Pristupanje sadržaju
- 1 - Poslovni broj: Usž-2233/20-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ane Berlengi Fellner, predsjednice vijeća, Mirjane Čačić i Arme Vagner Popović, članica vijeća, te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja S₁. d.o.o. S₂., kojeg zastupa opunomoćenik odvjetnik I. K., Z., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike, Z., radi procjene utjecaja na okoliš, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3638/18-10 od 14. studenog 2019., na sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2020.
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-3638/18-10 od 14. studenog 2019.
Obrazloženje
Osporenom presudom prvostupanjskog suda u točki I. je poništeno rješenje tuženika, klasa: UP/I-351-03/14-02/05, urbroj: 517-03-1-2-18-26 od 3. kolovoza 2018. U točki II. je naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od zaprimanja te presude donese novu odluku po zahtjevu tužitelja, u točki III. je naloženo tuženiku da tužitelju u roku 30 dana od dana pravomoćnosti te presude naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn te je u točki IV. presude navedeno da se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija. Rješenjem tuženika od 3. kolovoza 2018., obustavljen je postupak procjene utjecaja na okoliš eksploatacije tehničko-građevinskog kamena na budućem eksploatacijskom polju „G.“ općina S₃., nositelja zahvata tužitelja.
Protiv osporene presude žalbu je podnio tuženik navodeći da je rješenjem tuženika, klasa: UP/I-351-03/14-02/05 od 20. ožujka 2017., određen prekid postupka procjene utjecaja na okoliš eksploatacije tehničko-građevnog kamena na budućem eksploatacijskom polju „G.“, kojeg je nositelj zahvata tužitelj i to do dostave Studije utjecaja zahvata na okoliš dorađene sukladno očitovanju Uprave za zaštitu prirode koja je u sastavu tuženika, i to u roku od šest mjeseci od dana zaprimanja tog rješenja. Rješenje o prekidu je tužitelj zaprimio 13. travnja 2017. Podnesak M. M. kojim se očitovala na navedeno rješenje od 20. ožujka 2017. tuženik je zaprimio 10. svibnja 2017., ali uz to očitovanje nije dostavila punomoć tužitelja, pa tuženik smatra da je osnovano temeljem članka 46. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku zaključio da je tužitelj odustao od zahtjeva te da u zadanom roku nije dostavio traženu dokumentaciju. Navodi nadalje da obzirom na odgodni učinak žalbe prvostupanjski sud nije mogao odrediti tuženiku donošenje novog rješenja u roku 60 dana od zaprimanja prvostupanjske presude. Također prigovara u vezi naknade troškova tužitelju, pa predlaže da Sud žalbu uvaži i osporenu presudu poništi.
Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi da je presuda u cijelosti zakonita, a da će se ista izvršavati tek po pravomoćnosti, pa predlaže da Sud žalbu kao neosnovanu odbije.
Žalba nije osnovana.
Prema članku 46. stavak 1., 2. i 3. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.), tijekom postupka stranka može odustati od zahtjeva u pisanom obliku, usmeno na zapisnik ili elektroničkim putem.
Ako stranka odustane od zahtjeva donijet će se rješenje o obustavi postupka.
Rješenje o obustavi postupka donijet će se po službenoj dužnosti u slučaju kad se iz postupanja stranke ili iz drugih okolnosti postupka može zaključiti da je stranka odustala od zahtjeva.
Nadalje, prema članku 47. stavak 4. citiranog Zakona, kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.
Iz podataka u spisu proizlazi da je tužitelj podneskom od 15. siječnja 2014. zatražio pokretanje postupka procjene utjecaja na okoliš eksploatacije tehničko-građevnog kamena na budućem eksploatacijskom polju „G.“, kojem zahtjevu je priložena Studija utjecaja na okoliš i eksploataciju tehničkog građevnog kamena na tom budućem eksploatacijskom polju. Tijekom postupka tuženik je donio rješenje klasa: UP/I-351-03/14-02/05, urbroj: 517-06-2-1-1-17-24 od 20. ožujka 2017., kojim je prekinut navedeni postupak, te je pozvan tužitelj da u zadanom roku dostavi dorađenu Studiju u skladu s primjedbama. Navedeno je da će se postupak obustaviti ukoliko tužitelj na izvrši obvezu.
Pozivom na to rješenje tuženik je donio rješenje, klasa: UP/I-351-03/14-02/05 od 3. kolovoza 2018. u ovom postupku, kojim rješenjem se obustavlja navedeni postupak procjene utjecaja na okoliš, uz obrazloženje da je tužitelj odustao od zahtjeva jer nije u zadanom roku dostavio dorađenu Studiju utjecaja zahvata na okoliš. Prvostupanjski sud je međutim tužbeni zahtjev tužitelja uvažio te je poništio navedeno rješenje tuženika od 3. kolovoza 2018. navodeći da nije bilo uvjeta za obustavu postupka jer se iz postupanja tužitelja nije moglo zaključiti da je odustao od svog zahtjeva.
Takvo stajalište prihvaća i ovaj Sud. Naime, sukladno citiranom članku 47. stavak 4. Zakona o općem upravnom postupku, kad stranka u ostavljenom roku ne dostavi zatražene dokaze, u ovom slučaju dopunu Studije utjecaja na okoliš i eksploatacije tehničko-građevnog kamena na budućem eksploatacijskom polju, a postupak je pokrenut na zahtjev tužitelja, trebalo je ocijeniti od kakve je to važnosti za rješavanje upravne stvari i zavisno od utvrđenog zahtjev odbiti ili uvažiti. Stoga nije bilo uvjeta za obustavu postupka kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, a prihvaća i ovaj Sud, a prigovori tuženika su neosnovani. Naime time što nije dostavljena dopuna Studije ne znači da je tuženik odustao od zahtjeva već je trebalo procijeniti kakva je postojeća Studija te je li dovoljna za prihvaćanje zahtjeva.
Neosnovani su i prigovori tuženika vezani za pitanje roka za donošenje nove odluke po zahtjevu tužitelja. Naime, prvostupanjskom presudom je određeno postupanje u roku 60 dana od donošenja te presude, a presuda se može izvršavati nakon pravomoćnosti sukladno članku 63. Zakona o upravnim sporovima. Slijedom toga će prvostupanjsko tijelo odluku donijeti u roku nakon pravomoćnosti prvostupanjske presude.
Također su neosnovani prigovori tuženika vezani za naknadu troškova upravnog spora tužitelju budući da prema članku 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
Niti ostalim prigovorima tuženik nije doveo u sumnju pravilnost i zakonitost presude prvostupanjskog suda.
Sud je stoga, na temelju članka 74. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), odlučio kao u izreci.
U Zagrebu 2. srpnja 2020.
Predsjednica vijeća
Ana Berlengi Fellner, v.r.