- 1 -              I Kž-Us 54/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 54/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. O. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. Z. V., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 20. travnja 2020. godine, broj Kv I-Us-108/2017 (K-Us-8/17-511), u sjednici održanoj 6. srpnja 2020. godine,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se žalba opt. Z. V., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Rijeci pod točkom 1. izreke je na temelju članka 160. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) u vezi članka 341. do 345. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. i 73/17.) određena privremena mjera radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Republike Hrvatske u iznosu od 1.950.058,74 kuna nastalog zbog osnovane sumnje u počinjenje kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 52. KZ/11. protivniku osiguranja optuženom Z. V., i to zabranom protivniku osiguranja optuženom Z. V. da otuđi ili optereti nekretninu i to 127. suvlasničkog dijela 79/10000 etažno vlasništvo (E-127), u naravi stan broj 111-18. kat, istok, trosobni s dnevnim boravkom, koji se sastoji od:hodnika, kuhinje, dnevnog boravka, tri sobe, kupaone, WC-a, izbe, loggie u ukupnoj površini od 83 m2, koji se nalazi na kčbr. 2624/6, z.k.ul. 2526 k.o. K., u polovici dijela, uz zabilježbu zabrane otuđenja i opterećenja u zemljišnim knjigama Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci.

 

Pod točkom 2. je, na temelju članka 557.c ZKP/08. naloženo Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Rijeci upisati u zemljišne knjige privremenu mjeru iz točke 1., time da se zabrana smatra provedenom danom dostave rješenja Zemljišnoknjižnom odjelu.

 

Pod točkom 3. je odlučeno da na temelju članka 557.e stavka 2. ZKP/08. privremena mjera iz točke 1. rješenja može trajati najdulje šezdeset dana od dostave državnom odvjetniku obavijesti o pravomoćnosti odluke kojom je dosuđen imovinsko pravni zahtjev, s time da će sud temeljem odredbe članka 557.e stavak 3. ZKP/08. svaka tri mjeseca ispitati postoje li i dalje zakonski uvjeti za primjenu privremene mjere, te će rješenjem istu produljiti ili ukinuti.

 

Protiv rješenja žalbu je podnio optuženi Z. V. po branitelju, odvjetniku G. L. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

 

Na temelju članka 495. u vezi s članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe je osnovana.

 

Optuženik u svojoj žalbi navodi kako je sud prvog stupnja u pobijanom rješenju propustio iznijeti razloge o odlučnim činjenicama u pogledu određivanja privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Republike Hrvatske u iznosu od 1.950.058,74 kuna, i to u pogledu postojanja razloga koji bi upućivali na opasnost da bi bez određivanja privremene mjere protivnik osiguranja optuženi Z. V. mogao spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine oštećenika.

 

Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da je u pravu optuženik kada tvrdi da je prvostupanjski sud propustio iznijeti jasne razloge o odlučnim činjenicama u pogledu određivanja privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva oštećenika Republike Hrvatske.

 

Naime, u smislu članka 160. stavak 1. ZKP/08., na prijedlog ovlaštene osobe, mogu se u kaznenom postupku prema odredbama koje vrijede za ovršni postupak, odrediti privremene mjere osiguranja imovinskopravnog zahtjeva nastalog zbog počinjenja kaznenog djela.

 

Nadalje, obzirom na izričitu uputu iz članka 160. stavak 1. ZKP/08. o primjeni Ovršnog zakona, prema članku 344. Ovršnog zakona, privremena mjera radi osiguranja novčane tražbine može se odrediti ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine i opasnost da će bez takve mjere protivnik osiguranja spriječiti ili znatno otežati naplatu tražbine time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti ili na drugi način njome raspolagati. Pri tome oba uvjeta trebaju biti kumulativno ispunjena, te ih je potom potrebno i valjano obrazložiti.

 

U konkretnom slučaju, a što žalitelj ne dovodi u pitanje, nedvojbeno je da je u konkretnom slučaju postojanje tražbine vjerojatno. Naime, protiv optuženog Z. V. potvrđena je optužnica zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak. 1. i 2. i dr. KZ/11., iz čega proizlazi postojanje osnovane sumnje da je on kaznenim djelom stavljenim mu na teret oštetio Republiku Hrvatsku za iznos od 1.950.058,74 kuna, a za koji je iznos i postavljen imovinskopravni zahtjev.

 

Međutim, kako to ispravno tvrdi žalitelj, prvostupanjski je sud propustio u pobijanom rješenju iznijeti jasne razloge zbog kojih zaključuje da na strani optuženika - protivnika osiguranja postoji objektivna i realna opasnost od osujećenja naplate tražbine oštećenika. Naime, optužnica protiv optuženog Z. V. podignuta je još u prosincu 2014., dok je prijedlog državnog odvjetništva za određivanje privremene mjere radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva Republike Hrvatske u iznosu od 1.950.058,74 kuna zaprimljen na sud 2017., a tu okolnost prvostupanjski sud propušta cijeniti prilikom obrazlaganje opasnosti od osujećenja naplate imovinskopravnog zahtjeva.

 

Slijedom navedenog, i prema stavu ovog suda drugog stupnja, u pravu je optuženi Z. V. kada tvrdi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka time što u pobijanom rješenju nije iznio jasne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Osim navedenoga, upućuje se prvostupanjski sud kako je u odnosu na točke 2. i 3. pobijanog rješenja primijenio, što je pogrešno, odredbe Glave XXVIII. ZKP/08. koje se odnose na postupak oduzimanja imovinske koristi. Iako je i u toj Glavi ZKP/08., i to u članku 557a ZKP/08., regulirano donošenje privremenih mjera, iste imaju smisao u osiguranju oduzimanja imovinske koristi koja je ostvarena protupravnom radnjom optuženika. U ovom konkretnom slučaju, oštećenik je podnio prijedlog radi osiguranja imovinskopravnog zahtjeva, na što se primjenjuju, kako je već ranije izloženo, odredbe Ovršnog zakona, pa i u odnosu na duljinu trajanja privremene mjere kako je to određeno člankom 355. Ovršnog zakona u vezi s člankom 337. stavkom 2. Ovršnog zakona.

 

U ponovljenom postupku odlučivanja o određivanju privremene mjere radi osiguranja imovinsko pravnog zahtjeva Republike Hrvatske u iznosu od 1.950.058,74 kuna u odnosu na protivnika osiguranja optuženog Z. V., prvostupanjski će sud uzeti u obzir sve primjedbe iznesene u ovom rješenju i otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, nakon čega će donijeti novo i na zakonu osnovano rješenje, koje će potom i valjano obrazložiti.

 

Slijedom navedenog, na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. srpnja 2020.