiteljicama u posjed čest.zem. 730/1 u naravi pašnjak površine 337 m2 upisano u zk ulošku 209 k.o. S.“.

 

II. Nalaže se tužiteljicama naknaditi tuženici prouzročeni parnični trošak u iznosu od 28.906,25 kuna, u roku od 15 dana, dok se za više zatražen iznos zahtjev tuženice za naknadu troška odbijen kao neosnovan.“

 

Presudom suda drugog stupnja preinačena je presuda suda prvog stupnja na način da je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljica te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljicama parnični trošak od 38.927,29 kuna, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljica za naknadu parničnog troška odbijen kao neosnovan.

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavila tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da revizijski sud prihvati reviziju i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužiteljica podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljica na utvrđenje da su nasljeđivanjem svog pravnog prednika, a ovaj dosjelošću, stekle suvlasništvo na čest. 730/1 k.o. S., u naravi pašnjak površine 337 m2 te predaja u posjed iste.

 

U postupku prvostupanjskog suda utvrđeno je:

 

- da je prednik tuženice M. D. pok. M. ishodio presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-379/72 od 25. travnja 1972. u odnosu na tuženice M. H., K. B. i J. B. na temelju koje je utvrđeno kako je isti dosjelošću stekao pravo vlasništva čest. 727/1 i čest. 730/1 k.o. S., kao i da su iste dužne tužitelju izdati valjanu ispravu za zemljišnoknjižni prijenos prava vlasništva navedenih nekretnina,

 

- da je M. D. pok. M. upisan kao vlasnik navedene nekretnine na temelju prethodno navedene pravomoćne i izvršne presude poslovni broj P-379/72 od 25. travnja 1972.,

 

- da je nasljednik M. D. pok. M. na čest. 730/1 k.o. S. Z. D. sin S.,

 

- da su nasljednicima iza pok. Z. D. pok. S. na čest. 730/1 k.o. S. sukladno rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-157/84 od 9. ožujka 1984. proglašeni supruga M. D. ud. Z. i sin mldb. M. D. pok. Z. svaki za po 1/2 dijela,

 

- da su u zk.ul. 172 k.o. S. M. D. ud. Z. i mldb. M. D. pok. Z. bili upisani kao suvlasnici svaki za po 1/2 dijela čest. 730/1 k.o. S., u naravi pašnjak površine 940 m2, kao i da su sukladno priloženim podacima o povijesti posjedovanja bili evidentirani i kao suposjednici predmetne nekretnine,

 

- da je 1999. na traženje M. D. došlo do parcelacije čest. 730/1 k.o. S. na način da su od matične čest. 730/1 k.o. S. površine 970 m2 formirane čestica 730/1 površine 337 m2, zatim čestica 730/3 u naravi kuća, cisterna i dvorište ukupne površine 500 m2 i čestica 730/4 površine 133 m2, bez promjene u evidenciji posjedovanja,

 

- da su između prodavatelja M. D. i M. D. te kupaca H. F. i M. R. F. dana 12. studenog 1999. i 22. listopada 2001. zaključeni Kupoprodajni ugovori te da je predmet Kupoprodajnog ugovora od 12. studenog 1999. čest. 730/3 k.o. S. u naravi zgrada površine 85 m2 i dvor površine 415 m2, dok je predmet Kupoprodajnog ugovora od 22. listopada 2001. čest. 703/1 k.o. S. u naravi pašnjak površine 337 m2, s tim što je u pogledu ove nekretnine navedeno da postoji sporno pitanje glede međe sa susjednom nekretninom oznake 730/2 k.o. vlasništvo I. Š.,

 

- da su se tuženica i njezin pok. suprug upisali kao suvlasnici kupljenih nekretnina i to na čest. 730/1 k.o. S. na temelju rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-4973/01 od 13. kolovoza 2003., te su evidentirani kao suposjednici čest. 730/1 i čest. 730/3 k.o. S. sukladno katastarskim podacima i povijesti posjedovanja,

 

- da je tuženica proglašena nasljednicom iza svog pokojnog supruga H. na spornoj nekretnini.

 

Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev smatrajući da tužiteljice nisu dokazale da je predmetna čestica, odnosno ranije dio iste bile ostavinska masa njihova oca I. Š., kao niti tvrdnju da je njihov otac stekao vlasništvo dosjelošću, naspram prednika tuženika koji je ishodio pravomoćnu presudu i na temelju iste ishodio uknjižbu prava vlasništva za cijelo.

 

Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje da s obzirom na činjenicu da u zemljišnoj knjizi, u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora, a ni u trenutku kada su tuženica i njezin suprug podnijeli zahtjev za uknjižbu nije postojala nikakva zabilježba spora, tuženica i njezin suprug nisu mogli znati da zemljišno knjižni vlasnici ne bi bili stvarni vlasnici predmetne nekretnine.

 

Odlučujući povodom žalbe tužiteljica drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu pozivom na odredbu čl. 373.a ZPP, smatrajući da tuženica i njezin pok. suprug nisu bili u dobroj vjeri, jer su u trenutku sklapanja pravnog posla imali dovoljno razloga posumnjati u to da predmetna nekretnina pripada prodavateljima, a što proizlazi iz sadržaja Ugovora iz 2001., načina izvršene parcelacije i činjenice da kupci nisu bili zadovoljni time da međa ide uz sam rub kuće, te da tijekom postupka tuženica nije pružila sudu logično objašnjenje zašto bi pristala kupiti nekretninu gdje se međa nalazi uz sam rub kuće.

 

Nadalje, sud drugog stupnja smatra da su tužiteljice dokazale odlučne činjenice da je njihov prednik bio u posjedu predmetne nekretnine, pa se zaključuje da su tužiteljice kao nasljednice stekle predmetnu nekretninu nasljeđivanjem, pozivajući se pri tome na čl. 135. Zakona o nasljeđivanje („Narodne novine“ broj 52/71, 47/78 i 56/00 - dalje: ZN).

 

Revidentica u reviziji pravilno ukazuje da je u postupku pred sudom drugog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

 

Naime, nejasni su razlozi pobijane presude zbog čega drugostupanjski sud ocjenjuje da tuženica i njezin pok. suprug prilikom kupnje predmetne nekretnine nisu bili stjecatelji u dobroj vjeri, pozivajući se pri tome na sadržaj Ugovora iz 2001. u kojem je navedeno da postoji sporno pitanje glede međe sa susjedom za čest. 730/2 k.o. S.

 

Naime, drugostupanjski sud u svom obrazloženju kao razlog da se sporno pitanje međe odnosi na među između čest. 730/1 i 730/3 k.o. S., a ne na među između čest. 730/1 i čest. 730/2 k.o. S., navodi iskaz svjedokinje M. D. koja je navela da su tuženica i njezin suprug bili iznenađeni kada su prilikom kupnje kuće utvrdili da međa ide odmah uz rub kuće.

 

Međutim, navedena svjedokinja je u svom iskazu navela da o sporu oko međe zna jedino po pričanju, da je pomagala u prevođenju tuženici i njezinom pok. suprugu kada je k njima došla D. Š., majka tužiteljica, međutim da je tada kupoprodaja već bila obavljena i da su F. već postali vlasnici. Svjedokinja je također navela da su joj tuženica i njezin pok. suprug rekli da su prilikom kupoprodaje provjeravali stanje u katastru i zemljišnim knjigama, pri čemu za D. Š. nisu niti znali, a niti je bila upisana kao vlasnik te da su vjerovali stanju u zemljišnim knjigama.

 

Obzirom na takve navode nejasni su razlozi koje drugostupanjski sud navodi glede nepostojanja dobre vjere tuženice i njezinog pok. supruga u smislu čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01) za zaključak da isti pri kupnji predmetne nekretnine nisu bili stjecatelji u dobroj vjeri.

 

Naime, nije jasan zaključak suda drugog stupnja da je razgovor između D. Š. i tuženice i njezinog supruga bio prije kupnje predmetne nekretnine, posebno kad se uzme u obzir da je D. Š. u svom iskazu navela samo jedan susret s pok. suprugom tuženice po pitanju razgovora oko međe, a kojom prilikom ga je vidjela uz kuću gdje je napravio nogostup kada joj je on rekao da je njemu međa navodno 10 metara od kuće.

 

Činjenica što su tuženica i njezin pok. suprug Ugovorom iz 1999. kupili nekretninu gdje se međa nalazi uz sam rub kuće, kao i što su naknadno kupili predmetnu nekretninu, samo po sebi ne znači da nisu bili stjecatelji u dobroj vjeri. Pritom drugostupanjski sud nije uopće ocijenio iskaz tuženice u kojem je navela da 1999. njezin suprug nije htio kupiti veći komad zemlje, već nešto kasnije kada je otišao u mirovinu i dobio otpremninu i kada je htio dio zemlje da sagradi stepenice do kuće.

 

Također revidentica u reviziji protiv drugostupanjske presude osnovano ističe da su u drugostupanjskoj presudi izostali jasni razlozi koji bi opravdali izloženo shvaćanje i ocjenu drugostupanjskog suda da su tužiteljice predmetnu nekretninu stekle nasljeđivanjem i diobom. Pritom se posebno ukazuje i na činjenicu da je tijekom postupka kao svjedok saslušana i majka tužiteljica koja bi sukladno čl. 135. ZN na kojega se drugostupanjski sud poziva također bila nasljednica prednika tužiteljica.

 

Kako je u navedenom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP (jer je navedeno obrazloženje drugostupanjske presude nerazumljivo te ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati) valjalo je primjenom odredbe čl. 394. st.1. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje istom sudu kako bi u nastavku postupka otklonio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

U nastavku postupka sud drugoga stupnja ponovno će odlučiti o žalbi tužiteljica i dati jasne razloge u svojoj odluci. Novom odlukom ujedno će se odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, uključujući i o troškovima ovog revizijskog postupka.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

                            Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v. r.