- 1 -              I Kž-Us 52/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 52/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. B. O. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 291. stavaka 1. i 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi opt. A. J. B., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 15. travnja 2020. godine, broj Kv I-Us-41/2020, K-Us-8/17-507, u sjednici održanoj 6. srpnja 2020. godine

 

 

r i j e š i o   je:

 

 

Žalba opt. A. J. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Rijeci je na temelju članka 557.a stavka 1. točka a) i stavka 2. u svezi članka 557.e stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14.,70/17. i 126/19. - dalje u tekstu: ZKP/08.) pod točkom 1. produljena privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom od protivnika osiguranja optuženog A. J. B., i to zabranom otuđenja  i opterećenja nekretnine u suvlasništvu protivnika osiguranja optuženog A. J. B. oznake k.č.br. 2038, dvorište od 1120 m2 i kuća, ... od 173 m2, upisano u z.k.ul. 977 k.o. M. u jednoj četvrtini dijela.

 

Pod točkom 2. pobijanog rješenja je odlučeno da odluka o produljenju mjere ostaje na snazi do drugačije odluke Županijskog suda u Rijeci, s time da će sud na temelju članka 557.e stavak 3. ZKP/08. svaka tri mjeseca ispitati postoje li i dalje zakonski uvjeti za daljnju primjenu privremene mjere, te će se rješenjem ista produljiti ili ukinuti.

 

 

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi A. J. B. po branitelju D. Š., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje ukine.

 

Na temelju članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Iako navodi da žalbu podnosi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, žalitelj u biti osporava utvrđeno činjenično stanje. Naime, drži kako radnjama, za koje se tvrdi da bi ih počinio, nije oštetio Republiku Hrvatsku, pa da stoga nema osnova da se odredi odnosno produlji privremena mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom. Osim toga, tvrdi da ne postoji opasnost da bi on mogao svoju imovinu opteretiti ili otuđiti, jer da to nije učinio niti kada je za to imao priliku.

 

Suprotno tvrdnjama žalbe, prvostupanjski sud je osnovano i pravilno zaključio da postoje sve zakonske pretpostavke za daljnju primjenu privremenih mjera radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi stečene kaznenim djelom u odnosu na optuženog A. J. B.. Privremene mjere, kako ih je prvostupanjski sud odredio, a potom i produljio, predstavljaju dostatno i razmjerno, a i nužno osiguranje radi naplate potencijalne imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom optuženika.

 

Naime, a kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, optuženom A. J. B. je potvrđenom optužnicom stavljeno na teret da je osnovano sumnjiv da je počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz članka 291. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. KZ/11. te kazneno djelo primanja mita iz članka 293. stavak 1. i 2. u svezi članka 52. stavka 1. KZ/11., u sklopu kojih je za iznos od najmanje 422.095,99 kuna nastupila šteta za Republiku Hrvatsku s osnova neobračunatih carinskih i poreznih davanja. U navedenom je iznosu postavljen i imovinsko pravni zahtjev Republike Hrvatske.

 

Slijedom izloženog, navodi optuženika kako kaznena djela nije počinio nisu od značaja za određivanje i produljenje privremene mjere radi osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom, s obzirom na to da je za određivanje i produljenje mjera potreban dostatan stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela, što ovdje nije dovedeno u pitanje imajući u vidu potvrđenu optužnicu protiv njega. Postojanje osnovane sumnje, posljedično, upućuje na postojanje tražbine oštećenika, čija se potencijalna naplata osigurava privremenom mjerom. Osim toga, neovisno o tome što se optuženi u određenom periodu suzdržao od otuđenja ili opterećenja svoje imovine, samo po sebi, ne isključuje opasnost da bi to, bez određivanja privremene mjere, mogao činiti ubuduće. Stoga je opstojnost privremene mjere, u odnosu na nekretninu pobliže opisanu u izreci pobijanog rješenja, i dalje nužna radi osiguranja tražbine Republike Hrvatske, kako to pravilno i ocjenjuje prvostupanjski sud.

 

 

 

Kako, dakle, navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točka 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. srpnja 2020.