- 1 -              II Kž 276/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: II Kž 276/2020-4

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević - Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Gradiški Lovreček, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Ž. Z., zbog kaznenog djela iz članka 158. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu od 12. lipnja 2020. broj Kzd-1/2020-43 o produljenju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 2. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Žalba optuženog Ž. Z. odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanim je rješenjem, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je optuženi Ž. Z. proglašen krivim zbog kaznenih djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11., mamljenja djece za zadovoljenje spolnih potreba iz članka 161. stavka 1. KZ/11., iskorištavanja djece za pornografiju iz članka 163. stavaka 1. i 2. te kaznenog djela upoznavanja djece s pornografijom iz članka 165. stavka 1. KZ/11. te nakon utvrđivanja jedinstvene kazne zatvora za svako to djelo i opozivanja ranije mu izrečene uvjetne osude, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine i osam mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog Ž. Z. iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Nadalje je određeno da se u trajanje istražnog zatvora ima uračunati vrijeme od uhićenja 27. rujna 2018. Na temelju članka 131. stavka 2. ZKP/08. određeno je da istražni zatvor može trajati najdulje do pravomoćnosti presude, a nakon toga najdulje do pravomoćnosti rješenja o upućivanju na izdržavanje kazne zatvora. Također, izrekom je određeno da, sukladno članku 134. stavku 2. ZKP/08., žalba protiv rješenja ne zadržava njegovo izvršenje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi Ž. Z. po braniteljici, odvjetnici I. Z. Žalbom se predlaže ukinuti istražni zatvor optuženiku te odrediti mjere opreza zabrane približavanja oštećenici.

 

Žalba nije osnovana.

 

Osporavajući nužnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora, žalitelj ističe da je boravak u istražnom zatvoru u trajanju od jedne godine i devet mjeseci na njega dostatno utjecao "da shvati ozbiljnost postupka i sve okolnosti zbog kojih se trenutno nalazi u istražnom zatvoru" te da stoga ne postoji opasnost da bi boravkom na slobodi ponovio kazneno djelo.

 

Međutim, osnovano prvostupanjski sud kod optuženika utvrđuje postojanje iteracijske opasnosti kao posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., u prvom redu, u brojnosti, naravi te okolnostima kaznenih djela za koja je optuženik sada nepravomoćno oglašen krivim, sve povezano s činjenicom njegove prethodne osuđivanosti.

 

Naime, optuženik je 2017. pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela iskorištavanja djece za pornografiju u pokušaju iz članka 163. stavka 2. u vezi članka 34. KZ/11. te mu je tada kazna zatvora na koju je osuđen, u trajanju od deset mjeseci, uvjetovana rokom provjeravanja od tri godine. Unatoč tome, on je u ovom predmetu nepravomoćno osuđen za učin četiri kaznena djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, počinjena tijekom roka provjeravanja iz ranije presude, time da je njegovo protupravno postupanje očito i progrediralo jer je u ovom kaznenom postupku nepravomoćno proglašen krivim za učin kaznenog djela spolne zlouporabe djeteta mlađeg od 15 godina iz članka 158. stavka 1. KZ/11. Brojnost te raznovrsnost kaznenih djela za koja je nepravomoćno oglašen krivim, dužina perioda počinjenja djela koji se proteže kroz vrijeme provjeravanja iz ranije osude, ustrajnost u inkriminiranom činjenju na štetu iste oštećenice, stare tada 14 godina, ranija osuđivanost zbog istovrsnog kaznenog djela na štetu djece, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na realno predvidivu opasnost da će na slobodi optuženik nastaviti s ovakvim ili sličnim postupanjem.

 

Stoga je, protivno žalbenim navodima optuženika, prvostupanjski sud pravilno odlučio kada je optuženiku produljio primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Naime, ta je mjera i nadalje nužna te jedina prikladna za otklanjanje utvrđene iteracijske opasnosti, dok se, protivno žalbenim navodima optuženika, ista svrha, za sada, ne može s uspjehom ostvariti primjenom drugih, blažih mjera, pa tako ni žalbom predloženom mjerom opreza – zabrane približavanja oštećenici.

 

Neosnovana je, nadalje, žalbena tvrdnja da je primjenom mjere istražnog zatvora nastupila povreda načela razmjernosti. Naime, uzimajući u obzir težinu i broj kaznenih djela za koja je optuženik nepravomoćno oglašen krivim, kaznu na koju je nepravomoćnom presudom osuđen (tri godine i osam mjeseci), kao i dosadašnju duljinu trajanja istražnog zatvora (od 27. rujna 2018.), no, i narav potrebe primjene mjere istražnog zatvora (opći interes zaštite socijalne sredine od novih kaznenih djela za koja postoji predvidiva opasnost), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da, za sada, načelo razmjernosti nije povrijeđeno, a kako to osnovano i valjanim razlozima obrazloženo utvrđuje prvostupanjski sud.

 

Slijedom izloženog, a s obzirom na to da žalbom optuženika zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u sumnju, dok ispitivanjem sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi istim bile ostvarene povrede na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 2. srpnja 2020.

 

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v. r.