- 1 -              II Kž 271/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 271/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr. sc. Zdenka Konjića kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Damira Kosa kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sande Bramberger Ostoić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. C., zbog kaznenog djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavcima 1. i 5. i dr. Kaznenoga zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19; dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku od 5. lipnja 2020. broj Kovm-3/2020, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 3. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se žalba okrivljenog Z. C. kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem vijeća za mladež Županijskog suda u Sisku, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. C., zbog kaznenih djela iz članka 166. stavka 2. u vezi sa člankom 158. stavcima 1. i 5. i članka 177. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje u tekstu: ZKP/08.) i članka 131. stavka 1. ZKP/08., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Na temelju članka 124. stavka 2. točka 4. ZKP/08. u istražni zatvor okrivljenom Z. C. uračunato je vrijeme lišenja slobode od 14. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni Z. C. po braniteljici odvjetnici S. F., s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku ukine istražni zatvor i to uz primjenu mjera opreza.

 

Žalba nije osnovana.

 

Nije u pravu okrivljenik kada tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao dostatne razloge o postojanju zakonskih uvjeta za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavak. 1. točka 3. ZKP/08. Nadalje, ne stoje niti navodi okrivljenika kako je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da se svrha istražnog zatvora, u konkretnom slučaju, ne može ispuniti nekom od predloženih mjera opreza iz članka 98. ZKP/08.

 

Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora. Za svoju je odluku,  što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, iznio jasne i valjane razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje, kao opće i temeljne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji upućuju na postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja istog ili počinjenja istovrsnog kaznenog djela od strane okrivljenika. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

 

Naime, postojanje osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kaznena djela za koje ga se tereti, proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, koje je prvostupanjski sud  pobliže i naveo u pobijanom rješenju.

 

Nadalje, postojanje konkretne i razborito predvidive bojazni od ponavljanja kaznenih djela na strani okrivljenika, kao posebne pretpostavke, prvostupanjski sud pravilno temelji na načinu i okolnostima počinjenja kaznenih djela za koja se okrivljenik tereti. Naime, okrivljenik se tereti da je u razdoblju od polovine mjeseca prosinca 2019. do 6. siječnja 2020. iskoristivši odnos zavisnosti svoje sedmogodišnje kćeri L. V. prema ocu s kojim živi u zajedničkom kućanstvu, u dva navrata, jednom po noći, a jednom po danu stavljao svoje spolovilo u usta djetetu, ljubio je u usta, svojim spolovilom dirao njeno spolovilo, a zatim se spolno zadovoljavao na način da je uzeo svoje spolovilo u ruke, stimulirao ga i pred djetetom ejakulirao, te da je u razdoblju od 7. do 13. siječnja 2020. svojoj kćeri L. V. rekao da legne na stari krevet u podrumu, što je ona učinila, a okrivljenik je skinuvši svoj donji dio trenirke i gaće i donji dio njene odjeće ljubio svoju kćer u usta, stavljao svoje spolovilo u njena usta, dirao je svojim spolovilom po njenom spolovilu, a potom dirao svoje spolovilo i ejakulirao, nakon čega je rekao kćerki L. V. da je to tajna i da nikome ne smije reći. Iz ovako opisanih događaja, i prema stavu vog drugostupanjskog suda, proizlazi izrazita upornost, bezobzirnost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom postupanju okrivljenka na štetu kćeri L. V. Osim toga, okrivljenik se tereti da je od druge polovice 2019. do 13. siječnja 2020. u više navrata L. V. kažnjavao udarajući ju otvorenim dlanom u predjelu lica.

 

Osim gore navedenog, u pravu je prvostupanjski sud kada poseban značaj pridaje činjenici da je okrivljenik pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela mamljenja djece za zadovoljavanje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11, na štetu mlt. K. G.

 

Sve tako izložene okolnosti, i prema mišljenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, opravdavaju bojazan da će puštanjem na slobodu okrivljeni Z. C. ponoviti kaznena djela. Pri tome niti okolnost da je su njegova djeca, uključujući i ovdje oštećenu L. V., izuzeti iz obitelji ne dovodi u pitanje odluku prvostupanjskog suda, tim više što je okrivljenik istovrsna kaznena djela za koja je sada osnovano sumnjiv da ih je počinio, i ranije činio prema djetetu s kojim nije u rodbinskom odnosu.

 

Stoga je, protivno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je nužno daljnje produljenje mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. C. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. radi otklanjanja konkretne i razborito predvidive iteracijske opasnosti utvrđene na njegovoj strani. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih odlučnih okolnosti, za sada ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a niti su ostvarene povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 3. srpnja 2020.