- 1 -              Revd 1401/2020-2

Broj: Revd 1401/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Lj. F. iz Z., (OIB: ...), koju zastupa punomoćnik M. M., odvjetnik iz Z., protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Z., Z., 12 (OIB: ...), radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-1388/2019-2 od 6. veljače 2020. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr-5510/2018-21 od 5. srpnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda posl. br. Pr-5510/2018-26 od 21. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 7. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom:

- pod stavkom I. izreke, odbijena je kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda „u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u bruto iznosu od 33.970,47 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim zateznih kamata tekućih na iznos od 346,53 kn od 15. svibnja 2014. do isplate i na iznos od 516,09 kn od 15. lipnja 2014. do isplate, te u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 6.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama“,

- pod stavkom II. izreke, preinačena je „navedena presuda u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice u bruto iznosu od 862,62 kn s zateznim kamatama tekućim na iznos od 346,53 kn od 15. svibnja 2014. do isplate i na iznos od 516,09 kn od 15. lipnja 2014. do isplate, te u dijelu pod točkom II. izreke u kojem je prihvaćen zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn s zateznim kamatama“ - tako da je suđeno:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u bruto iznosu od 862,62 kn s zateznim kamatama tekućim na iznos od 346,53 kn od 15. svibnja 2014. do isplate i na iznos od 516,09 kn od 15. lipnja 2014. do isplate.

Odbija se zahtjev tužiteljice za nadoknadu troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn s zateznim kamatama tekućim od 5. srpnja 2019. do isplate".

Ujedno je pod stavkom III. izreke odbijen „zahtjev tuženika za nadoknadu troškova sudske pristojbe za žalbu protiv prvostupanjske presude“.

Tuženik je podnio prijedlog da mu se protiv dijela te drugostupanjske presude kojim je udovoljeno zahtjevu tužiteljice dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima nema prakse revizijskog suda i o kojima sudska praksa drugostupanjskih sudova nije jedinstvena.

Tužiteljica nije odgovorila na prijedlog tuženika za dopuštenost revizije.

Prijedlog tuženika da mu se revizija dopusti nije dopušten.

Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 6. veljače 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP-a, koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti."

Prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP-a „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

U konkretnom slučaju tuženik je predložio da mu se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija - ali nije ispunio sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga: o pitanjima naznačenim u prijedlogu za dopuštenost revizije revizijski sud je izrazio shvaćanje na osmoj sjednici Građanskog odjela pod brojem: Su-IV-56/19-18 od 9. prosinca 2019. i ono glasi:

"Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

U tome je ujedno sadržan i odgovor na u prijedlogu postavljena pitanja: on se odnosi na mogućnost kumuliranja u prekovremenom radu svih dodataka o kojima je u istome smislu u odredbama KU-a na koje se revident poziva riječ.

Drugostupanjska presuda temeljena je suštinski upravo na takvome (već prihvaćenom) shvaćanju i Vrhovni sud Republike Hrvatske (razmatrajući prijedlog) ne nalazi razloge da bi (nakon što se o tim pitanjima već izjasnio) takvo shvaćanje trebalo promijeniti ili da bi ono i dalje imalo bilo nesigurno i u praksi neujednačeno: riječ je o suđenju u skladu sa sudskom praksom koju je Vrhovni sud Republike Hrvatske ustalio - i koju bi upravo stoga što je takva i temeljena na pravilnom tumačenju odredaba Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14, 127/17 i 98/19) i KU-a bilo ustavnopravno neprihvatljivo (s aspekta pravne sigurnosti i vladavine prava te jednakosti svih pred zakonom) mijenjati.

Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

- da pitanja iz prijedloga tuženika nisu važna za odluku o konkretnom predmetu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu (gdje shvaćanje na kojemu drugostupanjski sud temelji osporenu presudu nije u ničemu u nesuglasnosti sa već izraženim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske) Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

- da ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost.

Stoga je prijedlog tuženika za dopuštenost revizije valjalo odbaciti odlukom iz izreke ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbama čl. 387. st. 4. i 5. ZPP-a).

Zagreb, 7. srpnja 2020.