- 1 -              Rev 463/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 463/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Slavka Pavkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. S. iz V. G., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku D. T., odvjetniku u Z., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici R. Ć.-S., dipl. iur., radi poništenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-147/2019-2 od 7. studenoga 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2426/17-13 od 28. studenoga 2018., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija se odbija kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Županijskog suda u Splitu broj Gž R-147/2019-2 od 7. studenoga 2019. potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-2426/17-13 od 28. studenoga 2018. kojom je odbijen zahtjev tužitelja kojim je traženo poništenje kao nedopuštene Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 29. rujna 2017., a kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu sklopljen 1. veljače 2016. za obavljanje poslova radnog mjesta savjetnika za osiguranje, te nalaganje tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto savjetnik za osiguranje u skladu sa Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 1. veljače 2016.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382.a st. 1. alineja 1. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava predloživši njezino preinačenje prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužitelja, podredno ukidanje obih nižestupanjskih presuda i vraćanje predmeta prvostupanjskom odnosno drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje pred izmijenjenim vijećem.

 

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija nije osnovana.

 

Postupajući prema odredbi čl. 391. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 76. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19 – dalje: ZID ZPP) primjenjuje na ovaj spor, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u povodu revizije tužitelja iz čl. 382.a ZPP-a ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Neosnovano se u reviziji prigovara bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a jer pobijana presuda premda koncizna, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a koji razlozi su jasni i razumljivi, zbog čega se pravilnost iste može ispitati, a to što je u obrazloženju ove, očitom greškom u pisanju na strani trećoj stavak 1. redak 2. napisano: ".... tuženiku ....", a trebalo je biti napisano: "... tužitelju ....", ne čini presudu nerazumljivom.

 

S druge pak strane kako je u toj presudi odgovoreno na odlučne žalbene navode, a koji su se odnosili na pravilnost ocjene prvostupanjskog suda o pitanju (ne)dopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju, to nema ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a.

 

Predmet spora je dopuštenost Odluke o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 29. rujna 2017., kojom je tuženik otkazao Ugovor o radu tužitelju sklopljen na neodređeno vrijeme 1. veljače 2016. za radno mjesto: savjetnik za osiguranje.

 

Nižestupanjski sudovi odbili su zahtjev tužitelja polazeći od nespornih te u postupku utvrđenih činjenica:

 

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju nezadovoljan ostvarenim rezultatom tužitelja u izvršavanju poslova njegovog radnog mjesta: savjetnika za osiguranje, a što

 

- da je tuženik ocijenio kršenjem obveze iz radnog odnosa, a na koje da je tuženik, prethodno u tri navrata upozoravao tužitelja, a zbog istih kršenja obveze iz radnog odnosa,

 

- da je u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 31. kolovoza 2017. tužitelj ostvario 35% od zadanog plana prodaje, donesenog od strane tuženika za 2017.,

 

te polazeći od odredbe čl. 21. u vezi s čl. 7. Pravilnika o radu tuženika; odredbe čl. 110. Kolektivnog ugovora za tuženika, te odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu, ocijenili da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju bila dopuštena te odbili tužbeni zahtjev.

 

Osporavajući pravilnost nižestupanjskih presuda tužitelj u reviziji i dalje ustraje u shvaćanju da neispunjavanjem plana prodaje on nije kršio obveze iz radnog odnosa, jer da su ostvareni rezultati njegovog rada bili posljedica objektivnih okolnosti kod tuženika, a ne njegove neučinkovitosti.

 

Odredbom čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14 i 127/17 – dalje: ZR) propisano je da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako za to ima opravdani razlog u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

 

Ova odredba sadržana je i u čl. 110. Kolektivnog ugovora za tuženika u kojoj je u stavku 2. propisano da se smatra da zastupnik tuženika krši obveze iz radnog odnosa iz alineje 3. st. 1. tog članka (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ako u razdoblju od tri mjeseca neprekidno ili za šest mjeseci u tijeku kalendarske godine ne ostvaruje planom predviđene zadatke u pribavi i naplati premije osiguranja ili na temelju provizije ne ostvaruje najnižu osnovnu plaću iz čl. 72. tog Kolektivnog ugovora.

 

Odredbom čl. 7. Pravilnika o radu i naknadi za obavljanje poslova prodaje odnosno zastupanje u osiguranju interne prodajne mreže (dalje: Pravilnik o radu) koji je stupio na snagu 8. travnja 2016., propisano je da se svake godine utvrđuje i godišnji plan prodaje za poslovnu godinu na način da se isti dogovara individualno sa svakim radnikom ... i to do početka poslovne godine, a sve temeljem kriterija koje donosi neposredno društvo. Prema odredbi stavka 2. tog članka uz ostalo je propisano da utvrđeni plan prodaje potpisuju direktor/voditelj poslovnice i direktor podružnice s jedne strane te radnik s druge strane.

 

Prema tablici 1. godišnjeg plana prodaje za savjetnika u osiguranju (kao što je to bio tužitelj) godišnji plan prodaje je određen policiranom premijom od 220.000,00 – 350.000,00 kn.

 

Odredbom čl. 21. st. 4. Pravilnika o radu propisano je da ugovor o radu može prestati na način utvrđen Zakonom o radu, s tim Pravilnikom te ostalim internim aktima društva, a prema odredbi st. 1. tog članka društvo može otkazati ugovor o radu ukoliko radnik dva kvartala uzastopno ostvari manje od 90% postavljenog osobnog plana premije za ta dva promatrana uzastopna kvartala.

 

Kako je to utvrđeno u postupku, tuženik je u smislu odredbe čl. 7. Pravilnika o radu utvrdio plan prodaje za 2017. za radno mjesto savjetnika u osiguranju, na kojem je radio tužitelj, te unatoč tome što je tužitelj odbio potpisati tuženikovu odluku, a koja se odnosila na određeni plan prodaje za tužitelja kao savjetnika u osiguranju utemeljenu na planu prodaje za 2017., kod činjenice da je tužitelj radio te nastavio izvršavati poslove tog radnog mjesta sve do donošenja odluke o otkazu, ima se smatrati da je on prihvatio taj plan, sve u smislu odredbe čl. 7. st. 2. Pravilnika o radu.

 

Nesporno je da tužitelj nije uspio u razdoblju od 1. siječnja do 31. kolovoza 2017. ostvariti plan prodaje predviđen za njegovo radno mjesto, već je ostvario svega 35% tog plana, a što u smislu odredbe čl. 110. st. 2. Kolektivnog ugovora tuženika je propisan kao kršenje obveze iz radnog odnosa i razlogom za otkaz ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika, odnosno u smislu odredbe čl. 21. st. 5. Pravilnika o radu razlogom za otkazivanje ugovora o radu i zbog čega je tuženik i otkazao ugovor o radu tužitelju pozivom na odredbu čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR.

 

Suprotno revizijskim navodima tužitelja, a kod nesporne činjenice da tužitelj u promatranom razdoblju 2017. (siječanj-kolovoza 2017.) je ostvario svega 35% od zadanog plana prodaje, onda je izvjesno da je tuženik, a na kome je kao poslodavcu bio teret dokazivanja o postojanju opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu, u smislu odredbe čl. 135. st. 3. ZR to i dokazao.

 

S druge pak strane na tužitelju je bio teret dokazati da su postojali opravdani razlozi zbog kojih nije uspio ni približno ostvariti zadani plan prodaje, što međutim on u postupku nije dokazao. Naime, navodi tužitelja da njemu tuženik nije omogućio korištenje vaučera, a drugim radnicima jest, je suprotno stanju spisa predmeta i u njemu provedenim dokazima, jer iz e-mail prepiske tužitelja sa radnicima tuženika proizlazi da su njemu, a na njegovo traženje dostavljani vaučeri.

 

Ostali revizijski navodi tužitelja, kojima prigovarajući pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi neodlučni u revizijskom stupnju postupka, sve u smislu odredbe čl. 386. ZPP-a, a koja se primjenjuje na ovaj spor na temelju odredbe čl. 117. st. 4. u vezi s odredbom čl. 31. ZID ZPP.

 

Kako su se dakle u okolnostima konkretnog slučaja ostvarile pretpostavke za otkazivanje ugovora o radu tužitelju na temelju odredbe čl. 115. st. 1. toč. 3. ZPP-a, to je reviziju trebalo odbiti, sve na temelju odredbe čl. 393. st. 2. ZPP-a.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.