- 1 -              II Kž 268/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 268/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Đ. B., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 10. lipnja 2020. broj Kov-17/2020-7, o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 2. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

 

Žalba okrivljenog Đ. B. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Varaždinu, nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Đ. B., zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 3. u vezi s člankom 34. KZ/11., na temelju članka 131. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv okrivljenika iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljenik po branitelju, odvjetniku D. Š., uz prijedlog Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da "ukine istražni zatvor i okrivljenika pusti na slobodu uz eventualno određivanje mjere opreza zabrane približavanja oštećenici".

 

Žalba okrivljenika nije osnovana.

 

 

Prije svega, nije u pravu okrivljenik kada, uz isticanje da je on porekao učin djela, a žrtva koristila blagodat nesvjedočenja, nastoji osporiti postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora. Naime, za ovaj stadij postupka potreban stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio terećeno mu kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju proizlazi iz ostalih, tijekom istrage pribavljenih, dokaza na kojima se temelji optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Varaždinu od 9. lipnja 2020. broj: KO-DO-109/2020-1. Stoga, u prvom redu na rezultatima provedenog sudsko medicinskog vještačenja koje decidirano isključuje mogućnost nastanka kod oštećenice utvrđenih ozljeda padom i udarcem glave o stepenicu, a podredno i iskazima svjedoka A. O. i Z. O., potpuno osnovano prvostupanjski sud zaključuje i jasnim te dostatnim razlozima utvrđuje da u konkretnom slučaju dostatan stupanj osnovane sumnje, a time i temeljni preduvjet primjeni mjere istražnog zatvora, postoji.

 

Nasuprot daljnjim žalbenim razlozima, ovaj sud nalazi pravilnom te na zakonu osnovanom i ocjenu prvostupanjskog suda da su na strani okrivljenika ostvarene one osobite okolnosti koje ukazuju na realnu i predvidivu opasnost od ponavljanja djela na slobodi i time opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

 

Naime, okrivljenik je prethodno, i to 2016. te 2017., prekršajno osuđivan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinjenih na štetu iste žrtve, dok je 2019. u dva navrata kazneno osuđen zbog kaznenog djela prijetnje te zbog kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju, za što je osuđen uvjetnim osudama. Razmatrajući činjenicu da je okrivljenik sada osnovano sumnjiv da bi počinio kazneno djelo teškog ubojstva u pokušaju, jasno je da je njegovo nasilno ponašanje prema izvanbračnoj supruzi značajno progrediralo. Stoga, a vodeći računa da je inkriminirano mu djelo počinio u vrijeme roka provjeravanja iz dvije prethodno mu izrečene uvjetne osude, koje očito na njega nisu djelovale u smislu ostvarenja specijalne prevencije, ocjena je i ovog drugostupanjskog suda da je kod okrivljenog Đ. B. opasnost od ponavljanja djela na slobodi konkretna i realno predvidiva te da je istu za sada moguće prevenirati samo primjenom mjere istražnog zatvora. Pri tome nije bez utjecaja na odluku o potrebi daljnjeg zadržavanja okrivljenika u istražnom zatvoru ni činjenica da je nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra on okarakteriziran neodgovornom osobom, sklonom agresivnom ponašanju, a bez osjećaja krivnje i žaljenja.

 

Kod takvog stanja stvari, žalbom istaknuta od okrivljenika verbalizirana spremnost da se on iseli iz kuće te navod da ni na koji način ne misli nauditi svojoj izvanbračnoj supruzi, nije od utjecaja na odluku o nužnosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora, po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Naime, ranije izložene osobite okolnosti opravdavaju ocjenu prvostupanjskog suda da je mjera istražnog zatvora po navedenoj zakonskoj osnovi protiv okrivljenog Đ. B. i nadalje potrebna te da se ista svrha, za sada, ne bi mogla postići niti jednom blažom mjerom, tako ni žalbom predloženom mjerom opreza zabrane približavanja oštećenici.

 

 

 

 

 

 

Slijedom navedenog, a s obzirom na to da žalbom okrivljenika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja i da ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu nađene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. srpnja 2020.