- 1 -              Revd 1510/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 1510/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. T. iz K., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik V. P., odvjetnik iz R., protiv tuženika P. L. d.o.o., Z., (OIB: ...), kojeg zastupa punomoćnik S. M., odvjetnik u Odvjetničkom društvu M. & P. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2697/2017-2 od 14. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-613/2016-12 od 22. veljače 2017., u sjednici vijeća održanoj 7. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

1.       Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.

 

2.    Tuženiku se ne dosuđuje naknada troška odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-2697/2017-2 od 14. veljače 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci posl. br. P-613/2016-12 od 22. veljače 2017.

 

Tuženik je odgovorio na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije i predložio da se ovaj odbije kao neosnovan. Traži naknadu troška za odgovor.

 

Revizijski sud sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a) primjećuje:

 

              a) u odnosu na prvo i treće u prijedlogu za dopuštenje revizije postavljeno pitanje:

 

              - da ta pravna pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu - jer odgovori na ta postavljena pitanja ovise o posebnim okolnostima svakog konkretnog slučaja,

 

              - da se tim pitanjima u dijelu i može dati značaj pravnih pitanja, ali su ona (onako kako ih je predlagatelj formulirao) postavljena samo za ovdje (konkretan) prijeporni odnos te za činjenične okolnosti konkretnog slučaja i s zahtjevom da se takav preispita (da se odgovori je li „tuženik u ovom postupku oslobođen dužnosti dokazivanja osnovanosti svog prigovora“ - koji da je „proturječan i nejasan obzirom da tuženik tvrdi da ima potraživanje prema tužitelju, ali bez specifikacije činjenica i dokaza te visine i osnove potraživanja“, odnosno u suštini: je li pravilno odlučeno o zahtjevu tužitelja),

 

              - da time i odgovori na ta pitanja ne mogu biti jednoznačni za sve situacije: oni bi bili važni (bitni) samo za odluku o konkretnom sporu, a ne i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni - i uvijek bi zavisili od okolnosti svakog konkretnog slučaja,

 

              b) u odnosu na drugo i četvrto (gotovo istovjetno) postavljeno pitanje:

 

              - da ta pitanja nisu važna za odluku u ovom sporu (konkretnu poziciju tužitelja), odnosno da nemaju značaj „adekvatnih“ (za dopuštenost prijedloga) pitanja,

 

              - (budući) da je i jasnom odredbom čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano: „U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti“, pa žalbeni sud nije dužan obrazlagati baš sve žalbene navode,

 

              - da se uostalom ona (mora „li drugostupanjska odluka donesena povodom žalbe žalitelju jasno ukazati o razlozima iz kojih pojedini žalbeni razlozi nisu nađeni osnovani ako je žalbeni razlog jasan i nedvosmislen, logičan i razuman, a odnosi se na pitanje koje očigledno može biti odlučno u sporu...“) ne odnose na bilo koje shvaćanje iz osporene presude.

 

Slijedom toga, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP-a i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP-a riješeno kao u izreci.

 

              Tuženiku nisu priznati troškovi sastava odgovora na prijedlog tužitelja za dopuštenost revizije jer ta parnična radnja nije bila od utjecaja prilikom donošenja odluke o tome prijedlogu.

 

Zagreb, 7. srpnja 2020.