- 1 -              I Kž-Us 92/2016-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 92/2016-7

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. B. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 337. stavak 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97.) i dr., odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje u tekstu: USKOK), optuženog A. B., optuženog V. Z., optužene Đ. Z., optuženog I. Đ. i optužene pravne osobe TD K.-I. d.d. u stečaju, izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 19. travnja 2016. broj K-Us-12/2015-311, u sjednici održanoj 6. srpnja 2020., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, S. L., opt. V. Z. i opt. Đ. Z.

 

 

p r e s u d i o   i   r i j e š i o   j e :

 

I/ Žalba optuženog A. B. u cijelosti te žalba USKOK-a u odnosu na optuženog A. B. odbacuju se.

 

II/ Povodom žalbi USKOK-a, optuženog V. Z., optužene Đ. Z., optuženog I. Đ. i optužene pravne osobe TD K.-I. d.d. u stečaju, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela te se izriče da su optuženi V. Z., optužena Đ. Z. i optuženi I. Đ. radnjama opisanima u točki 1. izreke počinili kaznena djela protiv službene dužnosti, i to optuženi V. Z. poticanjem na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 37. i člankom 52. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje u tekstu: KZ/11.) a optužena Đ. Z. i optuženi I. Đ. pomaganjem u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 38. i člankom 52. KZ/11., dok je radnjama opisanima u točki 2. izreke optužena pravna osoba TD K.-I. d.d. u stečaju počinilo kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u vezi s člankom 37. stavkom 1., člankom 38. stavkom 1. i člankom 52. stavkom 1. i 2. KZ/11. te u vezi s člankom 3. stavkom 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela („Narodne novine“, broj 151/03., 110/07., 45/11. i 143/12. - dalje u tekstu: ZOPOKD).

III/ Uslijed odluke pod II/ te djelomičnim prihvaćanjem žalbi optuženog V. Z., optužene Đ. Z., optuženog I. Đ. i optužene pravne osobe TD K.-I. d.d. u stečaju, preinačuje se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se optuženi V. Z. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 37. i člankom 52. KZ/11. osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, optužena Đ. Z. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 38. i člankom 52. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, optuženi I. Đ. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 38. i člankom 52. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a optužena pravna osoba TD K.-I. d.d. u stečaju na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kuna (trideset tisuća kuna).

 

IV/ Prihvaća se djelomično žalba optužene pravne osobe TD K. I. d.d. u stečaju, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o oduzimanju imovinske koristi na način da se odluka o oduzimanju imovinske koristi ukida.

 

V/ Žalbe USKOK-a, optuženog V. Z., optužene Đ. Z., optuženog I. Đ. i optužene pravne osobe TD K. I. d.d. u stečaju u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Osijeku optuženi A. B., optuženi V. Z., optužena Đ. Z., optuženi I. Đ. te optužena pravna osoba TD K. I. d.d. u stečaju proglašeni su krivima da su na način i pod uvjetima opisanima u izreci počinili kaznena djela, i to optuženi A. B. radnjama opisanima pod točkom 1.) produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., optuženi V. Z. radnjama opisanima pod točkom 1.) produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., optužena Đ. Z. radnjama opisanima pod točkom 1.) produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti pomaganjem iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., optuženi I. Đ. radnjama opisanima pod točkom 1.) alinejama 3., 4., 6. i 7. produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti pomaganjem iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavkom 1. i 2. KZ/97., te je utvrđeno da je optužena pravna osoba TD K.-I. d.d. u stečaju ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod točkom 2.) odgovorna za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i pomaganjem opisano u članku 337. stavka 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1., člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. te u vezi s člankom 3. stavkom 1. ZOPOKD.

 

Optuženi A. B. je na temelju članka 337. stavkom 4. u vezi s člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, optuženi V. Z. je na temelju članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 37. stavak 1. i člankom 61. stavak 1. i 2. KZ/97. za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, optužena Đ. Z. je na temelju članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 38. stavak 1. i člankom 61. stavak 1. i 2. KZ/97. za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti pomaganjem iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. osuđena na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, optuženi I. Đ. je na temelju članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 38. stavak 1. i člankom 61. stavak 1. i 2. KZ/97. za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti pomaganjem iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavkom 1. i 2. KZ/97. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci dok je optuženoj pravnoj osobi TD K. I. d.d. u stečaju za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti poticanjem i pomaganjem na temelju članka 337. stavak 4. u vezi s člankom 37. stavak 1. i 38. stavak 1. i članka 61. KZ/97., u svezi s člankom 3. i člankom 10. ZOPOKD izrečena novčana kazna u visini od 30.000,00 (tridesettisuća) kuna.

 

Na temelju članka 82. KZ/97. u vezi s člankom 4. stavkom 1. Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem („Narodne novine“, broj 145/11. - dalje u tekstu: ZOPOKD), utvrđeno je da novčani iznos od 12.917.527,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je TD K. I. d.d. u stečaju ostvarilo kaznenim djelima iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. koje su počinili optuženi A. B., optuženi V. Z. i optužena Đ. Z., te je utvrđeno da navedeni novčani iznos postaje imovina Republike Hrvatske, pa je naloženo TD K. I. d.d. u stečaju da isplati novčani iznos od 12.917.527,00 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 148. stavka 5. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) odlučeno je da će se o troškovima kaznenog postupka riješiti posebnim rješenjem.

 

Protiv ove presude žalbe su podnijeli USKOK te svi optuženici.

 

USKOK se žali zbog odluke o kazni u odnosu na sve optuženike te zbog odluke oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se svim optuženicima - fizičkim osobama izreknu kazne zatvora u duljem trajanju, a optuženoj pravnoj osobi TD K. I. d.d. u stečaju novčana kazna u višem iznosu, kao i da se od stečajne mase iza V.-P. d.d. u stečaju oduzme imovinska korist u iznosu od 600.000,00 kuna.

 

Optuženi A. B. putem branitelja odvjetnika M. D. žalbom pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da ga se oslobodi optužbe ili da se ista ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženik i njegov branitelj.

 

Žalbu je podnio i optuženi V. Z. osobno i po branitelju, odvjetniku D. M. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, podredno da se ista preinači na način da se tog optuženika oslobodi od optužbe, a sasvim podredno da se preinači u pogledu odluke o kazni na način da mu se izrekne najblaža moguća sankcija. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženik i njegov branitelj. S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju i podudaraju, obje žalbe ovog optuženika razmatrane su kao jedinstvena žalba tog optuženika.

 

Protiv prvostupanjske presude žalbu je podnijela i optužena Đ. Z. osobno i po branitelju, odvjetniku Z. N. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženicu oslobodi od optužbe, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće, a sasvim podredno da se preinači u pogledu odluke o kazni na način da joj se izrekne blaža kazna uz zamjenu radom za opće dobro. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijeste optuženica i njezin branitelj. S obzirom na to da se podnesene žalbe sadržajno nadopunjuju i podudaraju obje žalbe optužene Đ. Z. razmatrane su kao jedinstvena žalba.

 

Optuženi I. Đ. žalbu je podnio po branitelju, odvjetniku R. I. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i odluku.

 

Žalbu je podnijela i optužena pravna osoba TD K. I. d.d. u stečaju po svom predstavniku, odvjetniku B. K. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, odluke o kazni i odluke o oduzimanju imovinske koristi, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno da se preinači na način da se optuženu pravnu osobu oslobodi od optužbe, a sasvim podredno da se preinači u dijelu odluke o novčanoj kazni na način da se izrekne uvjetna osuda, te da se ukine odluka o oduzimanju imovinske koristi, u cijelosti.

 

USKOK je podnio odgovor na žalbe svih optuženika, s prijedlogom da se njihove žalbe odbiju kao neosnovane.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu branitelja optuženog V. Z. i optužene Đ. Z. u žalbi, u smislu članka 475. stavka 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su navedeni optuženici i njihovi branitelji, kao i državni odvjetnik. Sjednici vijeće su prisustvovali zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske S. L. te optuženi V. Z. i optužena Đ. Z., dok uredno pozvani branitelj optuženog V. Z., odvjetnik D. M. i branitelj optužene Đ. Z., odvjetnik Z. N., nisu pristupili, pa je u odnosu na njih, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održana u njihovoj odsutnosti. Imajući u vidu da je utvrđeno da je optuženi A. B. već ranije preminuo, to njegov branitelj, odvjetnik M. D. na sjednicu drugostupanjskog vijeća nije pozvan.

 

Tijekom izlaganja navoda žalbe na sjednici drugostupanjskog vijeća optuženi V. Z. i optužena Đ. Z. su u spis predmeta predali podneske, svaki ponaosob, uz koje su priložili niz presuda za koje tvrde da se po svom sadržaju poklapaju s okolnostima iz pobijane presude, upućujući time na povredu načela „ne bis in idem“.

 

Žalba USKOK-a je neosnovana, dok su žalbe optuženog V. Z., optužene Đ. Z., optuženog I. Đ. i optužene pravne osobe TD K. I. d.d. u stečaju djelomično osnovane, a djelomično neosnovane.

 

U odnosu na ovosudsko rješenje:

 

Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je optuženi A. B., a u odnosu na navedenog optuženika, i USKOK. Međutim, prvostupanjski sud je nakon donošenja pobijane presude utvrdio da je optuženi A. B. preminuo, pa je ..., na temelju članka 199. ZKP/08., obustavio kazneni postupak protiv njega.

 

Imajući u vidu da je kazneni postupak protiv ovog optuženika obustavljen, valjalo je žalbe podnesene u odnosu na njega odbaciti, kako je i odlučeno u točki I/ izreke ove drugostupanjske odluke.

 

U odnosu na ovosudsku presudu:

 

Žaleći se zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, optuženi V. Z. i optužena Đ. Z. obrazlažu ovu zakonsku osnovu upućujući, ponajprije, na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a potom i na više vidova bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Optuženi I. Đ. i optužena pravna osoba TD K. I. d.d. u stečaju, iako navode da žalbu podnose i zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, u istima ne iznose u čemu bi se te povrede sastojale, već samo citiraju zakonski tekst članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. tvrdeći da je pobijana presuda nerazumljiva i proturječna.

 

No, prema ocjeni ovog suda drugog stupnja, pobijana presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, a oni su potpuno jasni i bez proturječnosti. Druga je stvar što žalitelji subjektivno drže da ti razlozi nisu valjani pa ih ne prihvaćaju, čime zapravo upiru na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, o čemu će biti više riječi naknadno.

 

Ponajprije, nisu u pravu optuženi V. Z. i optužena Đ. Z. kada suglasnim navodima iznesenima u žalbama tvrde da je u tijeku prvostupanjskog postupka počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. time što je istraga u odnosu na njih vođena zbog kaznenog djela iz članka 292. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 143/12. - dalje u tekstu: KZ/97.), a da bi, potom, optužnica bila podignuta za kazneno djelo iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. (u odnosu na optuženog V. Z.) te zbog kaznenog djela iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. (u odnosu na optuženu Đ. Z.). U takvoj situaciji, tvrde žalitelji, nisu bili ispitani u odnosu na kazneno djelo koje im je stavljeno na teret optužnicom, pa nije bilo niti zakonske pretpostavke iz članka 341. stavka 4. ZKP/08. za podizanje, a niti za potvrđivanje optužnice.

 

U odnosu na navedeno prije svega treba istaknuti da bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. može biti ostvarena samo ako sud pri pripremanju rasprave ili u njenom tijeku ili pri donošenju presude, nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP/08. ili ako je na raspravi povrijedio pravo obrane, a to je utjecalo ili moglo utjecati na presudu, sukladno čemu ovu povredu nije moguće isticati u odnosu na stadij postupka koji se odnosi na optuživanje, kako to ovdje čine žalitelji. Točno je da je istraga u odnosu na njih (a i ostale suoptuženike) vođena za kazneno djelo pravno kvalificirano kao zlouporaba ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavaka 1. i 2. KZ/97. u vezi s člankom 37. KZ/97. (u odnosu na optuženog V. Z.) odnosno člankom 38. KZ/97. (u odnosu na optuženu Đ. Z.), a da su optužnicom USKOK-a broj K-Us-143/2013 od 27. lipnja 2014. optuženici terećeni za drugo kazneno djelo, i to optuženi V. Z. za kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 37. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., a optužena Đ. Z. za kazneno djelo pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 38. stavkom 1. i člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97. Međutim, uvidom u spis, te usporedbom zahtjeva za provođenje istrage i podnesene optužnice, jasno je da se radi o istovjetnim činjeničnim događajima, koji su samo drugačije pravno kvalificirani, a u odnosu na koje su optuženici prije podizanja optužnice ispitani.

 

Nadalje, optuženi V. Z. nalazi bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. u tome što, prema njegovom mišljenju, u pobijanoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama u pogledu njegovih radnji poticanja A. B. u počinjenju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., pri čemu usput navodi i kako nema dokaza da bi on A. B. poticao na izdavanje vlastitih mjenica … županije za čije izdavanje nije bilo osnova u poslovnim odnosima.

 

Protivno ovim žalbenim navodima, sud prvog stupnja je u pobijanoj presudi dao jasne, potpune i dostatne razloge, između ostalog i u pogledu sudioništva optuženog V. Z. u počinjenju kaznenog djela. Naime, a kako je to iznijeto i u pobijanoj presudi (list 42), prvostupanjski sud nalazi da provedeni dokazi, koje detaljno analizira, kao i optuženikovu obranu, navode na zaključak da je optuženi V. Z., koji je u inkriminiranom razdoblju, ne samo predsjednik skupštine … županije, a potom zamjenik župana za gospodarstvo, već i većinski dioničar te predsjednik uprave TD K.-I. d.d. koje TD je povezano i s TD V. P. d.d. (kojeg je TD K.-I. d.d. većinski vlasnik dionica), koristio politički utjecaj u predstavničkom i izvršnom tijelu … županije radi pribavlja sredstva za namirenje obveza TD K.-I. d.d. Pri tome, prvostupanjski sud radnje poticanja optuženika ispravno nalazi i obrazlaže u očitoj političkoj i gospodarskoj sprezi A. B. (župana iz redova ...) te optuženog V. Z. (čelnika nezavisne liste), a sve radi opstanka političke koalicije na vlasti, kao i, tada već narušenog, poslovanja TD K.-I. d.d.

 

Optužena Đ. Z. bitnu povredu odredaba kaznenog postupka nalazi u činjenici da u tijeku prvostupanjskog postupka nije otklonjeno bitno razilaženje nalaza i mišljenja vještaka financijske struke R. P. i iskaza svjedoka, pri čemu ne navodi konkretno u kojem se točno sadržaju eventualna razlika i proturječnost ostvaruju, pa je očito da se žaliteljica u ovome dijelu ne slaže s argumentima koje je prvostupanjski sud iznio u pogledu odlučnih činjenica koje je utvrdio iz provedenih dokaza, a što se odnosi na žalbenu osnovu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a ne bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

 

Nije u pravu optužena Đ. Z. ni kada tvrdi da je počinjena i daljnja bitna povreda odredaba kaznenog postupka time što se pobijana presuda temelji i na iskazu svjedokinje M. J. Naime, iako je u pravu ova optuženica kada ističe da ova svjedokinja nije neposredno ispitana pred prvostupanjskim sudom, valja navesti kako je ista u više navrata pozivana radi svjedočenja, no opravdano zdravstvenim razlozima nije pristupila, pa je prvostupanjski sud na raspravi od 11. travnja 2016. (list 2964) u skladu sa člankom 431. stavkom 1. točkom 2. ZKP/08., njezin raniji iskaz (od 16. travnja 2006.) pročitao. Stoga je nedvojbeno da je i ovaj dokaz zakonito izveden pred prvostupanjskim sudom, pa bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. na koju ovdje žaliteljica upućuje nije ostvarena.

 

Optužena Đ. Z. u žalbi, u okviru bitne povrede odredaba kaznenog postupka, obrazlaže i manjkavosti prvostupanjske presude u pogledu „imovinskopravnog zahtjeva oštećenika … županije o kojem je prvostupanjski sud odlučio, a da oštećenik takav zahtjev nije niti postavio“. Ovdje se očito radi o omašci žaliteljice s obzirom na to da pobijanom presudom nije odlučeno o imovinskopravnom zahtjevu već o oduzimanju imovinske koristi, u pogledu čega je prvostupanjski sud  dao jasne i dostatne razloge. No, o opravdanosti ovog dijela odluke suda prvog stupanja bit će više riječi naknadno.

 

Kao što je već ranije navedeno, optuženi I. Đ. i optužena pravna osoba TD K.-I. d.d. u stečaju u podnesenim žalbama samo paušalno navode da istu podnose zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ne iznoseći u čemu bi se citirana povreda očitovala. Stoga je ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu ispitao u smislu članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nije našao da bi u istoj bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

 

Slijedom svega izloženog proizlazi da nisu u pravu žalitelji kada prvostupanjsku presudu pobijaju zbog svih ranije navedenih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. ZKP/08., a kako nije povrijeđena ni koja odredba kaznenog postupka na koju sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, žalbe optuženog V. Z., optužene Đ. Z., optuženog I. Đ. i optužene pravne osobe TD K.-I. d.d. u stečaju u tom dijelu nisu osnovane.

 

Pobijajući utvrđeno činjenično stanje, optuženi V. Z. i optužena Đ. Z. istovjetno polaze od stava kako izdavanjem spornih mjenica niti je nastala šteta za … županiju, niti je trgovačko društvo K.-I. d.d. steklo kakvu nepripadnu korist, a to sve stoga što su se … županija i TD K.-I. d.d. nalazili u intenzivnim poslovnim odnosima u izgradnji različitih objekata u Županiji te su sve sporne mjenice, a i na temelju istih i podignuti krediti, imali osnovu u tim pravnim poslovima. U tom pogledu, ponavljaju i svoje već ranije izložene prigovore koje je prvostupanjski sud uzeo u razmatranje prilikom donošenja pobijane presude u odnosu na provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještaku mr. sc. R. P., tvrdeći da vještak, a potom i sud, nisu u dostatnoj mjeri uzeli u obzir cjelokupno međusobno poslovanje … županije i TD K.-I. d.d.

 

Nadalje, optuženi V. Z. žalbom ističe kako nije postojala zakonska zapreka da … županija izdaje i nenamjenske mjenice za poslove od probitka i interesa za Županiju. Tvrdi kako je prvostupanjski sud posve krivo zaključio da je motiv izdavanja mjenica „spašavanje“ poslovanja TD K.-I. d.d.

 

Optužena Đ. Z. dodatno u žalbi navodi kako je prvostupanjski sud iz činjenice da je ona bila „glavni operativac“ u manipulaciji mjenicama pogrešno zaključio da se u tome ispunjavaju obilježja pomaganja u počinjenju kaznenog djela. Tvrdi da ona nije imala nikakvog utjecaja na radnje ranije optuženog A. B., kao niti optuženog V. Z. te je s mjenicama postupala s uvjerenjem da su iste zakonito izdane.

 

Slične činjenične prigovore iznosi i optuženi I. Đ. navodeći kako je on s mjenicama koje je primio od … županije postupao zakonito, prijenosom na TD K.-I. d.d. te naplatom istih u banci. Osim toga, tvrdi da je TD V. P. d.d. uspješno poslovala, imala je i niz zajedničkih projekata s … županijom pa je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da je on znao da TD V. P. d.d. i TD K.-I. d.d. neće moći vratiti novac Županiji.

 

Žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja podnijela je i optužena pravna osoba TD K.-I. u stečaju, i to u odnosu na odluku suda o oduzimanju imovinske koristi. O žalbi ovog optuženika u tome dijelu bit će pobliže izneseno u dijelu ove odluke koji se odnosi na oduzimanje imovinske koristi.

 

Suprotno žalbenim navodima optuženog V. Z., optužene Đ. Z. i optuženog I. Đ., ispravno i potpuno je prvostupanjski sud utvrdio, a potom cjelovito izložio razloge zbog kojih je zaključio da su ispunjena sva zakonska obilježja kaznenih djela koja su ovim optuženicima, kao i optuženom A. B., stavljena na teret podnesenom optužnicom. Navedene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja.

 

Ponajprije, u odnosu na utvrđeno činjenično stanje, ovdje valja prvenstveno dati ocjenu zaključaka suda prvog stupnja u odnosu na optuženog A. B., koji je u međuvremenu preminuo, a kojeg je prvostupanjski sud proglasio krivim za produljeno kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavka 4. u vezi s člankom 61. stavcima 1. i 2. KZ/97., dok je optuženi V. Z. proglašen krivim za poticateljske radnje, a optužena Đ. Z. i optuženi I. Đ. za pomagačke radnje, i to sve u odnosu na optuženog A. B.

 

Naime, a što nije niti dovedeno u pitanje tijekom kaznenog postupka, optuženi A. B. je u inkriminiranom razdoblju bio župan … županije, dakle službena osoba u smislu članka 89. stavka 3. KZ/97. (a i u smislu članka 87. stavka 3. KZ/11.) Župan zastupa Županiju, nositelj je izvršne vlasti u Županiji i po položaju je predsjednik Županijskog poglavarstva, vodi brigu o upravljanju imovinom Županije te je ovlaštenik za potpisivanje mjenica. Međutim, prema odredbama članka 64. Zakona o proračunu („Narodne novine“, broj 96/03.), članka 48. stavka 1. točke 4. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi („Narodne novine“, broj 33/01. i 129/05.) i članka 65. Statuta Županije, Županijsko poglavarstvo, a ne Župan, obavlja izvršne poslove Županije iz djelokruga i poslova državne uprave, te kao takvo upravlja nekretninama i pokretninama u vlasništvu Županije, kao i raspoloživim sredstvima na računu proračuna, odlučuje o prihodima i rashodima Županije i utvrđuje prijedlog godišnjeg proračuna Županije, kao i zaključak računa proračuna.

 

Prema navedenom, a što pravilno utvrđuje prvostupanjski sud na temelju zakonskog okvira koji se odnosi na raspolaganje sredstvima Županije, optuženi A. B. nije bio ovlašten za odlučivanje o pozajmljivanju sredstava županijskog proračuna, odnosno za izdavanje mjenica privatnim trgovačkim društvima. O raspolaganju sredstvima proračuna odluke je trebalo donijeti Županijsko poglavarstvo ili na temelju unaprijed utvrđenog godišnjeg proračuna ili donošenjem odluka u Županijskom poglavarstvu. Međutim, kako to proizlazi iz iskaza svjedoka članova Županijskog poglavarstva V. M., I. P., I. K., A. C., V. C., I. O. i A. J., čije iskaze prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća, o izdavanju spornih mjenica Županije TD K.-I. d.d. i TD V. P. d.d., na sjednicama Županijskog poglavarstva se nije raspravljalo niti odlučivalo, a ponajmanje da se izdate mjenice naplate od „namjenskih sredstava ostvarenih od lovozakupnine, od povrata zajmova poljoprivrednicima, te dijelom od decentraliziranih sredstava koja se nalaze na žiro-računu Županije do trenutka plasmana po izvršenju programa“. Uostalom, u tijeku postupka nije predočena ni jedna odluka Poglavarstva iz koje bi se moglo zaključiti suprotno.

 

Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio neprihvatljivom obranu optuženog A. B. da je motiv izdavanja niza inkriminiranih mjenica … županije u korist TD K.-I. d.d. i s njime povezanog društva V. P., bio u navodnoj funkciji gospodarskog razvoja Županije, i to iz razloga što su i TD K.-I. d.d., a i V. P. d.d. bili u određenim poslovnim odnosima sa Županijom, i to stoga što takav navod ovog optuženika nema osnova u stvarnom stanju s obzirom na to da su svi zajednički poslovi bili uredno evidentirani, a provedenim vještačenjem je isključeno da su ti poslovi naplaćeni inkriminiranim mjenicama.

 

Osim toga, optuženi A. B. je u dijelu svoje obrane iznio kako su odgovorne osobe TD K.-I. d.d. (pri čemu očito misli na optuženog V. Z. i optuženu Đ. Z.) zlouporabile njegovo povjerenje i bez njegova znanja promijenile njihovu svrhu i te mjenice eskontirale, upućujući da je postupcima tih osoba izigran. Međutim, da je optuženi A. B. bio svjestan protupravnosti svojega postupanja u pogledu izdavanja spornih mjenica, a što pravilno zaključuje prvostupanjski sud, proizlazi iz okolnosti da niti jedno od tako stvorenih prava i obveza Županije po osnovu izdanih mjenica i njima danih pozajmica, kao ni njihovo izdavanje, nisu bili evidentirani u poslovnim knjigama i pomoćnim evidencijama Županije, te da prva evidentiranja i knjiženja slijede tek nakon njihova dostavljanja na naplatu s računa Županije. Jednako tako, a što je prvostupanjski sud utvrdio uvidom u materijalnu dokumentaciju, na temelju knjigovodstveno-financijskog vještačenja, ali i iz iskaza svjedoka S. E., tadašnjeg pročelnika Upravnog odjela za proračun i financije … županije, tek naknadno su se zaključivali ugovori o pozajmicama te aneksi istih između … županije s TD K.-I. d.d. i TD V. P. d.d., u kojima se spominju sporne mjenice.

 

Stoga je prvostupanjski sud ispravno zaključio, a s kojim zaključkom se u cijelosti slaže i ovaj drugostupanjski sud, da je optuženi A. B. nekontroliranim izdavanjem mjenica … županije u korist TD K.-I. d.d. čiji je većinski dioničar predsjednik Županijske skupštine V. Z., koji je ujedno i koalicijski partner u obnašanju vlasti u Županiji, te s tim društvom povezanog TD V. P. d.d., A. B., iskorištavajući ovlasti zastupanja Županije, kao i ovlast mjeničnog potpisivanja, prekoračio ovlasti koje je imao kao župan. Opisanim radnjama je pribavio prvenstveno TD K.-I. d.d., a i TD V. P. d.d. višemilijunsku protupravnu imovinsku korist te s druge strane oštetio … županiju za iznos od najmanje 9.854.540,81 kuna.

 

Uzevši u obzir ovako ispravno utvrđeno činjenično stanje u odnosu na optuženog A. B., ovaj drugostupanjski sud je uzeo u razmatranje činjenične žalbene prigovore optuženog V. Z., optužene Đ. Z. te optuženog I. Đ.

 

Tako u odnosu na suglasno istaknute prigovore optuženog V. Z. i optužene Đ. Z., ovaj drugostupanjski sud prvenstveno upućuje kako je prvostupanjski sud neupitno uzeo u obzir da su … županija i TD K.-I. d.d. kroz inkriminirano razdoblje imali i zajedničke poslovne projekte u izgradnji objekata u Županiji. Međutim, a kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka, i to ne samo iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja, kako to pogrešno ističu žalitelji, nego i iz obimne dostupne dokumentacije, te iz iskaza svjedoka, nedvojbeno je da sporne mjenice nisu pratile konkretne poslovne odnose vezane uz izgradnju sportskih dvorana na području Županije, izgradnju zgrade gimnazije u P., izgradnju i rekonstrukciju cesta na području Županije, kao niti financiranje prve etape izgradnje akumulacije L., kako to opetovano spominju optuženici. Naime, nedvojbeno je da su se u odnosu na projekte koje spominju optuženici zaključivali ugovori. Međutim, istima nisu ugovorena sredstva osiguranja u navedenim mjenicama, a uspoređujući brojeve spornih mjenica, naznačene iznose, datume njihovog izdavanja, kao i okolnosti vezane uz njihovo izdavanje i evidenciju, a potom i dokumentaciju koja se odnosi na poslove izgradnje spomenutih objekata, jasno proizlazi da su ti poslovi bili plaćeni neovisno od izdavanja i naplate spornih mjenica … županije. Stoga je ispravno prvostupanjski sud zaključio da se spornim mjenicama osiguravalo pribavljanje imovinske koristi TD K.-I. d.d. (a i povezanoj pravnoj osobi TD V. P. d.d.), od kojih su navedena trgovačka društva podmirivala svoje dospjele obveze u uvjetima otežanog, a potom i onemogućenog poslovanja, a koje obveze nemaju temelja u konkretnim pravnim poslovima, na koje se i sada  optuženici pozivaju. Kako TD K.-I. d.d. (a i vezana pravna osoba TD V. P. d.d.), nisu mogli namiriti dospjele obveze nastale s osnova unovčenih neiskupljenih mjenica iz svojih poslovnih prihoda i drugih zakonitih izvora, dospjele obveze naplaćene su s računa proračunskih sredstava … županije, i to u iznosu od najmanje 9.854.540,81 kuna, dok je TD K.-I. d.d. na taj način ostvarilo nepripadnu korist u iznosu od najmanje 12.917.527,00 kn, a TD V. P. d.d. ostvarila je nepripadnu korist u ukupnom iznosu od 600.000,00 kn. Suprotno stanovištima optuženog V. Z. i optužene Đ. Z., nedvojbeno je za … županiju nastala šteta, kao što je neupitno i da su TD K.-I. d.d. (a i vezana pravna osoba TD V. P. d.d.) stekli gore naznačene iznose nepripadne koristi.

 

Iako optuženi V. Z. žalbom upire na to da nije bilo zakonskih zapreka da … županija izdaje i nenamjenske mjenice, on gubi iz vida da za svako financijsko zaduživanje Županije, a kako je to već pobliže opisano ranije, treba postojati odluka nadležnog tijela Županije, a što je isključivo Županijsko poglavarstvo. Kako je već ranije navedeno, u konkretnom slučaju u tom pogledu odluke nisu donesene. Stoga je prvostupanjski sud ispravno utvrdio da je obrana ovog optuženika da on nije poticao župana, optuženog A. B. na protupravno postupanje neprihvatljiva te očito usmjerena na izbjegavanje vlastite kaznene odgovornosti. Naime, ovaj optuženik nije doveo u pitanje niti činjenicu da je u inkriminiranom razdoblju, kao koalicijski partner stranci kojoj je pripadao župan, obavljao dužnost predsjednika skupštine … županije, vršeći na taj način i određeni politički utjecaj, a niti da je u inkriminiranom razdoblju trgovačko društvo čiji je većinski vlasnik i predsjednik uprave - K.-I. d.d. (i s tim društvom povezano društvo V. P. d.d.) nelikvidno i prezaduženo, pa postoji njegov očiti materijalni i gospodarski interes da se nelegalnim „pozajmicama“ održi njihovo poslovanje. Pri tome je neupitno da je ovaj optuženik bio upoznat s financijskim problemima TD K.-I. d.d., i to ne samo s pozicije predsjednika uprave i većinskog dioničara TD K.-I. d.d., nego i s obzirom na poslovnu i privatnu povezanost s optuženom Đ. Z. (svojom suprugom), koja je u inkriminiranom razdoblju bila članica uprave TD K.-I. d.d., zadužena za financijsko poslovanje istoga.

 

Imajući u vidu izložena utvrđenja u pogledu optuženog A. B. i optuženog V. Z., niti optužena Đ. Z. navodima istaknutima u svojoj žalbi nije uspjela osporiti zaključke prvostupanjskog suda da je ona imala saznanja o stvarnoj prirodi i načinu izdavanja mjenica izdanih od strane … županije, kao i da je, kao „glavni operativac“ u manipulaciji spornim mjenicama, svjesno sudjelovala u počinjenju kaznenog djela kao pomagač.

 

Naime, u svojoj obrani je ova optuženica na nedvojbeni način ukazivala na to da je osobno, no bez znanja optuženog V. Z., bila angažirana u pregovorima o izdavanju spornih mjenica, dogovarajući sa županom A. B. izdavanje istih. Jednako tako, navela je kako je nakon izdavanja mjenica (pa i naknadnih „zamjenskih“) obavljala i razgovore s bankama - vjerovnicima te s njima dogovarala prolongate i nove datume dospijeća. Pri tome tvrdi i da su izdate mjenice imale svoje pokriće u zajedničkim poslovima sa Županijom, a da njihovom naplatom ne bi bilo dovedeno u pitanje poslovanje TD K.-I. d.d.

 

Međutim, obranu ove optuženice sud prvog stupanja je s pravom ocijenio kao usmjerenu ne samo na otklanjanje vlastite kaznenopravne odgovornosti, već i na otklanjanje svake kaznenopravne odgovornosti od optuženog V. Z. Naime, kao što je već ranije izloženo, ove sporne mjenice nisu imale pokrića u zajedničkim poslovima Županije i TD K.-I. d.d., a da je tome tako proizlazi iz svih provedenih dokaza koji su ovdje već ranije izloženi, a ponajprije iz činjenice da stvarno ugovorenim poslovima nije ugovoreno izdavanje ovih spornih mjenica. Osim toga, a što proizlazi iz iskaza svjedoka E. - pročelnika Upravnog odjela za financije Županije, osim optuženice i župana, dogovorima oko izdavanja spornih mjenica nije bio nitko prisutan niti se za to znalo sve dok sporne mjenice nisu naplaćene Županiji. Sve to, kako to ispravno zaključuje sud prvog stupnja, upućuje na zaključak da se radilo potajice, očito kako bi se prikrilo izdavanje mjenica čija je svrha bila pribavljanje sredstava nužnih za zatvaranje postojećih, dospjelih dugovanja TD K.-I. d.d. i za nastavljanje njegova poslovanja, a koja sredstva to društvo kao nelikvidno i prezaduženo, u konačnici i insolventno, nije moglo vratiti. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je radnjama optužene Đ. Z., kao glavnog operativca, došlo do pune realizacije cilja pribavljanja sredstava za TD K.-I. d.d. unovčavanjem putem eskontiranja (i kreditnog zalaganja) spornih mjenica koje je izdao optuženi A. B. na poticanje optuženog V. Z., pa je ispravno njezino sudjelovanje prvostupanjski sud označio kao pomaganje optuženom A. B. u počinjenju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti.

 

Nadalje, ovaj drugostupanjski sud smatra kako ni optuženi I. Đ. svojim činjeničnim prigovorima nije doveo u pitanje zaključke prvostupanjskog suda u pogledu njegovog sudjelovanja u počinjenu kaznenog djela. Naime, suprotno navodima njegove žalbe kako on nije znao da TD V. P. d.d., čiji je bio direktor u inkriminirano vrijeme, a ni TD K.-I. d.d. (kao većinski vlasnik dionica TD V. P. d.d.), neće moći po dospijeću iz redovitih prihoda namiriti iznose po spornim mjenicama, prvostupanjski sud ispravno zaključuje da je on bio svjestan da je stvarno poslovno stanje takvo da naplata neće biti moguća. Naime, sporne mjenice koje se odnose na TD V. P. d.d. župan A. B., na poticanje optuženog V. Z., izdao je 25. rujna 2003., 2. ožujka 2004., 18. ožujka 2004. te 27. ožujka 2004., u vrijeme kada se TD V. P. d.d. već nalazilo u financijskim poteškoćama uzrokovanim, između ostalog, financijskim problemima TD K. I. d.d. nakon zatvaranja kamenoloma. Žiro račun navedenoga društva je već od 20. lipnja 2004. neprekidno blokiran. Da je i ovom optuženiku bilo poznato da se radi o teškim financijskim problemima, proizlazi i iz njegove obrane da su radnici TD V. P. d.d. prethodno štrajkali zbog višemjesečne neisplate plaća, a da su te plaće isplaćene tek iz novca pribavljanog eskontom dviju mjenica Županije, i to onih izdanih 18. ožujka 2004. i 27. ožujka 2004. Nadalje, da je optuženi I. Đ. bio svjestan i poteškoća u kojima se u inkriminirano vrijeme nalazilo TD K.-I. d.d. proizlazi, ne samo iz činjenice da je TD V. P. d.d. slijedila poslovnu sudbinu TD K.-I. d.d. koji joj je vlasnik, već i iz činjenice da je mjenice koje je TD V. P. d.d. dobila od … županije, na traženje optuženog V. Z. i optužene Đ. Z. prenio na TD K.-I. d.d., nakon što mu je predočeno da TD K.-I. d.d. ima financijske probleme, da su mu na naplatu dospjele mjenice i krediti, da banke više ne prihvaćaju njihove mjenice, te da  mjenice izdane TD V. P. d.d. samo formalno glase na njih, a da ih optuženi I. Đ. samo treba ovjeriti žigom i potpisom da bi se mogle proslijediti bankama, sve u korist TD K.-I. d.d. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u radnjama optuženog I. Đ. ispunjavaju sva obilježja pomaganja optuženom A. B. u počinjenju kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, a sve u korist TD K.-I. d.d. i TD V. P. d.d.

 

Slijedom svega izloženog, navodima žalbi optuženika V. Z., Đ. Z. i I. Đ. nisu s uspjehom dovedeni u sumnju činjenični zaključci suda prvog stupnja. Naime, prvostupanjski je sud savjesnom i pravilnom analizom svih provedenih dokaza pravilno utvrdio da je optuženi A. B., na poticanje optuženog V. Z., a uz pomoć optužene Đ. Z. i optuženog I. Đ., sve u cilju da TD K.-I. d.d. i TD V. P. d.d. pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, prekoračio granice svojih ovlasti i bez osnove u pravnom poslu zadužio … županiju izdavanjem spornih mjenica u inkriminiranom razdoblju, čime je … županiji prouzročena ukupna šteta u iznosu od najmanje 9.854.540,81 kuna, dok je TD K.-I. d.d. ostvarilo nepripadnu korist u ukupnom iznosu od najmanje 12.917.527,00 kuna, a TD V. P. d.d. u ukupnom iznosu od 600.000,00 kuna.

 

U pogledu nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženi V. Z., optužena Đ. Z. i optuženi I. Đ. upiru na potrebu provođenja novog financijsko knjigovodstvenog vještačenja odnosno dopune postojećeg. Obrazlažući razloge u prilog ove žalbene osnove, žalitelji u biti osporavaju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda s kojima se očito ne slažu.

 

Međutim, prema stanovištu ovog suda drugog stupanja, izvođenje predloženih dokaza ne bi utjecalo na drugačiju odluku prvostupanjskog suda s obzirom na to da je činjenično stanje u pogledu odlučnih činjenica utvrđeno dokazima koje je prvostupanjski sud izveo i jasno ih iznio u pobijanoj presudi.

 

Stoga, žalbe  optuženog V. Z., optužene Đ. Z. i optuženog I. Đ. podnesene zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nisu osnovane.

 

U odnosu na povredu kaznenog zakona, žalbe su podnijeli optužena Đ. Z. i optužena pravna osoba TD K.-I. d.d.

 

Prvenstveno, nije u pravu optužena Đ. Z. kada navedenu povredu nalazi u pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda da se radi o kaznenom djelu, a ne o građanskopravnom odnosu. Naime, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, nedvojbeno je da su se u radnjama ove optuženice, a i ostalih optuženika, ispunila sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenih djela kako ih se to činjenično i teretilo. Međutim, a što je ovaj drugostupanjski sud utvrdio ispitivanjem pobijane presude u tom dijelu na temelju članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08., prvostupanjski sud je, na tako pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, s obzirom na to da je u međuvremenu, odnosno nakon počinjenja kaznenih djela, na snagu stupio Kazneni zakon iz 2011., prvostupanjski sud je, sukladno članku 3. KZ/11., ispravno utvrdio da postoji pravni kontinuitet činjenično opisanih radnji podvedenih pod kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 337. stavaka 1. i 4. KZ/97., koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja djela i  istoimenog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11., koji je sada na snazi (te koji je bio na snazi i u vrijeme donošenja prvostupanjske presude).

 

Međutim, osuđujući optuženike za postupanje pravno kvalificirano po odredbama KZ/97., prvostupanjski je sud povrijedio kazneni zakon na njihovu štetu. Naime, sukladno ustaljenoj sudskoj praksi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, imajući u vidu iznos sada zakonom određenih vrijednosti koje ova kaznena djela čine kvalificiranima, a zbog veće količine neprava koja se traži za ostvarenje kvalificiranog oblika kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, za konkretne su počinitelje blaže odredbe KZ/11. Zbog toga, njihove je radnje trebalo pravno kvalificirati sukladno odredbama KZ/11., prema kojima, sukladno članku 87. stavku 29. tog Zakona, zakonsko obilježje „znatna imovinska korist“ kod konkretnih kaznenih djela postoji kada vrijednost imovinske koristi prelazi 60.000,00 kuna, a ne, kako je to u vrijeme važenja odredaba KZ/97., sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, bio iznos koji prelazi 30.000,00 kuna.

 

Iz navedenih razloga trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela kako je to i učinjeno u točki II/ izreke ove drugostupanjske odluke, kojim se izriče da su optuženi V. Z., optužena Đ. Z. i optuženi I. Đ. radnjama opisanima u točki 1. izreke pobijane presude počinili kaznena djela protiv službene dužnosti, i to optuženi V. Z. produljeno kazneno djelo poticanja na zlouporabu položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 37. i člankom 52. KZ/11., a optužena Đ. Z. i optuženi I. Đ. produljeno kazneno djelo pomaganja u zlouporabi položaja i ovlasti iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 38. i člankom 52. KZ/11., dok je radnjama opisanima u točki 2. izreke optužena pravna osoba TD K.-I. d.d. u stečaju odgovorna za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u vezi s člankom 37. stavkom 1., člankom 38. stavkom 1. i člankom 52. stavcima 1. i 2. KZ/11. te u vezi s člankom 3. stavkom 1. ZOPOKD.

 

Optuženi V. Z. i optužena Đ. Z. su se u svojim podnescima predanima na drugostupanjskoj sjednici pozvali na povredu načela „ne bis in idem“. Međutim, ovaj drugostupanjski sud ističe da takvo proširivanje žalbenih navoda, izvan zakonom predviđenog roka za podnošenje žalbe, nije dopušteno. No, ovaj drugostupanjski sud je u tom dijelu pobijanu presudu ispitao po službenoj dužnosti neovisno od naknadno izloženih prigovora optuženika u smislu odredbe članka 476. stavka 1. točke 2. ZKP/08. te nije našao da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede kaznenog zakona jer o istoj stvari nije donesena pravomoćna presuda.

 

Naime, ovaj sud drugog stupnja je uzeo u razmatranje presude koje su optuženi V. Z. i optužena Đ. Z. predali na sjednici drugostupanjskog vijeća, a radi se o presudi Općinskog suda u Požegi od 13. srpnja 2007. broj K-90/07-118 te o presudi i rješenju Županijskog suda u Požegi od 13. veljače 2008. broj Kž-144/07-10, te presudama Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi od 27. listopada 2014. broj Kž-114/2014-4 i od 19. travnja 2016. broj Kž-176/2015-10. Uvidom u spomenute pravomoćne presude utvrđeno je da se radi o činjeničnom postupanju približno istom, no ne i identičnom ovome, o vremenskom razdoblju koje je unutar, ali i nakon vremenskog razdoblja iz pobijane presude, kao i to da su optuženici obavljali iste funkcije. Međutim, u tim postupcima optuženici su terećeni kao direktni počinitelji kaznenih djela (dok ovdje imaju svojstva poticatelja odnosno pomagača u počinjenju kaznenih djela), a kaznena djela koja su optuženicima u tim predmetima stavljena na teret, pri čemu je riječ o kaznenim djelima zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavaka 1. i 2. KZ/97., počinjena su u odnosu na drugog oštećenika (ŽUC-P.), na drugom mjestu (V.), a i uporabom mjenica drugih brojeva, izdanih od strane drugog izdavatelja. Stoga, pobijanom prvostupanjskom presudom u odnosu na ove optuženike nije počinjena povreda kaznenog zakona na njihovu štetu iz članka 469. točke 3. ZKP/08.

 

Povredu kaznenog zakona u žalbi je istaknula i optužena pravna osoba  TD K.-I. d.d. u stečaju polazeći prvenstveno od stanovišta da nije kriva, pa da je prvostupanjski sud stoga na njezinu štetu povrijedio kazneni zakon nalazeći je odgovornom za kazneno djelo. Međutim, a kako je to na temelju svih utvrđenih okolnosti ispravno utvrdio prvostupanjski sud, primjenjujući pri tome i ZOPOKD, nedvojbeno je da je kaznenim djelom činjenično opisanim pod točkom 1.) alineja 5.) u dijelu koji se odnosi na mjenicu serije A broj ... od 24. listopada 2005., koje su počinili optuženi V. Z. kao predsjednik uprave TD K.-I. d.d. i optužena Đ. Z. kao članica uprave za ekonomske poslove TD K.-I. d.d., za TD K.-I. d.d. pribavljena protupravna korist u iznosu od 1.000.000,00 kuna. Stoga povreda kaznenog zakona na koju se poziva ovaj optuženik u ovome dijelu nije ostvarena.

 

No, u pravu je optužena pravna osoba kada tvrdi da je prvostupanjski sud na njezinu štetu povrijedio kazneni zakon kada je naložio TD K.-I. d.d. u stečaju da isplati novčani iznos od 12.917.527,00 kn u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude. Naime, u pogledu novčanog iznosa od 12.917.527,00 kuna, za koji je prvostupanjski sud utvrdio da predstavlja imovinsku korist koju je TD „K. I.“ d.d. u stečaju ostvarilo kaznenim djelima koje su počinili optuženi A. B., optuženi V. Z. i optužena Đ. Z., a kako to proizlazi iz nalaza vještačenja i materijalne dokumentacije, … županija je u stečajnom postupku već prijavila tražbinu po spornim mjenicama u ukupnom iznosu od 13.587.698,68 (osnovni iznos uvećan za 768.292,94 kune s osnova kamata), te je ta tražbina utvrđena pod rednim brojem ... kao tražbina Republike Hrvatske. Stoga je pobijanu presudu, a prihvaćanjem žalbe optužene pravne osobe TD K.-I. d.d. u stečaju, u tom dijelu trebalo preinačiti na način kako je to navedeno u točki IV/ izreke ove drugostupanjske odluke.

 

Odluku o kazni ovaj drugostupanjski sud ispitao je, kako u okviru žalbama USKOK-a i optuženika istaknute žalbene osnove, tako i s obzirom na izvršenu preinaku pravne oznake djela za koja su optuženici sada proglašeni krivima, zbog čega im je trebalo ponovno odmjeriti kazne.

 

U pravu su optuženici V. Z., Đ. Z. i I. Đ. kada tvrde da su im za počinjena kaznena djela izrečene prestroge kazne zatvora, dok nije u pravu USKOK kada predlaže njihovo strože kažnjavanje.

 

Ponajprije, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud optuženicima pravilno utvrdio okolnosti koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne, pa je tako optuženom V. Z. i optuženoj Đ. Z. ispravno olakotnim cijenjeno da su oženjeni, roditelji jednog malodobnog djeteta starog pet godina, a optuženom V. Z. i to da je višestruko odlikovan, i to Redom hrvatskog trolista i Redom hrvatskog pletera, dok je optuženom I. Đ. kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je odlikovan spomenicom Domovinskog rata. Kao otegotno prvostupanjski sud je ispravno cijenio da su sva tri optuženika već osuđivane osobe, a optuženom V. Z. i optuženoj Đ. Z. i visinu prouzročene štete oštećeniku.

 

Stoga je ovaj drugostupanjski sud, a uzevši u obzir sve po prvostupanjskom sudu ispravno utvrđene okolnosti, optuženog V. Z. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u vezi s člankom 37. i člankom 52. KZ/11. osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine, optuženu Đ. Z. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 38. i člankom 52. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, optuženog I. Đ. za kazneno djelo iz članka 291. stavka 2. u svezi s člankom 38. i člankom 52. KZ/11. na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, dok je optužena pravna osoba TD K.-I. d.d. u stečaju osuđena na novčanu kaznu u iznosu od 30.000,00 kuna. Ovaj drugostupanjski sud je pri tome uzeo u obzir i činjenicu da je prvostupanjski sud sada pokojnog optuženog A. B. kao počinitelja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti osudio na kaznu zatvora u trajanju dvije godine i šest mjeseci, pa ostali optuženici, uzevši u obzir sve već ranije istaknute okolnosti, očito trebaju biti blaže kažnjeni od njega, u skladu sa svojim doprinosom u počinjenju kaznenih djela.

 

Upravo ovako izrečenim kaznama, uzevši pri tome u obzir i da je počinjenjem kaznenih djela optuženika dovedeno u pitanje funkcioniranje cijele jedne županije i njezinih stanovnika, ostvarit će se zakonom predviđena svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11., odnosno izraziti društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelje i sve druge da ne čine kaznena djela, kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja. Imajući u vidu sve ovako istaknute navode, u cijelosti je neosnovana žalbena tvrdnja optužene Đ. Z. da joj se kazna zatvora zamijeni radom za opće dobro jer se, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, kaznenom sankcijom kao što je rad za opće dobro ne bi s uspjehom ostvarila ni specijalna  ni generalna svrha kažnjavanja.

 

S druge strane, a u pogledu žalbe USKOK-a koji predlaže strože kažnjavanje optuženika, ovaj drugostupanjski sud nalazi kako su otegotne okolnosti u dostatnoj mjeri valorizirane pa nema osnova za strože kažnjavanje optuženika za koje se zalaže USKOK u žalbi.

 

Pobijajući prvostupanjsku presudu u odnosu na propust da se od stečajne mase iza TD V. P. d.d. u stečaju oduzme imovinska korist u iznosu od 600.000,00 kuna, USKOK ističe kako činjenica da je to trgovačko društvo 19. siječnja 2011. brisano iz sudskog registra ne predstavlja zapreku da se od stečajne mase oduzme naznačena imovinska korist. Međutim, u odnosu na stečajnu masu iza TD V. P. d.d. u stečaju (koja ima svoju vlastitu pravnu osobnost) kazneni postupak nije vođen te ona nije niti sudionik niti počinitelj kaznenih djela, pa nije bilo mjesta oduzimanju imovinske koristi od nje. To tim više što je presudom Trgovačkog suda u Slavonskom Brodu broj II/P-466/05-42 od 3. listopada 2008. utvrđeno postojanje tražbine … županije II Višeg isplatnog reda u iznosu od 4.475.769,27 prema tuženiku (stečajnom dužniku) TD V. P. d.d. u stečaju (kojom presudom je obuhvaćeno i izdavanje mjenica naznačenih u izreci pobijane presude). Stoga žalba USKOK-a ni u tom dijelu nije osnovana.

 

Slijedom izloženoga, na temelju članka 481. stavka 2. ZKP/08., članka 486. stavka 1. ZKP/08. te članka 482. ZKP/08., valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke.

 

Zagreb, 6. srpnja 2020.