Poslovni broj Kž-101/2020-7

Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-101/2020-7

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Miroslava Jukića i Darka Krušlina, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M.R., OIB: … i opt. M.B., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03-odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08, 57/11 – dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj IK-275/2000-168 od 28. listopada 2019., u javnoj sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2020., u nazočnosti Z.K. zamjenika županijskog državnog odvjetnika u O., opt. M.R. i njegovog branitelja A.S., odvjetnika iz Osijeka, te opt. M.B.,

 

 

r i j e š i o    j e

             

 

              I/ Prihvaća se žalba opt. M.R., povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. M.B., ukida se prvostupanjska presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

              II/ Uslijed odluke pod I/ žalbe državnog odvjetnika i opt. M.B. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

 

              Pobijanom presudom Općinski sud u Splitu proglasio je krivima opt. M.R. i opt. M.B. zbog kaznenih djela protiv imovine – teška krađa iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. t. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 – dalje u tekstu KZ/11), te su opt. M.R. i opt. M.B. na temelju čl. 229. st. 2. u vezi čl. 52. st. 1. KZ/11 osuđeni, svaki optuženik, na kaznu zatvora u trajanju od po 1 (jedne) godine, u koje kazne zatvora se na temelju čl. 54. KZ/11 optuženicima uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 13. studenog do 13. prosinca 1999..

 

              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12-odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. B.R. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 16.091,37 eura u protuvrijednosti u kunama na dan presuđenja, te su opt. M.R. i opt. M.B. dužni solidarno platiti oštećeniku u roku od 15 dana, dok je oštećenik s ostatkom upućen u parnicu.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08 optuženici su dužni naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od po 10.602,00 kuna, svaki, u roku od 15 dana.

 

              Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pravnoj oznaci djela.

 

              Protiv te presude žali se opt. M.R., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i optuženika "oslobodi od optužbe".

 

              Protiv te presude žali se opt. M.B. po branitelju M.V., odvjetniku iz S., zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odlučivanje ili da se preinači i kazna zatvora ublaži.

 

              Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

              Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku razgledalo je spis predmeta.

 

              O javnoj sjednici vijeća drugostupanjskog suda su obaviješteni državni odvjetnik, opt. M.R., opt. M.B. i njegov branitelj M.V., odvjetnik iz S..

 

              Na javnu sjednicu vijeća su pristupili Z.K., zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O., opt. M.R. i njegov branitelj A.S., odvjetnik iz O., te opt. M.B., dok nije pristupilo branitelj opt. M.B. odvjetnik M.V. iz S., te je na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 odlučeno da će se sjednica vijeća održati u odsutnosti M.V., odvjetnika iz S..

 

              Zamjenik županijskog državnog odvjetnika u O. Z.K. je iznio bitan sadržaj žalbe državnog odvjetnika, te ostao kod prijedloga iz žalbe državnog odvjetnika.

 

              Zamjenik branitelja opt. M.R. odvjetnik A.S. iz Osijeka je iznio bitan sadržaj žalbe optuženika, te izjavio da ostaje kod prijedloga iz žalbe.

 

              Na prijedlog opt. M.B. sudac izvjestitelj je izložio žalbu opt. B. podnesenu po branitelju M.V., odvjetniku iz S..

 

Žalba opt. M.R. je osnovana, a žalbe državnog odvjetnika i opt. M.B. su bespredmetne.

 

Neosnovano u žalbama navode opt. R. i opt. B. da je pobijana presuda donijeta uz bitnu povredu odreda kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08. Naime, optuženici u žalbama samo parafraziraju zakonski tekst navodeći da je izreka pobijane presude nerazumljiva, da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama te da su navedeni razlozi nejasni i u znanoj mjeri proturječni.

 

Suprotno takvim žalbenim navodima opt. R. i opt. B. izreka pobijane presude nije nerazumljiva, sadrži opis djela iz kojeg proizlaze zakonska obilježja kaznenog djela za koje su optuženici proglašeni krivima, a o tome postoje u obrazloženju jasni i provjerljivi razlozi.

 

Međutim, osnovano u žalbi navodi opt. R. da je pobijana presuda donijeta uz povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. u vezi čl. 450. st. 1. ZKP/08, a to je utjecalo na presudu. Naime, prvostupanjski sud je utemeljio presudu na iskazu svjedoka B.B., koji je ispitan tijekom istrage pred istražnim sucem 9. prosinca 1999., a iz zapisnika sa ročišta za raspravu od 25. listopada 2019. je vidljivo da u dokaznom postupku nije izveden dokaz čitanjem zapisnika od 9. prosinca 1999. o iskazu svjedoka B. (svjedok je u međuvremenu umro), niti se taj iskaz navodi u obrazloženju pobijane presude među iskazima svjedoka koji su izvedeni na raspravi.

 

Kraj takvog stanja stvari valjalo je prihvaćanjem žalbe opt. R., a povodom te žalbe po službenoj dužnosti i u odnosu na opt. B., prema načelu pogodnosti pridruživanja iz čl. 479. ZKP/08, koji nije podnio žalbu u tom smislu, ukinuti pobijanu presudu i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, kao pod I/ izreke (čl. 483. st. 1. ZKP/08).

 

Uslijed odluke pod I/ žalbe državnog odvjetnika i opt. B. postale su bespredmetne, kao pod II/ izreke.

 

Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku izvesti ranije izvedene dokaze, te prema potrebi i druge, a nakon što potpuno i pravilno utvrdi činjenično stanje donijet će novu pravilnu i zakonitu odluku uz navođenje jasnih i provjerljivih razloga i o činjenicama i o pravnim pitanjima.

 

Pri tome je za ukazati prvostupanjskom sudu da su optužnicom državnog odvjetnika opt. R. i opt. B. optuženi da su zajedno sa sada pokojnim A.O., počinili u stjecaju dva kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 3. u vezi čl. 216. st. 1. KZ/97. Obzirom da je 1. siječnja 2013. stupio na snagu novi KZ/11 prvostupanjski sud je shodno čl. 3. st. 3. KZ/11 ispitivao postojanje pravnog kontinuiteta, te iako je pravilno zaključio da se ne radi o stjecaju kaznenih djela već o produljenom kaznenom djelu o čemu je naveo valjane razloge, pogrešno je zaključio da postoji pravni kontinuitet u kaznenom djelu produljene teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi t. 1. st. 1. čl. 229. i čl. 52. KZ/11. Naime, prema opisu djela iz izreke pobijane presude ne proizlazi da bi optuženici, unatoč tome što je vrijednost ukradenih stvari velika (prema KZ/97 vrijednost stvari je velika kada prelazi 30.000,00 kuna, a prema KZ/11 vrijednost stvari je velika kada prelazi 60.000,00 kuna), do ukradenih stvari (dva osobna automobila) optuženici nisu došli niti obijanjem, niti provaljivanjem, niti svladavanjem velikih prepreka da dođu to tih stvari iz zatvorenih prostorija ili prostora, već su oduzeli oštećenicima upravo pokretne stvari takve vrijednosti. Dakle, radi se u suštini o krađi pokretne stvari velike vrijednosti. Prema opisu djela iz optužnice državnog odvjetnika optuženici se terete da su u sastavu grupe počinili, u stjecaju, dva kaznena djela teške krađe iz čl. 217. st. 3. u vezi kaznenog djela krađe iz čl. 216. st. 1. KZ/97. Ta kaznena djela imaju pravni kontinuitet u kaznenom djelu počinjenje kaznenog djela u sastavu zločinačkog udruženja iz čl. 329. st. 1. t. 2. u vezi kaznenog djela krađe čl. 228. st. 3. i zločinačkog udruženja iz čl. 328. st. 4. KZ/11. Naime, zločinačko udruženje iz čl. 328. st. 4. KZ/11 čine najmanje tri osobe udružene u zajedničkom cilju počinjenja jednog ili više kaznenih djela, za koja je propisana mogućnost izricanja kazne zatvora od tri godine ili teža, a ne radi se o udruživanju osoba slučajno povezanih za neposredno počinjenje jednog kaznenog djela. Za ukazati je prvostupanjskom sudu da kod ispitivanja pravnog kontinuiteta nije odlučno, kad se utvrdi da postoji pravni kontinuitet, koji sud je stvarno nadležan za suđenje tog kaznenog djela, ali je odlučno koji zakon je najblaži za počinitelja, prema načelu konkretnosti, što znači da je za počinitelja blaži zakon koji traži kod velikih vrijednosti veći iznos, kao što je to ovdje slučaj sa KZ/11 gdje ta velika vrijednost postoji kada prelazi iznos od 60.000,00 kuna, ali i da je povoljniji onaj zakon koji prema odredbama općeg dijela propisuje mogućnost blažeg kažnjavanja, ali samo onda kada se neka od tih odredbi općeg dijela i primjenjuje u konkretnom slučaju.

 

Pored toga, za ukazati je da su neosnovani navodi optuženika o povredi kaznenog zakona na štetu optuženika iz čl. 469. t. 3. ZKP/08. Suprotno navodima optuženika nije nastupila zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja su optuženi optuženici. To zbog toga što su djela za koja se terete počinjena 12./13. studenog 1999., a obzirom na zakonom propisane kazne za kaznena djela iz čl. 217. st. 3. KZ/97 za koja se terete optuženici, shodno čl. 19. st. 1. alineja 3. i čl. 20. st. 6. KZ/97 zastara nastupa protekom dvadeset godina od počinjenja kaznenog djela. Kako zastara nije nastupila prije stupanja na snagu novog KZ/11 na zastaru se shodno čl. 86. KZ/11 primjenjuju zastarni rokovi novog KZ/11, koji za navedena kaznena djela čl. 81. st. 1. alineja 3. KZ/11 propisuje isti rok zastare od dvadeset godina, ali shodno st. 3. čl. 81. KZ/11 ako se prije proteka navedenog roka zastare donese prvostupanjska presuda, što je ovdje slučaj, zastara kaznenog progona se produljuje za dvije godine. Pri tome je za istaći da glede zastare kaznenog progona ne vrijedi načelo primjene blažeg zakona jer zastara kaznenog progona nije privilegij za počinitelja.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

Osijek, 2. srpnja 2020.

 

 

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić