1

Poslovni broj: UsImio-215/20-11

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

     UPRAVNI SUD U SPLITU

      Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, te Milki Škaro Grozdanić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja M. M. iz Š.B., B.iH., zastupanog po opunomoćeniku D.J., odvjetniku u I., , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, A. Mihanovića 3, zastupanog po opunomoćeniku Ž. M., službenoj osobi tuženika, radi invalidske mirovine, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 2. srpnja 2020., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 6. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Klasa: UP/II 141-02/19-03/001055068281, Urbroj: 341-99-06/2-19-5274 od 3. ožujka 2020.

 

Obrazloženje

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II 141-02/19-03/001055068281, Urbroj: 341-99-06/2-19-5274 od 3. ožujka 2020. odbijena je kao neosnovana žalbe tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: 336878 od 17. lipnja 2019., kojim je odbijen zahtjev M. M., ovdje tužitelja, pripadnika borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane, za priznanje prava na invalidsku mirovinu, s obrazloženjem da imenovani nije ratni vojni invalid HVO-a od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, odnosno da nije osoba navedena u članku 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj: 121/17- u daljnjem tekstu: ZHBDR-a).

Tužitelj u pravovremeno podnesenoj tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika, iznoseći da je ne provjerljiva tvrdnja tuženika da on nije ratni vojni invalid HVO-a od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede. Ustvrdio je da nikada nije zaprimio odluku mjerodavnog tijela od 19. rujna 2005. godine. U tom smislu navodi da nedostaje dokumentacija koja bi podupirala takvu odluku. Iznosi i tvrdnju da tuženik na skoro dvije stranice osporenog rješenja ne odgovara na bitno pitanje - temeljem čega je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete iz članka 142. ZHBDR-a, odnosno je li ta dokumentacija bila ili je dostupna tužitelju. Tužitelj predlaže poništenje rješenja tuženika od 3. ožujka 2020.

Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu iznosi tijek upravnog postupka, te navodi kako je osporenim rješenjem od 3. ožujka 2020. odbijena kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je kao pravilno i na zakonu osnovano prvostupanjsko rješenje kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na invalidsku mirovinu prema odredbama članka 142. ZHBDR-a, jer nema zakonske mogućnosti za uvažavanje žalbenih navoda i donošenja drugačijeg rješenja. Iz dokaza koji prileže spisu izdanih od nadležnih tijela u B. i H. utvrđeno je da tužitelju u B.i H. nije priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, niti status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, te je pravilno utvrđeno da nije osoba navedena u članku 142. ZHBDR-a. S obzirom da tužitelj uz tužbu nije priložio nikakve dokaze koji bi mogli dovesti do drugačijeg rješenja, pobijanim rješenjem pravilno je odbijena žalba izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u S., broj: 336878 od 17. lipnja 2019. Navodi i razlozi tužbe nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni. Osporeno rješenje na zakonu je utemeljeno. Predlaže da sud donese presudu kojom će odbiti tužbeni zahtjev.

Sud je 2. srpnja 2020. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu su pristupili opunomoćenik tužitelja i opunomoćenik tuženika.

Sud je odbio prijedlog opunomoćenika tužitelja za provođenjem dokaza medicinskog vještačenja kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženog dokaza.

U upravnom sporu sud je izvršio uvid u predmetni spis, spis tuženika te sve isprave koje prileže u istome.

Predmetni postupak pokrenut je zahtjevom tužitelja od 7. veljače 2019. za priznavanje prava na invalidsku mirovinu, kao pripadnik HVO, temeljem ozljede.

Među strankama je sporno ima li tužitelj pravo na invalidsku mirovinu sukladno odredbi članka 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine", broj: 121/17., dalje: ZHBDR-a), odnosno zakonitost osporenog rješenja tuženika.

Prema članku 142. stavku 1. ZHBDR-a, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine, ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i B.i H. o suradnji na području prava stradalnika rata u B.i H. koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji

Pravo na priznavanje predmetnog prava po osnovi bolesti i ozljede uređeno je u odredbi članka 142. stavku 2. ZHBDR-a. Naime, tom odredbom propisano je da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela B.i H. priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela B.i H..

Spisu tuženika prileži rješenje nadležnog tijela B.i H., Federacije B. i H., Županije zapadnohercegovačke, Službe za branitelje iz Domovinskog rata – općine Š. B., broj: 10-41-940/05 od 19. rujna 2005., kojim je tužitelju priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VI. grupe sa 60% invaliditeta po osnovi stradavanja u obnašanju vojnih dužnosti u postrojbama HVO. Također spisu prileži i nalaz i mišljenje Ljekarske komisije za medicinsko vještačenje u postupku po Zakonu o provođenju kontrole zakonitosti korištenja prava iz oblasti branilačko - invalidske zaštite, Broj: Z-RVI-MO-3100/17 od 14. siječnja 2019., prema kojem vojni invaliditet tužitelja iznosi 60%.

Spisu tuženika prileži i uvjerenje Odjela za obranu P. od 10. lipnja 2019., kojim se potvrđuje da je tužitelj u vrijeme Domovinskog rata u B. i H. bio pripadnik OS HVO u razdoblju od 18. rujna 1991. do 27. veljače 1996., te da je dana 18. srpnja 1994. ozlijeđen u mjestu G. kao pripadnik postrojbe 83. DP-VP 1566 Š. B..

Kako je iz rješenja nadležnog tijela B. i H., Federacije B. i H., Županije zapadnohercegovačke, Službe za branitelje iz Domovinskog rata – općine Š. B., broj: 10-41-940/05 od 19. rujna 2005. razvidno da je tužitelju priznat status RVI, VI. grupe, a spisu prileži i uvjerenje nadležnog tijela B.i H. iz kojeg su razvidne okolnosti stradavanja tužitelja, odnosno da je tužitelj dana 18. srpnja 1994. ozlijeđen, kao pripadnik HVO, to je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo da tužitelju pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u B.i H. nije priznat status RVI od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, sukladno članku 142. stavku 2. ZHBDR-a, te je osnovano odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.

Tuženik je odlučujući o izjavljenoj žalbi napomenuo tužitelju, a kako to proizlazi i iz sadržaja odredbe članka 142. ZHBDR-a, da se pripadnicima HVO-a status ratnog vojnog invalida utvrđuje pred nadležnim tijelima u B. i H.. Vezano uz prethodno navedeno, u žalbenom postupku je utvrđeno da je pobijanim prvostupanjskim rješenjem pravilno utvrđeno da nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje prava na invalidsku mirovinu iz članka 142. ZHBDR-a, jer žalitelju, ovdje tužitelju, nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u B. i H. status ratnog vojnog invalida priznat po osnovi ranjavanja ili zatočeništva te mu nije priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede.

S obzirom na navedeno, osporeno rješenje kojim je odbijena žalba tužitelja je pravilno i zakonito, te je tuženik pravilno utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti iz članka 142. ZHBDR-a, jer tužitelju nije pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u B. i H. status ratnog vojnog invalida priznat sukladno odredbi članka 142. stavku 1., niti sukladno stavku 2. istog članka ZHBDR-a.

Pri tome, po ocjeni ovog Suda, tuženik se pozvao na pravno relevantne dokaze koje je sam tužitelj dostavio tijekom predmetnog upravnog postupka, pa tako i rješenje izdano od nadležnog tijela B. i H,, Federacije B, i H., Županije zapadnohercegovačke, Službe za branitelje iz Domovinskog rata – općine Š.B., broj: 10-41-940/05 od 19. rujna 2005. Naime, iz podataka spisa razvidno je da je tužitelj navedeno rješenje dostavio Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnoj službi u S. uz podnesak od 24. svibnja 2019., iz kojeg razloga je neosnovana tvrdnja tužitelja da nikada nije zaprimio odluku mjerodavnog tijela od 19. rujna 2005. godine, koja je prvostupanjskom tijelu poslužila za donošenje rješenja.

Člankom 142. ZHBDR-a posebno je uređeno pitanje priznavanja prava pripadnika borbenog sektora HVO-a, državljana Republike Hrvatske, kojima je priznat status ratnog vojnog invalida pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela u B.i H., radi čega je Sud odbio prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza medicinskim vještačenjem, jer iz citirane odredbe članka 142. ZHBDR-a slijedi da je za priznavanje predmetnog prava propisan dokaz na temelju kojeg se ostvaruje to pravo - pravomoćno rješenje nadležnog tijela B. i H.. Iz navedenog razloga Sud je ocijenio irelevantnom za predmetni upravni spor i medicinsku dokumentaciju koju je opunomoćenik tužitelja priložio na raspravi održanoj kod ovog suda 2. srpnja 2020.

Ujedno je uvidom u sadržaj obrazloženje osporavanog rješenja tuženika utvrđeno da je tuženik rješenje pravilno, potpuno i valjano obrazložio, sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09, dalje: ZUP-a), u svezi s odredbom članka 120. stavka 2. ZUP-a.

Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovog suda, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već je pravilno primijenjeno materijalno pravo, pri čemu nisu povrijeđene odredbe postupka.

Stoga je valjalo, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u izreci presude.

 

U Splitu, 6. srpnja 2020.

S U T K I N J A

 

Mirela Valjan-Harambašić

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. ZUS-a).

 

 

DNA:

-          tužitelju, po opunomoćeniku D. J., odvjetniku u I.,

-          tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Z., u spis broj: UsImio-215/20.

 

 

Rj. I.  Temeljem članka 11. stavak 1. točke 16. Zakona o sudskim pristojbama   (Narodne novine, broj: 118/18), tužitelj je oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi;

           II. Spis kal. 30 dana.