- 1 -              Rev 2874/2014-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2874/2014-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Branka Medančića člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Akademija u Z., kojeg zastupa punomoćnica B. I. S. odvjetnica u Z. protiv I-tuženika T. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnik M. O., odvjetnik u Z., i II-tuženika N. G. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik M. O. odvjetnik u Z. uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Republike Hrvatske kojeg zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu, građansko upravni odjel radi utvrđenja i činidbe, odlučujući o reviziji I-tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-9836/13-2 od 24. lipnja 2014. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-168/10-23 od 6. svibnja 2011., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Revizija I-tuženika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom i rješenjem  suda prvog stupnja suđeno je:

 

„I               Dopušta se Republici Hrvatskoj miješanje u parnicu na strani tužitelja.

 

II              Odbija se prijedlog tužitelja da sud izda privremenu mjeru sljedećeg sadržaja: „Zabranjuje se I-tuženiku T. d.o.o. Z. bilo kakvo otuđenje i opterećenje nekretnine upisane u z.k.ul. 108152 k.o. G. Z., koja se sastoji od z.k.čbr. 1191/3 kuća, 3 zgrade i dvorište površine 2805 m2. Provedba primjerene mjere povjerava se z.k.  odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ove parnice ili drugačije odluke suda.“

 

III              Odbacuje se tužba u dijelu u kojem se zahtjeva protiv I-tuženika „istovremeno brisanje upisanog založnog prava pod brojem predmeta Z-65060/09“.

 

presudio je:

 

I              Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi: „Nalaže se uspostava ranijeg zemljišno knjižnog stanja brisanjem prvotuženika, T. d.o.o. Z. kao vlasnika k.č.br. 1191/3 površne 2805 m2 kuća, 3 zgrade i dvorište upisana u z.k.ul.br. 108152 k.o. G. Z. i k.č.br. 1191/2 voćnjak površine 836 m2 i k.č.br. 1191/5 voćnjak površine 23 m2 upisanih u zk. ul.br. 896 k.o. G. Z. i brisanjem drugotuženika N. G. iz Z. kao nositelja prava korištenja na k.č.br. 1191/2 površine 1136 m2 ili 315,8 čhv, k.č.br. 1191/3 površine 1186 m2 ili 329,7 čhv, 1191/4 površine 845 m2 ili 234,9 čhv, k.č.br. 1191/5 površine  497 m2 ili 138/2 čhv upisanih u z.k.ul.br. 896 k.o. G. Z. kao i uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe rješenja Zemljišno knjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Z-9737/08 uz istovremeno brisanje svih kasnijih upisa u predmetima Općinskog građanskog suda u Zagrebu i to broj Z-13936/08, Z-72417/08, Z-16341/09 i Z-65060/09. Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik k.č.br. 1191/2 površine 1136 m2 ili 315,8 čhv, k.č.br.1191/3 površine 1186 m2 ili 329,7 čhv, k.č.br. 1191/4 površine 845 m2 ili 234,9 čhv, k.č.br. 1191/5 površine 497 m2 ili 138,2 čhv upisanih u z.k.ul.br. 896 k.o. G. Z., što je II-tuženik N. G. kao zakonski nasljednik pok. V. S. rođ. E. iz Z. (sada u A.) dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužiteljice temeljem ove presude. Nalaže se tuženicima da naknade tužiteljici troškove postupka sa kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, sve u roku od 15 dana.“

 

II              Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik k.č.br. 1191/3 površine 2805 m2 kuća, 3 zgrade i dvorište upisana u zk.ul.br. 108152 k.o. G. Z., što je prvotuženika T. d.o.o. Z. dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice zemljišnim knjigama temeljem ove presude.

              Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnik k.č.br. 1191/2 voćnjak površine 836 m2 i k.č.br. 1191/5 voćnjak površine 23 m2 upisanih u z.k.ul.br. 896 k.o. G. Z., što je prvotuženik T. d.o.o. Z. dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u korist tužiteljice zemljišnim knjigama temeljem ove presude.

 

III              Tužitelj je dužan II-tuženiku N. G. iz Z. naknaditi trošak postupka u iznosu 8.456,25 kn u roku 15 dana.

 

IV              Ostale stranke snosit će svaka svoje parnične troškove.

 

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

„Odbijaju se kao neosnovane žalbe tužitelja i I-tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 6. svibnja 2011. poslovni broj P-168/10-23 i to:

-              žalba tužitelja u odnosu na toč. I. i u dijelu toč. III. izreke kojim mu je naložena naknada troškova postupka I-tuženiku od 5.919,37 kn,

-              žalba I-tuženika u odnosu na toč. II. stavak 1. izreke kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom k.č.br. 1191/3 površine 2805 m2 kuća, 3 zgrade i dvorište upisana u zk.ul.br. 108152 k.o. G. Z.

Preinačava se odluka o troškovima postupka u dijelu toč. III izreke presude i odbija zahtjev II-tuženika za naknadu troškova postupka od 2.536,88 kuna.

 

riješio je:

 

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje toč. III. izreke rješenja kojim je odbačena tužba za brisanje založnog prava pod br. Z-65060/09.

 

Ukida se pobijana presuda u odnosu na toč. II. stavak 2 izreke presude kojim je utvrđeno da je tužitelj suvlasnik kčbr. 1191/2 i 1191/5 upisanih u zk.ul. br. 896 k.o. G. Z. što da je I-tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva i predmet u tom dijelu vraća istom sudu na ponovno suđenje, kao i u odluci o troškovima iz toč. IV izreke.

O trošku žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.“

 

Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odbijena žalba I-tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. II. stavak 1. izreke I-tuženik je podnio reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske presudu u pobijanom dijelu kao i prvostupanjsku presudu preinači, podredno ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati na ponovno odlučivanje.

Na reviziju nije odgovoreno.

 

Revizija I-tuženika nije osnovana.

 

Revizijski sud je reviziju I-tuženika razmotrio kao redovnu reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a, budući da iz obrazloženja presude suda drugog stupnja proizlazi da je sud drugoga stupnja pobijanu drugostupanjsku presudu donio primjenom odredbe čl. 373. a ZPP-a.

 

U povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, prema odredbi čl. 392.a ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Osporavajući zakonitost pobijane presude revident u reviziji upućuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a smatrajući da izreka presude ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, odnosno da je izreka presude u pobijanom dijelu nerazumljiva, proturječi sama sebi i razlozima presude, razlozi presude da su nejasni i međusobno proturječni odnosno o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

Ispitujući pobijanu odluku zbog revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka sud je utvrdio da u istoj nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući pobijana odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Naime, suprotno tvrdnji I-tuženika, izreka odluke je potpuno razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, a odluka sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu u proturječju, a niti postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude i rješenja navodi u sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

U odnosu na navode revidenta iznesene u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka kojima zapravo iznosi činjenice, drukčije ocjenjuje provedene dokaze i daje subjektivne, vlastite zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva treba reći da takvi navodi predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u revizijskom postupku pa ih ovaj sud ne može uzeti u razmatranje niti se upuštati u ispitivanje njihove osnovanosti. Naime, sukladno čl. 385. st. 1. ZPP, reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za brisanjem sljedećih nezakonitih uknjižbi: 1. prava vlasništva I-tuženika na nekretninama (prema novim zemljišnoknjižnim oznakama) i 2. prava korištenja II-tuženika (prema starim oznakama) i 3. svih kasnijih upisa te uspostavu prijašnjeg z.k. stanja, te zahtjev tužitelja na utvrđenje da je tužitelj vlasnik spornih nekretnina upisanih na II-tuženika što da je ovaj dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama u korist tužitelja.

 

U tijeku postupka pred sudovima prvog i drugog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

- da su u zemljišnim knjigama k.o. G. Z. zk.ul. 896 upisane zkč. 1191/2 gradilište i voćnjak, 1191/4 gradilište i 1191/5 gradilište i voćnjak,

- da je u isti zk ul. bila upisana i zkč. 1191/3 gradilište i dvorište, te da je ta zkč. otpisana u zk. ul. 108152 k.o. G. Z., da su na njoj upisane kuća i 3 zgrade,

- da je 1986. zaključen Sporazum koji su sa tužiteljem zaključili J. a. z. i u., Zavod, Republički komitet, Skupština SIZ i Skupština Republičkog SIZ kojim je tužitelj dobio na korištenje i upravljanje zemljište i zgrade u … (i to kč.br. 1191/2, 1191/3, 1191/4 i 1191/5 zk.ul. 896),

- da je tužitelj od tada upisan u Katastar kao posjednik nekretnine, ali nije se nikada uknjižio kao vlasnik na predmetnim nekretninama,

- da su na predmetnim nekretninama kao vlasnici do 1943. bili upisani V. S. i I. S., od 1943. do 1944. Nezavisna država Hrvatska, od 1944.-1948. Ministarstvo, od 1948.-1956. općenarodna imovina, 1956. ponovo se na svojoj polovini upisala V. S., a 1959. na drugoj polovini I. S., 1961. upisano je društveno vlasništvo uz pravo korištenja u korist V. S. dok nadležni organ ne donese rješenje o predaji zemljišta u posjed drugoj osobi.

- da je objekt na predmetnom zemljištu izgrađen temeljem građevinske dozvole od 1948. izdane tužitelju za izgradnju radionica koje je osnovala Vlada tadašnje države,

- da je tužitelj pravni slijednik iza radionica koje je osnovala Vlada FNRJ 1947., te potom JAZU,

- da su predmetne čestice u zemljišnim knjigama upisane kao 4 građevinska zemljišta sa pravom korištenja V. S. koje je II-tuženik prenio na sebe dopunskim rješenjem o nasljeđivanju od 4. veljače 2008. broj O-4369/80,

- da je II-tuženik predmetne nekretnine 19. veljače 2008. prodao I-tuženiku kao izvanknjižno vlasništvo,

- da se I-tuženik uknjižio u zemljišne knjige time da je dio kupljenih nekretnina (zkč. 1191/2 i 1191/5) opteretio zalogom radi osiguranja tražbine od 1.200.000,00 EUR u korist banke.

 

Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja brisanjem I-tuženika kao vlasnika i brisanjem II-tuženika kao nositelja prava korištenja na predmetnim nekretninama, budući da tužitelj nije upisom I-tuženika kao vlasnika povrijeđen u svojem knjižnom pravu budući da niti ranije nije bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tužitelj vlasnik predmetnih nekretnina obzirom je vlasništvo istih tužitelj stekao na temelju građenja.

 

Drugostupanjski sud potvrdio je prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za uspostavom ranijeg zemljišno knjižnog stanja brisanjem I-tuženika kao vlasnika i brisanjem II-tuženika kao nositelja prava korištenja na predmetnim nekretninama, te u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom k.č. br. 1191/3 upisana u zk.ul. 108152 k.o. G. Z., dok je prvostupanjska odluka ukinuta i vraćena na ponovno suđenje u dijelu kojim je tužitelj utvrđen vlasnikom k.č. br. 1191/2 i 1191/5 zk ul. 896 k.o. G. Z. obzirom u prvostupanjskom postupku nije obrazloženo jesu li i na tim česticama izgrađene kuća i 3 zgrade, a što bi opravdalo stjecanje prava vlasništva građenjem.

 

Pravilno drugostupanjski sud navodi da je tužitelj građenjem stekao pravo vlasništva nekretnina, te je ovlašten ishoditi upis prava stečenog na temelju zakona prema I-tuženiku koji svoje pravo vlasništva stečenog pravnim poslom, nije upisao u dobroj vjeri, obzirom mu je bilo poznato zemljišnoknjižno, katastarsko i faktično stanje predmetne nekretnine.

 

Polazeći od utvrđenih činjenica pred nižestupanjskim sudovima da je predmetno zemljište od 1948. do 1956. bilo upisano kao općenarodna imovina bez prava korištenja prednica II-tuženika V. S. ili I. S., da je osnivač radionica odnosno prednika tužitelja bila Vlada tadašnje države, te da su radionice gradile na predmetnom zemljištu na temelju izdane građevinske dozvole 1948., to pravilno sudovi zaključuju da se radilo o građenju na vlastitom zemljištu.

 

Pravilno sudovi zaključuju da, i da se radilo o tuđem zemljištu, tada važeći Opći građanski zakonik je paragrafom 418. omogućavao stjecanje prava vlasništva građenjem ukoliko je vlasnik zemljišta to građenje dopustio ili se tome nije protivio. Obzirom se nitko nije protivio građenju a pravne prednice II-tuženika nisu niti zatražile predaju u posjed nekretnina to je tužitelj i na temelju paragrafa 418. OGZ-a stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini.

 

Budući da iz izloženog proizlazi da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija  podnesena, valjalo je reviziju I-tuženika odbiti odlukom iz izreke ove presude (na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a).

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.