- 1 -              II Kž 270/2020-4

Broj: II Kž 270/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 10. lipnja 2020. broj Kov-Iz-22/2020. (Kov-33/2020.), o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e :

Žalba okrivljenog S. M. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog S. M., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. te drugih KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonskih osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku M. K., uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske "...ukinuti pobijano rješenje, odnosno podredno isto zamijeniti u ovom trenutku prikladnom mjerom opreza obveze redovnog javljanja osumnjičenog policijskoj postaji...".

Žalba nije osnovana.

              U prvom redu valja reći da žalitelj, iako uvodno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka kao jedan od zakonskih osnova pobijanja prvostupanjskog rješenja, istu razlozima žalbe ne obrazlaže, dok ispitivanjem pobijane odluke sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena ijedna povreda na koju pazi po službenoj dužnosti.

              Nadalje, žalbeni navod kojim se ukazuje da je tijekom istrage, neobavještavanjem obrane o vremenu i mjestu ispitivanja svjedoka, "povrijeđeno načelo jednakosti oružja", ovdje se ukazuje potpuno promašenim. Naime, prilikom odlučivanja o određivanju ili, pak, produljenju mjere istražnog zatvora, nužno je utvrditi postoji li osnovana sumnja da je okrivljenik počinio terećena mu kaznena djela te, u konkretnom slučaju, jesu li ostvarene okolnosti propisane odredbama članka 123. stavka 1. točkama 1. i 3. ZKP/08.

Pri tome, iako osnovanu sumnju na učin djela žalitelj ne dovodi u pitanje, potrebno je dodati da ona proizlazi iz materijalne dokumentacije na kojoj se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 5. lipnja 2020. broj KO-DO-277/2020., a potom i na zapisnicima o ispitivanju svjedokinja pred državnim odvjetnikom, temeljem kojih je o postojanju osnovane sumnje dopušteno i moguće odlučivati.

Nadalje, osnovan je zaključak prvostupanjskog suda da kod okrivljenog S. M. postoji opasnost od bijega kao osnova za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Naime, pravilno prvostupanjski sud ovu opasnost nalazi utvrđenom u činjenici da, prema dostupnim podacima, okrivljenik od 1978. ima prijavljeno prebivalište na adresi u Z., gdje mu živi brat s obitelji, kao i da prijavljenog boravišta sada nema, dok mu je od listopada 2013. do siječnja 2018. boravište bilo prijavljeno na adresi Kaznionice u L. Nasuprot tome, on sam navodi da na adresi prijavljenog prebivališta zapravo ne živi jer ne želi smetati, već tamo samo povremeno dolazi, dok boravišta mijenja. Imajući na umu sve izloženo, uz činjenicu da je okrivljenik sada suočen s vođenjem kaznenog postupka zbog osnovane sumnje na učin pet kaznenih djela razbojništva, od kojih jedno u kvalificiranom obliku, za koja je, s obzirom na propisanu kaznu, u slučaju dokazanosti istih, moguća osuda na višegodišnju kaznu zatvora, doista je razumno za očekivati da će, puštanjem na slobodu, pobjeći te se kriti i time opstruirati kazneni progon.

Stoga je osnovano prvostupanjski sud produljio primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08., dok žalbenim navodima o redovnom kontaktu okrivljenika s bratom i šogoricom koji bi ga izvijestili o svakom pozivu suda, pravilnost pobijane odluke nije dovedena u pitanje.

Glede postojanja iteracijske opasnosti, ista se nedvojbeno temelji već na okolnostima i prirodi kaznenih djela za koja se okrivljenik sada tereti. Naime, prema inkriminaciji, okrivljeni S. M. je osnovano sumnjiv da je u nešto manje od dva mjeseca počinio pet kaznenih djela razbojništva, što doista govori o iznimnoj upornosti i visokom stupnju kriminalne volje iskazane pri činjenju protupravnih kažnjivih radnji. Nadalje, prilikom prvog ispitivanja okrivljenik je naveo da se nije mogao suzdržati od činjenja kaznenih djela, budući da se, uslijed ovisnosti o alkoholu i kocki, nalazio u očajnom stanju. Osim toga, iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra proizlazi da je okrivljenik izmijenjene strukture osobnosti po miješanom tipu, bazično povišeno impulzivan i disocijalan, kao i da je razvio štetnu naviku konzumacije alkoholnih pića.

Dovodeći u međusobnu vezu izložene okolnosti, ocjena je i ovog drugostupanjskog vijeća da kod okrivljenika postoje one osobite okolnosti koje govore o realno predvidivoj i stvarnoj opasnosti da će na slobodi ponoviti kazneno djelo, što u cijelosti opravdava primjenu mjere istražnog zatvora i po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Osim navedenog, uvidom u kaznenu evidenciju jasno je da se kod okrivljenika radi o specijalnom povratniku, koji je već ranije osuđivan za kazneno djelo razbojništva i na kojeg, u smislu specijalne prevencije, nisu utjecale ni kazne zatvora na koje je prethodno u više navrata osuđivan. U odnosu na žalbeni navod kojim se paušalno ističe nastup rehabilitacije, a imajući u vidu navod okrivljenika da je kaznu zatvora izdržavao od 2013. do 2018. (što proizlazi i iz činjenice da mu je boravište do 5. siječnja 2018. bilo prijavljeno na adresi Kaznionice u L.), za dodati je da rehabilitacija u odnosu na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od šest godina i devet mjeseci na koju je osuđen presudom Županijskog suda u Zagrebu od 6. veljače 2015. broj Kv-I-35/15. zbog kaznenih djela razbojništva, svakako nije nastupila.

              Zaključno, brojnost i značaj pobijanim rješenjem navedenih okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega kao i opasnost od ponavljanja kaznenog djela kod okrivljenog S. M., čine ispravnim zaključak prvostupanjskog suda da je protiv njega primjena mjere istražnog zatvora iz osnova u članku 123. stavku 1. točkama 1. i 3. ZKP/08. jedina prikladna te i nadalje nužna. Naime, ni po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, svrhe zbog kojih je do sada primjenjivan istražni zatvor, za sada se ne mogu ostvariti niti jednom blažom mjerom predviđenom odredbama ZKP/08.

              Stoga, a obzirom na to da žalbenim navodima nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2020.