- 1 -              II Kž 278/2020-4

Broj: II Kž 278/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića, kao predsjednika vijeća, te Damira Kosa i Ane Garačić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. i drugih, Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 14. svibnja 2020. broj K-28/19, o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 6. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog K. D.

Obrazloženje

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda u Zadru, optuženi K. D. proglašen je krivim zbog tri kaznena djela protiv života i tijela, i to kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11., kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11. Nakon što mu je za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od 17 godina, za kazneno djelo iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 8 godina i za kazneno djelo iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 godine, optuženik je uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora (pravilno bi bilo dugotrajnog zatvora) u trajanju od 25 godina. Prvostupanjskim rješenjem donesenim nakon izrečene citirane presude optuženiku je, na temelju članka 131. stavka 3. u svezi s člankom 123. stavkom 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen istražni zatvor. Istim rješenjem određeno je da isti može trajati do upućivanja na izdržavanje kazne zatvora, a najdulje do isteka trajanja izrečene kazne.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi K. D. po branitelju, odvjetniku J. M., s prijedlogom da se pobijano rješenje "ukine i donese rješenje kojim se ukida istražni zatvor protiv okrivljenika i pusti ga da se brani sa slobode."

Žalba nije osnovana.

Žalitelj ističe da nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora te da je nepravomoćna presuda neutemeljena i protivna zakonu, da nisu dokazani ni motiv ni ostale okolnosti eventualnog počinjenja kaznenih djela te da se samom odlukom zadire u presumpciju nevinosti. Smatra da se optuženikova nazočnost u ovom postupku može osigurati i zamjenom istražnog zatvora blažim mjerama i to mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 1. i 3. ZKP/08., odnosno zabranom napuštanja mjesta boravišta i redovitog javljanja u policijsku postaju.

Budući da se ovdje radi o tzv. obligatornom istražnom zatvoru, svi prethodno istaknuti žalbeni navodi optuženika su neosnovani te istima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

Naime, a kao što je već uvodno navedeno, optuženi K. D. nepravomoćnom je presudom proglašen krivim zbog tri kaznena djela i to kaznenog djela iz članka 110. KZ/11., kaznenog djela iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 118. stavka 1. u svezi s člankom 34. KZ/11. te je osuđen na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina.

Odredbom članka 123. stavka 2. ZKP/08. propisano je da će se pri izricanju presude uvijek odrediti ili produljiti istražni zatvor protiv okrivljenika kojem je izrečena kazna zatvora od pet godina ili teža kazna.

Prema tome, prvostupanjski sud bio je u obvezi prilikom izricanja nepravomoćne presude kojom je optuženog K. D. osudio na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 25 godina protiv optuženika produljiti istražni zatvor iz citirane osnove.

Slijedom izloženoga te kako ni ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 6. srpnja 2020.