Poslovni broj: 7. Pn-210/2019-15

                                                                                                                                           

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu-Stalna služba u Novoj Gradiški

Nova Gradiška

                                                                                                           

  Poslovni broj: 7. Pn-210/2019-15

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Općinski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Novoj Gradiški po sutkinji Mirjani Šebalj Meglajec kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja G. V. iz B., OIB:…, zastupanog po punomoćniku N. N., odvjetniku iz N. G., protiv tuženika C. o. d.d., Z., OIB:…, zastupanog po punomoćniku N. R., dipl. iur., radi naknade štete, dana 22. svibnja 2020., nakon održane glavne javne rasprave, u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, odvjetničkog vježbenika M. M. kod odvjetnika N. N. iz N. G., te punomoćnika tuženika, dana 6. srpnja 2020., 

 

p r e s u d i o  j e

 

Tužitelj G. V. iz B., OIB:…, odbija se u cijelosti sa tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

"I. Nalaže se tuženiku C. O. d.d. Z., OIB:…, da tužitelju G. V. iz B., OIB:…, isplati na ime naknade štete iznos od 14.600,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana 19. ožujka 2019. godine pa do konačne isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena počam od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

 

                                                                         Obrazloženje

 

              Tužitelj je utužio tuženika radi naknade štete navodeći u tužbi da je temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlen kod osiguranika tuženika H. š. d.o.o., Z., Uprava šuma, P. N. G. kao radnik/šumski radnik, te da je kao radnik osiguranika tuženika dana 10. travnja 2018., pretrpio ozljedu na radu, konkretno prometnu nesreću koja se dogodila pri redovnom vraćanju sa posla, a koja je za posljedicu imala višestruke tjelesne ozljede pobliže opisane u liječničkoj dokumentaciji. Naveo je i da se zbog dobivenih ozljeda kontinuirano liječi počevši od štetnog događaja, pa nadalje, zatim da je tijekom liječenja bio podvrgnut nizu liječničkih zahvata i terapijama, te da je nakon štetnog događaja bio privremeno nesposoban za rad zbog čega je bio na bolovanju. Nadalje je naveo da je uslijed zadobivenih ozljeda trpio i sada trpi fizičke boli, kao i intenzivan i dugotrajan strah, da mu je trajno umanjena životna i radna aktivnost, da mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega za vrijeme liječenja i rehabilitacije, kao i da je uslijed predmetne ozljede imao i materijalne troškove liječenja, pa uobzirujući okolnosti slučaja na ime povrede prava osobnosti i materijalne štete, potražuje od tuženika pravičnu novčanu naknadu i to: za pretrpljene fizičke boli iznos od 5.900,00 kn, za strah iznos od 5.000,00 kn, za duševne boli zbog smanjenja životne i radne sposobnosti 2.400,00 kn, za tuđu pomoć i njegu 900,00 kn, te za troškove liječenja 400,00 kn, odnosno ukupan iznos od 14.600,00 kn.           

 

              Slijedom navedenog tužitelj je predložio donošenje presude pobliže opisane u izreci.

 

U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivio tužbenom zahtjevu kao pravno neosnovanom. Istakao je da sudska praksa, uključujući i pravno shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske zauzela stajalište da se ozljedom na radu ili u svezi s radom, u smislu odštetne odgovornosti poslodavca prema radniku za takvu ozljedu, ne može smatrati ozljeda koju je radnik pretrpio na putu od/do posla, obzirom da ozljeda koju radnik pretrpi izvan radnog procesa i radnog okruženja, nije posljedica izvedbe određenog radnog zadatka kojeg radnik obavlja za poslodavca odnosno nije dijelom profesionalnog rizika određenog radnog mjesta. Tuženik je naveo i da okolnost što se prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju i ozljeda koju je radnik pretrpio na putu od ili do posla smatra ozljedom na radu, nije u vezi sa pitanjem odštetne odgovornosti poslodavca prema radniku. Napose je tuženik naglasio da je tužitelj već u cijelosti namiren sa neimovinskom i imovinskom štetom iz predmetnog štetnog događaja, prometne nezgode od 10. travnja 2018., obzirom da je putem odvjetnice M. M., dana 16. travnja 2018., podnio tuženiku kao osiguratelju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo reg. oznake PŽ…, vozilo iz čije mu je uporabe u predmetnoj prometnoj nezgodi nastala ovdje utužena šteta, podnio odštetni zahtjev temeljem kojega mu je na temelju zaključene nagodbe isplaćen nagođeni iznos naknade neimovinske i imovinske štete iz predmetnog štetnog događaja.

 

Slijedom navedenoga tuženik smatra tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim, te je predložio da se sa istim odbije u cijelosti.

 

U podnesku zaprimljenom dana 26. veljače 2020., tužitelj se protivio svim navodima odgovora na tužbu koji su u suprotnosti sa navodima tužbe, između ostaloga istakao je da je prema nespornoj prijavi o ozljedi na radu koja je potvrđena od strane zavoda i njegovog poslodavca, osiguranika tuženika, predmetna ozljeda utvrđena ozljedom na radu, te da smatra da je parnični sud vezan odlukom upravnog tijela, a osporio je tvrdnju tuženika da bi sa osnova s kojeg podnosi ovu tužbu, bilo što naplatio.

 

Tuženik je uz podnesak od 8. svibnja 2020., koji je zaprimljen dana 11. svibnja 2020., dostavio dokaz o zaključenom ugovoru o osiguranju sa tužiteljevim poslodavcem H. š. d.o.o., u predmetu osiguranja od odgovornosti toga društva prema djelatnicima i to policu osiguranja sa privicima, te pripadajuće Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti, a osim toga dostavio je i medicinsku dokumentaciju na temelju koje je tužitelj ostvario naknadu štete uz priznavanje troška odvjetničkog zastupanja vezano za štetu iz automobilske odgovornosti uporabom vozila reg. oznake PŽ…iz prometne nezgode od dana 10. travnja 2018., a koju dokumentaciju je tužitelj priložio i uz predmetni tužbeni zahtjev, te je tuženik naveo da se tužitelj pokušava dvostruko obeštetiti za identičnu štetu.                       

U postupku su provedeni dokazi uvidom u dopis zavoda od 27. kolovoza 2018., prijavu o ozljedi na radu, zahtjev za naknadu štete sa preslikom potvrde o primitku od 16. ožujka 2019., medicinsku dokumentaciju tužitelja, sudsku praksu, zahtjev za naknadu neimovinske štete od 16. travnja 2018. sa punomoći, nagodbu od 6. rujna 2018., oznaka štete AO…, transakcijski račun, izvadak po transakcijskom računu, prijavu i odštetni zahtjev iz osiguranja od automobilske odgovornosti sa medicinskom dokumentacijom tužitelja, policu osiguranja br…. privitak polici, te Uvjete za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti.    

 

Sukladno odredbi čl. 220. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, te sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, slijedom čega su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja za saslušanjem tužitelja na uopćeno navedene okolnosti, te iz razloga što sud njegovo saslušanje smatra nepotrebnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, zatim za saslušanjem svjedoka čija imena i prezimena kao niti adrese nisu navedene u tužbi niti naknadno dostavljene u spis, pribavu podataka od osiguranika tuženika jer je točku I. tužbenog zahtjeva tuženik učinio nespornom, te za provođenje dokaza medicinskim vještačenjem jer niti provođenje toga dokaza nije potrebno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. 

 

              Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.  

 

              U ovoj pravnoj stvari nesporno je da je tužitelj temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme zaposlen kod osiguranika tuženika H. š. d.o.o., Z., U. š., Podružnica N. G. kao šumski radnik, što je tuženik učinio nespornim na ročištu održanom dana 22. svibnja 2020. godine.

 

              Kao nesporno je utvrđeno i da je tužitelj dana 10. travnja 2018., putujući kući nakon posla kod osiguranika tuženika, svojim osobnim automobilom reg. oznake PŽ…, doživio prometnu nesreću u kojoj je zadobio tjelesne ozljede, koje je zavod dana 27. kolovoza 2018., priznao ozljedom na radu pod evidencijskim brojem…, što proizlazi iz prijave o ozljedi na radu priložene uz tužbu (str. spisa 6-8), medicinske dokumentacije tužitelja, a navedene činjenice nesporne su i među parničnim strankama. 

 

U vrijeme štetnog događaja, prometne nesreće koja se dogodila dana 10. travnja 2018., poslodavac tužitelja je kao osiguranik sa tuženikom kao osiguravateljem imao zaključen ugovor o osiguranju od odgovornosti prema djelatnicima-policu osiguranja br…., što je razvidno iz navedene police sa privitcima i pripadajućim Uvjetima za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti (str. spisa 53-57), te je isto nesporno među parničnim strankama.

 

Odredbom čl. 2. st. 2. Uvjeta za osiguranje od izvanugovorne (javne) odgovornosti koji su sastavni dio navedene potpisane police osiguranja osiguranika tuženika, odnosno poslodavca tužitelja, propisano je da je tim osiguranjem pokrivena isključivo izvanugovorna (javna) odgovornost osiguranika, koja proiziđe iz obavljanja njegove registrirane djelatnosti, vlasništva, posjedovanja ili određenog svojstva stvari, te pravnog odnosa.  

 

Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.  

 

Naime, predmet spora u ovome parničnom postupku je zahtjev tužitelja za isplatu  novčanih iznosa na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti i neimovinske štete s osnova tuđe njege i pomoći i troškova liječenja, vezanih za ozljede zadobivene u prometnoj nesreći koje je pretrpio na putu od posla putujući osobnim automobilom kući nakon posla obavljenog kod osiguranika tuženika.

 

Dakle, tužitelj od tuženika potražuje naknadu štete zbog ozljeda koje nije zadobio pri obavljanju redovnih poslova i radnih zadataka svoga radnog mjesta šumskog radnika.

 

                 Prema odredbi čl. 111. st. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava. 

 

              Odredbom čl. 25. st. 1. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine 71/14, 118/14, 154/14), propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. 

 

              Kada se šteta uslijed prometne ili druge nezgode dogodi na putu do posla ili na putu s posla, u pravilu ne postoji odgovornost poslodavca iako se nedvojbeno smatra da se radi o ozljedi na radu (kako to ispravno tvrdi tužitelj), osim ako se takva nezgoda može smatrati očekivanim rizikom posla koji radnik redovno obavlja za poslodavca, što ovdje nije slučaj. 

 

              Poslodavac je, kako je naprijed navedeno dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, međutim ako se štetni događaj dogodio na putu dolaska ili prilikom odlaska sa posla, kao što je ovdje slučaj, tada, iako se nedvojbeno radi o ozljedi na radu, ne može postojati odgovornost poslodavca za nastalu štetu budući da šteta nije prouzročena niti na radu niti u vezi sa radom, jer nema  uzročno-posljedične veze između nastanka štete i procesa rada kojega je radnik obavljao kod poslodavca. (VSRH Revr 600/03-2 od 21. travnja 2004., Revr 350/05-2 od 14. prosinca 2005., Gžn-1527/04 od 19. travnja 2005.) 

 

              Tužitelj je kod osiguranika tuženika u vrijeme štetnog događaja bio zaposlen na radnom mjestu šumskog radnika, te tehnološki proces odvijanja rada iz djelatnosti koju je obavljao kod osiguranika tuženika, nema niti je imao nikakvog utjecaja na sigurnost u korištenju javne prometnice na putu odlaska sa posla, niti bilo kakve uzročno-posljedične veze između procesa rada, upravljanja tim procesom i ozljeda koje je tužitelj zadobio u prometnoj nesreći, pa stoga nema niti objektivne odgovornosti poslodavca tužitelja, osiguranika tuženika za štetu nastalu tužitelju navedenoga dana.

 

Okolnost što je tužitelj zbog zadobivene ozljede ishodio određena prava kod zavoda i što se prema odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju i ozljeda koju radnik kao osiguranik zavoda, pretrpi na putu od ili do posla, smatra ozljedom na radu, nije od odlučnog značaja za presuđenje u ovoj pravnoj stvari, jer nije u vezi sa pitanjem odštetne odgovornosti poslodavca prema radniku sukladno odredbama Zakona o radu, Zakona o zaštiti na radu i Zakona o obveznim odnosima. 

 

Napose se ističe i da se predmetna polica osiguranja koju je tuženik dostavio u spis, a na temelju koje tužitelj od tuženika potražuje naknadu predmetne štete, ne odnosi na štetu koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nesreći dana 10. travnja 2018., jer je njegov poslodavac, osiguranik tuženika, osigurao svoju odgovornost prema djelatnicima iz svoje djelatnosti, dakle onu štetu koja nastane u procesu rada, a u konkretnom slučaju se ne radi o šteti na radu, niti u svezi s radom, slijedom čega tuženik kao osiguravatelj poslodavca tužitelja nije odgovoran za utuženu štetu.

 

Podredno se napominje i da je tužitelj dana 16. travnja 2018., putem punomoćnice M. M., odvjetnice iz Z., vezano za predmetnu štetu pretrpljenu u prometnoj nesreći dana 10. travnja 2018., podnio zahtjev za naknadu štete, tuženiku kao osiguratelju obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti za vozilo reg. oznake PŽ…, koje je vozio toga dana. Na temelju toga odštetnog zahtjeva i na temelju iste medicinske dokumentacije koju je tužitelj priložio uz predmetnu tužbu, tuženik je isplatio tužitelju naknadu štete u visini od 9.500,00 kn i trošak odvjetničkog zastupanja, sve to sukladno zaključenoj nagodbi AO… (str. spisa 35) u kojoj je pod toč. II 2., tužitelj kao oštećena stranka po punomoćniku izjavio da će po primitku iznosa iz Nagodbe biti podmiren zahtjev za cjelokupnu imovinsku i neimovinsku štetu koju je doživio dana 10. travnja 2018., u prometnoj nezgodi, te da nakon toga u svezi sa tom nezgodom neće imati daljnjih zahtjeva po navedenim vidovima štete od C. o. d.d.. Isto ukazuje na to da je tužitelj već namiren sa neimovinskom i imovinskom štetom iz predmetnog štetnog događaja. Ukoliko tužitelj ili njegova punomoćnica zbog svoje nepažnje, prije potpisivanja nagodbe, istu nisu pročitali, to ne može ići na štetu tuženika. Tužitelj se prije potpisivanja nagodbe trebao upoznati sa njezinim sadržajem, a kako to očito nije učinio, to ide na njegovu štetu, a ne na štetu tuženika, te u konkretnom slučaju nema ispričive, odnosno bitne zablude kako je propisano odredbom čl. 280. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - dalje ZOO). (presuda Županijskog suda u Zagrebu br. Gž 7341/99 od 12. ožujka 2002.)

 

Uzimajući u obzir sve naprijed navedeno, valjalo je u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.

 

Tuženik trošak postupka nije tražio, pa o istome nije niti odlučivano.

 

U Novoj Gradiški, 6. srpanj 2020.

 

                                                                                                                        Sutkinja

 

                                                                                                         Mirjana Šebalj Meglajec v.r.

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u 3 istovjetna pisana primjerka pozivom na br. gornji.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava  presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.