- 1 -              II Kž 266/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 266/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog V. B., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. u vezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu (dalje: državnog odvjetnika) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 4. lipnja 2020. broj K-5/2020 o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 2. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi V. B. proglašen krivim zbog kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 2. KZ/11. te osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 125. stavka 1. točke 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), ukinut je istražni zatvor protiv optuženika, u kojem se nalazio po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik. Žalbom se predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači pobijano rješenje na način da protiv optuženog V. B. odredi istražni zatvor po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Odgovorom na žalbu državnog odvjetnika, koju je optuženik podnio po branitelju T. M., odvjetniku iz Z., ukazuje se na neosnovanost žalbenih razloga, uz prijedlog drugostupanjskom sudu da žalbu odbije.

 

Žalba nije osnovana.

 

Naime, ispravno je i na zakonu osnovano sud prvog stupnja postupio kada je protiv optuženog V. B. ukinuo istražni zatvor, ocjenjujući da u konkretnom slučaju više ne postoje razlozi zbog kojih je istražni zatvor protiv optuženika do sada primjenjivan.

 

Naime, točan je žalbeni navod državnog odvjetnika da je optuženik 2013. pobjegao u Bosnu i Hercegovinu gdje se krio sve do prosinca 2019. i time bio nedostupan tijelima kaznenog progona kroz vrijeme od šest godina, što svakako ukazuje na mogućnost postojanja opasnosti koja je do sada prevenirana primjenom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08.

 

Međutim, pri ocjeni stvarno postojeće, konkretne opasnosti od bijega kod ovog optuženika, državni odvjetnik gubi iz vida činjenicu da je optuženi V. B. samoinicijativno i dobrovoljno pristupio na međunarodni granični prijelaz radi ulaska u Republiku Hrvatsku i to 16. prosinca 2019. kada je uhićen i sproveden na sud u Sarajevo te ponovno, nakon što je pušten na slobodu, 18. prosinca 2019. Sve ovo događa se nakon što je optuženik u istom kaznenom postupku nepravomoćnom presudom osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Jednako tako, pri ocjeni postoji li kod optuženika realna i predvidiva opasnost da će na slobodi pobjeći, osnovano prvostupanjski sud uzima u obzir da je on u ponovljenom postupku priznao djelo, iskazao kajanje i žaljenje zbog počinjenog, iznoseći, pritom, razloge zbog kojih nije bio dostupan sudu kao i one zbog kojih se sada odlučio predati Republici Hrvatskoj.

 

Imajući u vidu izloženo te činjenicu da je optuženik do sada u istražnom zatvoru proveo gotovo šest mjeseci, pravilnom se i na zakonu osnovanom ukazuje ocjena prvostupanjskog suda da kod optuženog V. B. više ne postoji opasnost da će pobjeći i time onemogućiti vođenje ovog kaznenog postupka, odnosno, po pravomoćnosti presude izbjegavati izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen.

 

Slijedom izloženog, a s obzirom na to da žalbom državnog odvjetnika zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi istim bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. srpnja 2020.