- 1 -              II Kž 272/2020-4

Broj: II Kž 272/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. Č., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17. i 118/18. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 3. lipnja 2020. broj Kv I-106/2020. (K-2/2020-222), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. srpnja 2020.,

r i j e š i o   j e:

Žalba optuženog N. Č. odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim je rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog N. Č., zbog tri kaznena djela protiv života i tijela i to kaznenog djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz članka 118. stavka 2. KZ/11. i kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavka 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.), produljen istražni zatvor protiv optuženika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi N. Č. po branitelju, odvjetniku R. M. Žalbom se predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da pobijano rješenje ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, podredno da isto preinači i optuženiku ukine istražni zatvor ili da istražni zatvor zamijeni nekom od predloženih mjera opreza.

Žalba optuženika nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada, ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., tvrdi da je izreka pobijanog rješenja proturječna njegovim razlozima te da istim nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama vezano uz postojanje posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora i mogućnost zamjene istog blažim mjerama. Naime, prvostupanjski je sud, u prvom redu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a potom je za svoju odluku dao jasne, valjane i u svemu dostatne razloge, i to one koji se odnose na postojanje opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako razloge zbog kojih smatra da kod optuženika postoji iteracijska opasnost koju je, za sada, moguće prevenirati jedino daljnjom primjenom istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Stoga, pobijanom rješenju nije ostvarena bitna postupovna povreda na koju upire žalitelj, a sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi bila počinjena koja druga povreda na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, neosnovano optuženik žalbom tvrdi da primjena mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela na slobodi protiv optuženog N. Č., kao najstroža mjera, više nije nužna.

Tako, nije u pravu žalitelj kada prigovara prvostupanjskom sudu da, pri ocjeni postojanja osnovne pretpostavke primjene mjere istražnog zatvora, nije uzeo u obzir iskaz na raspravi ispitane svjedokinje B. Č., majke optuženika i oštećenika, smatrajući da je "više nego razvidno da će tužitelj glede nekih kvalifikacija kaznenih djela odustati u daljnjem tijeku postupka". Naime, u ovom trenutku osnovana sumnja da je optuženik počinio tri kaznena djela protiv života i tijela, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica. Stoga, optuženikova ocjena značaja i kvalitete izoliranog dokaza nije od utjecaja na odluku o potrebi daljnje primjene mjere istražnog zatvora, a prilikom odlučivanja o istražnom zatvoru sudovi nisu ovlašteni upuštati se u ocjenu vjerodostojnosti dokaza, analizu činjeničnih utvrđenja i dokazanost kaznene odgovornosti optuženika, budući da je o navedenom nadležno odlučivati raspravno vijeće nakon provedene rasprave i izvođenja cjelokupne dokazne građe.

Nadalje, a u odnosu na posebnu pretpostavku za produljenje istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., osnovano i opravdano prvostupanjski sud svoj zaključak o konkretnoj i realno predvidivoj opasnosti od ponavljanja djela kod ovog optuženika temelji na okolnostima i načinu počinjenja terećenih mu djela, povezano s rezultatima njegovog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja.

Nastavno tomu, optuženik se potvrđenom optužnicom tereti za počinjenje kaznenih djela protiv života i tijela, na način da je u stanu u kojem živi s majkom, bratom i bratovom djevojkom iz vrećice koja se nalazila ispod stolice uzeo ribolovni nož, ukupne dužine 22 cm, kojim je bratu zadao ubodne rane u predjelu trbuha i prednje strane vrata. Unatoč intervenciji majke, optuženik s napadom ne staje, već ponovno ubada brata u stražnju stranu vrata, a kad brat pada na pod, on ga nastavlja ubadati i rezati nožem po glavi i tijelu. Tek nakon što bratova djevojka, u nakani da spriječi napad, hvata nož i pritom sama zadobiva ozljede, optuženik staje s napadom na brata, čiji je život, zbog po optuženiku nanesenih osobito teških ozljeda, spašen hitnom liječničkom intervencijom. U izloženom postupanju optuženika, i po ocjeni ovog suda, iskazna je osobita agresivnost, upornost i nepopustljivost, koja doista govori o većoj kriminalnoj količini optuženikovog protupravnog postupanja za koje se tereti.

U cijelosti ispravno prvostupanjski sud, pri ocjeni postojanja osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela na slobodi, uzima u obzir i rezultate psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja kojima je utvrđeno da optuženik boluje od dugogodišnje i razvijene ovisnosti o alkoholu, pri čemu je struktura njegove osobnosti označena elementima emocionalne nezrelosti, depresivnosti i sklonosti bijegu od problema. Jednako tako, pravilno je prvostupanjski sud vodio računa i o činjenici da je optuženik u vrijeme počinjenja terećenih mu kaznenih djela bio u stanju alkoholne intoksikacije, pri razini pijanosti od 1,56 g/kg alkohola u krvi, kao i to da su odnosi između njega i oštećenika, inače optuženikovog brata, na čiju je štetu sukladno inkriminaciji počinjeno kazneno djelo iz članka 110. u svezi s člankom 34. KZ/11., prethodno već bili narušeni.

Sve izložene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, neovisno o činjenici da optuženik ranije nije osuđivana osoba, i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda, govore o postojanju konkretne i predvidive opasnosti od ponavljanja djela u slučaju puštanja optuženika na slobodu.

Stoga je, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženiku produljio primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, ta je mjera i nadalje nužna te jedina prikladna mjera za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti, dok se, protivno žalbenim navodima optuženika, ista svrha, za sada, ne bi mogla s uspjehom ostvariti primjenom drugih, blažih mjera.

Jednako tako, protivno daljnjoj žalbenoj tvrdnji, uzimajući u obzir težinu inkriminiranih kaznenih djela, kaznu koja se za slučaj osuđujuće odluke prema raspoloživim podacima može očekivati, kao i duljinu trajanja te potrebu primjene mjere istražnog zatvora (optuženik se u istražnom zatvoru sada nalazi od 12. srpnja 2019.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da načelo razmjernosti također, za sada, nije povrijeđeno.

Stoga, a budući da navodima žalbe utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, trebalo je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 2. srpnja 2020.