- 1 -              I Kž 370/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 370/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ane Garačić kao predsjednice vijeća te dr. sc. Zdenka Konjića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17. - dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbama okrivljene V. V. M. i okrivljene V. Lj., podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Vukovaru od 13. ožujka 2020. broj Kov-14/2019-17, u sjednici održanoj 6. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalbe okrivljene V. V. M. i okrivljene V. Lj. odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Vukovaru, u kaznenom predmetu protiv okrivljene V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 246. stavka 2. KZ/11., odbijen je prijedlog okrivljene V. V. M. i okrivljene V. Lj., da se iz spisa kao nezakoniti dokazi izdvoje zapisnici o ispitivanju svjedoka pobliže navedenih u izreci tog rješenja.

 

Protiv rješenja žalbu je podnijela okrivljena V. V. M. po branitelju odvjetniku A. I., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se izdvoje kao nezakoniti dokazi iskazi svjedoka navedeni u izreci rješenja, podredno da se isto ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovnu odluku.

 

Žalbu je podnijela i okrivljena V. Lj. po branitelju odvjetniku B. Š., bez navođenja zakonske osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje ukine te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da se preinači na način da se iz spisa predmeta izdvoje predloženi iskazi svjedoka.

 

Spis predmeta je, sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalbe okrivljenica nisu osnovane.

 

Naime, obje okrivljenice u svoji žalbama upiru kako im je u prethodnom postupku povrijeđeno konfrontacijsko pravo obrane zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske kao i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda obzirom da nisu obaviještene niti pozvane na ročišta na kojima su ispitivani svjedoci. Osim navedenog, okrivljena V. V. M. dodatno upućuje i kako se radi o dokazima pribavljenima povredom Zakona o kaznenom postupku, upirući da su iskazi svjedoka izvedeni na dokaznom ročištu na temelju članka 238. ZKP/08.

 

Protivno navodima žalbi, i prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da zapisnici o ispitivanju svjedoka poimence navedenih u izreci pobijanog rješenja nisu nezakoniti dokazi. Za ovakav svoj zaključak prvostupanjski je sud dao valjane, potpune i jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

 

Prvenstveno, u odnosu na žalbene navode okrivljene V. V. M. u pogledu ročišta na kojima su svjedoci ispitivani, upućuje se žaliteljica kako polazi od pogrešnog stava da su svjedoci ispitivani na dokaznom ročištu u skladu sa člankom 238. ZKP/08. Naime, dokazno ročište određuje sudac istrage, na prijedlog državnog odvjetnika, oštećenika kao tužitelja ili okrivljenika, i to u zakonom propisanim slučajevima navedenima u članku 236. st. 1. ZKP/08. (kada je potrebno ispitati svjedoka iz članka 292. i 293. ZKP/08., kada je potrebno ispitati svjedoka iz članka 285. stavka 1. točke 1. do 3. ZKP/08., ako postoji bojazan da na raspravi neće iskazivati, kada svjedok neće moći biti ispitan na raspravi, kada je svjedok izložen utjecaju koji dovodi u pitanje istinitost iskaza, te kada se drugi dokaz neće moći kasnije izvesti). U slučaju provođenja dokaznog ročišta, zakonodavac je doista, kako to iznosi žaliteljica, u članku 238. ZKP/08. propisao stroge pretpostavke za održavanje dokaznog ročišta, međutim u konkretnom slučaju ne radi se o dokaznom ročištu već o dokaznim radnjama ispitivanja svjedoka u okviru izvida koje provodi državni odvjetnik.

 

Nastavno na gore navedeno, u pravu je prvostupanjski sud kada zaključuje da zapisnici o ispitivanju svjedoka pred državnim odvjetnikom nisu nezakoniti dokazi u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08. Naime, svjedoci su saslušani u okviru državno odvjetničke istrage, koja ima za cilj donošenje odluke državnog odvjetništva o postojanju relevantnog stupnja osnovane sumnje dostatne za podizanje optužnice protiv okrivljenoga ili odbačaja kaznene prijave. Niti jednom odredbom ZKP/08. nije propisana obveza državnog odvjetnika da u okviru državno odvjetničke istrage obavještava okrivljenika i njegovog branitelja o ročištu na kojem se ispituju svjedoci. Pri tome, suprotno stavu žalitelja, takvim postupanjem nije dovedena u pitanje pravičnost kaznenog postupka, obzirom da se konfrontacijsko pravo odnosi na cjelokupni kazneni postupak, te se pravo na pravični postupak u cjelini ostvaruje u stadiju rasprave pred prvostupanjskim sudom u kontradiktornom postupku uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja.

 

Slijedom svega iznesenoga, a obzirom da su svjedoci ispitani u zakonitom postupku, nisu u pravu žalitelji kada tvrde da su zapisnici o ispitivanju svjedoka nezakoniti dokazi.

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljene V. V. M. i okrivljene V. Lj. nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 6. srpnja 2020.