- 1 -              I Kž 14/2020-4

Broj: I Kž 14/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. A. P., zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 13. studenog 2019. broj Kv I-103/19. (Kv-I-228/17.), u sjednici održanoj 2. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Odbija se žalba osuđ. A. P. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, na temelju čl. 498. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. – dalje: ZKP/08. – I.), odbijen je zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka, dovršenog presudom Županijskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2017. broj Kv-I-228/2017. (K-16/05.), kojom je osuđenik zbog kaznenih djela iz čl. 246. st. 2. KZ/11., u postupku preinačenja pravomoćne presude bez obnove kaznenog postupka, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i jedan mjesec.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđ. A. P., po branitelju A. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i "odlučiti pozitivno o njegovom zahtjevu za izricanje blaže kazne", odnosno pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08. – II.), bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba je neosnovana.

Suprotno istaknutoj žalbenoj osnovi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. – I., u pobijanom rješenju nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je označio jasne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku, uz jasno i detaljno obrazloženje nepostojanja zakonskih uvjeta za obnovu postupka.

Nasuprot navodima žalitelja, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio sadržaj medicinske dokumentacije dostavljene uz zahtjev osuđenika. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu izvješća o rezultatima liječenja i urednom tijeku oporavka nakon izvršenih medicinskih zahvata, te je pravilno zaključio kako se ne radi o takvom pogoršanju zdravstvenog stanja osuđenika koje bi znatno odstupalo od ranije utvrđenog pogoršanja zdravstvenog stanja, koje je osuđeniku već ocijenjeno kao olakotna okolnost prilikom odmjeravanja kazne.

Žalitelj zanemaruje da se dio dostavljene liječničke dokumentacije odnosi na razdoblje koje je prethodilo donošenju pravomoćne presude i koju je sud imao u vidu prilikom preinačavanja u odluci o kazni pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 17. lipnja 2011. broj K-16/05., koja je preinačena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2015. broj I Kž-94/2012.

Aktualna dokumentacija, pak, kojom je obuhvaćeno razdoblje nakon donošenja pravomoćne presude, pokazuje kako osuđenikova oboljenja imaju kroničan karakter, a bolesti su pod ordiniranom terapijom i redovitom kontrolom.

Naime, u odnosu na koronarnu bolest, iz otpusnice Specijalne bolnice M. je vidljivo kako je osuđenik, nakon uspješne ugradnje stentova, otpušten kući u stabilnom stanju. Iz dokumentacije Kliničke bolnice S. D. je razvidno kako, u neurološkom smislu, osuđenik ima preporučenu daljnju obradu, uz terapiju lijekovima i redovite kontrole. Iz otpusnice Kliničkog bolničkog centra Z. proizlazi kako je osuđenik, nakon vađenja žuči i operacije hernije, otpušten na kućnu njegu u dobrom općem stanju, uz preporučenu poštedu od težih fizičkih napora i žučnu dijetu. Iz dokumentacije Kliničkog bolničkog centra S. m. je vidljivo kako je osuđeniku, zbog reumatoloških problema, preporučena ambulantna fizikalna terapija, dok mu je liječnik Poliklinike A. zbog vratobolje i križobolje, preporučio nastavak konzervativnog liječenja stacionarno u toplicama. Iz dokumentacije Očne poliklinike "Dr. V." je vidljivo da je, nakon planirane operacije sive mrene oba oka, poslijeoperativni tijek uredan, a u kontrolnom pregledu nisu utvrđene nikakve poteškoće.

Razvidno je, dakle, kako se, aktualno, ne radi o bolestima koje ne bi bilo moguće tretirati u okviru penalnog sustava. Isto tako, u slučaju oboljenja od teške akutne bolesti ili znatnog pogoršanja kronične bolesti, za koje ne bi bilo uvjeta za liječenje u kaznionici ili zatvoru, osuđeniku je otvorena mogućnost podnošenja molbe za prekid izdržavanja kazne. Pored toga, vidljivo je da su osuđeniku, upravo zbog bolesti, višestruko odobravane odgode izvršenja kazne zatvora, unutar kojih je osuđenik, očito, uspješno sanirao svoje zdravstvene poremećaje. Međutim, iako osuđenikove zdravstvene poteškoće, objektivno, doista nisu beznačajne, ipak nisu tako teške da bi se zbog njih, sve da su i postojale u vrijeme donošenja presude, očito izrekla još blaža kazna od izrečene.

Kraj takvog stanja stvari, nije u pravu osuđenik niti kada tvrdi da je sud prvog stupnja trebao od sudskog vještaka zatražiti mišljenje o težini oboljenja osuđenika i tek tada ocijeniti u kojem su stupnju ona opasna po život osuđenika. Naime, prilikom odlučivanja o vrsti i visini kazne, ocjenjujući kao olakotnu okolnost zdravstveno stanje osobe kojoj se izriče kazna, sud u pravilu ne provodi medicinska vještačenja. Sud ocjenjuje radi li se o okolnostima koje bi mogle utjecati na odluku o kazni prema dostupnim podacima i na temelju znanja i iskustva kojima raspolaže.

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da okolnosti koje osuđenik ističe u zahtjevu nisu nove ili nisu takve prirode i kakvoće da bi, u smislu čl. 498. st. 1. toč. 4. ZKP/08. – I., dovele do blaže osude.

S obzirom da ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08. – II., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08. – II. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2020.