- 1 -

Broj: Jž-968/2020

 

  

 

Broj: Jž-968/2020

 

 

                                  U    I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

                                          P R E S U D A

                                                                     

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. I.Š., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17.  ), odlučujući o žalbi okr. I.Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Varaždinu od 14. svibnja 2020., broj: 32 Pp J-318/2020-5, u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

p r e s u d i o    j e:

 

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. I.Š. i potvrđuje prvostupanjska presuda.   

 

II. Na temelju čl. 139. st. 6. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. I.Š. se oslobađa obveze da naknadi troškove žalbenog postupka iz čl.138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona.

 

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Varaždinu od 14. svibnja 2020., broj: 32 Pp J-318/2020-5 okr. I.Š. proglašen je krivim da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koju mu izrečena novčana kazna od 2.400,00 kuna, u koju je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 12. travnja 2020. u 12,20 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 1.800,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 60 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine preostale novčane kazne.

 

Na temelju čl. 50. i čl. 53. Prekršajnog zakona i čl. 13. i 18. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu, do prestanka razloga zbog kojih je primijenjena, ali ne duže od godine dana, te je upozoren o sankcijama za ne postupanje prema izrečenoj zaštitnoj mjeri.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

 

Protiv te presude okr. I.Š. osobno je pravodobno podnio žalbu u kojoj ne navodi zakonske žalbene osnove, navodeći da će predočiti medicinsku dokumentaciju da je bolestan i da je više puta bio na liječenju. Okrivljenik u žalbi ističe žaljenje i kajanje zbog događaja, ne smatra se krivima i navodi da mu liječenje nije potrebno.

 

Okrivljenik je uz žalbu dostavio Izjavu svog oca I.Š. u kojoj isti navodi da žali što je kritične prigode zvao policiju radi sina, to nije istina, vjeruje da se to više neće desiti, ne zna da li ga je sin udario ili je pao na pod.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a  po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Kako okrivljenik u žalbi ne navodi nikakve zakonske žalbene osnove, ističe da mu je jako žao zbog događaja i izražava kajanje, a istovremeno navodi da se ne smatra krivim za svoje optužbe, ovaj drugostupanjski sud je, odlučujući o žalbi, uzao da je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio sve odlučne činjenice i proglasio okrivljenika krivim za prekršaj koji mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. 

 

Prvostupanjski je sud, budući je okrivljenik uhićen i doveden pred sud, pravilno proveo postupak sukladno odredbama Prekršajnog postupka o žurnom postupku (čl. 221. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona), ispitao okrivljenika, svjedoka ošt. S.Š., proveo dokaz suočenjem okrivljenika i navedenog svjedoka i izveo materijalne dokaze koji prileže spisu predmeta. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski je sud pravilno cijenio izvedene dokaze, a za svoju odluku dao odgovarajuće i jasne razloge. Prvostupanjski je sud cijenio obranu okrivljenika u kojoj je naveo, da se kritične prigode nalazio u alkoholiziranom stanju, nije vrijeđao oca jer nije bio u stanju, a nije ga ni odgurnuo, te opravdano u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka S.Š., oca okrivljenika, koji je detaljno opisao sve okolnosti događaja u kojem ga je sin, okr. I.Š. vrijeđao i odgurnuo, podmetnuo nogu, tako da se on popiknuo, pao na pod i udario glavom o pod. Iskaz svjedoka kao dokaz, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, prvostupanjski je sud slobodno cijenio, a za svoju odluku je dao razloge koji su, po mišljenju ovog suda, opravdani, logični i pravno utemeljeni, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju činjenično stanje niti pravilnost provedenog prekršajnog postupka. Zaključak o vjerodostojnosti iskaza svjedoka sud je učvrstio nakon provedenog dokaza suočenjem u kojem je okrivljenik promijenio svoj iskaz navodeći da postoji mogućnost da je odgurnuo oca i postavio mu nogu, tako da je otac pao, ali da se ne sjeća točno događaja. Treba naglasiti da je okrivljenik na kraju dokaznog postupka priznao da je pogriješio, zbog čega mu je jako žao. 

 

Svjedok S.Š. ispitan je pred prvostupanjskim sudom sukladno čl. 173. st. 1. u vezi čl. 285. st. 1. i 3. kao privilegirani svjedok, te čl. 288. st. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.-pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/2019.), pri čemu je upozoren da je dužan govoriti istinu i da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, a „Izjava“ svjedoka dostavljena uz žalbu nema nikakvu dokaznu snagu i ovaj drugostupanjski sud je nije niti cijenio.   

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je temeljem čl. 202. st. 5. Prekršajno zakona ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka.

 

Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je novčana kazna u visini od 2.400,00 kuna, dakle, vrlo blizu propisanog minimuma od 1.000,00 kuna, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerena stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

Visina novčane kazne izrečene po prvostupanjskom sudu za predmetni prekršaj u kaznenopravnim okvirima propisanim za počinjeni prekršaj (novčana kazna u iznosu od najmanje 1.000,00 kuna - do općeg maksimuma od 50.000,00 kuna ili kazna zatvora od najmanje 30 dana - do općeg maksimuma od 90 dana) primjerena je i dostatna, kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te ovaj sud ne nalazi opravdanje za izricanjem novčane kazne u nižem iznosu, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Žaleći se zbog izrečene zaštitne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu okrivljenik navodi da mu liječenje nije potrebno.

 

Međutim, zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu na zakonu je osnovana i prvostupanjski sud je dao valjane razloge za njenu primjenu, trajanje je odmjereno u skladu s čl. 53. Prekršajnog zakona, pa i ovaj sud smatra, da će se primjenom ove mjere postići svrha zaštitnih mjera iz čl. 51. Prekršajnog zakona i čl. 13. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, tako da će se njenom primjenom otkloniti okolnosti koje pogoduju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Naime, okrivljenik je sam priznao da je u vrijeme događaja bio pod utjecajem alkohola, 2019. je već bio na liječenju od ovisnosti o alkoholu u Popovači, 61 dan je proveo u bolnici. Zbog problema je opet počeo piti, što je sve svojim iskazom potvrdio svjedok S.Š., dodajući da je u posljednja tri dana njegov sin bio pijan i problematično se ponašao. Zbog svega svjedok želi da sin ide na liječenje od ovisnosti o alkoholu jer smatra da je to jedini način da izbjegnu daljnje sukobe. Svakako treba naglasiti da je na završetku dokaznog postupka okr. I.Š.iskazao spremnost liječiti se od ovisnosti o alkoholu, naveo da se želi izliječiti jer ima epilepsiju, zbog čega mu je alkohol strogo zabranjen.                               

 

Iz navedenih razloga nije osnovana žalba okrivljenika zbog izrečene zaštitne mjere.

 

Odlučujući o troškovima prekršajnog postupka iz čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona ovaj sud je okrivljenika oslobodio obveze naknade istih, budući da iz podataka u spisu, kao i navoda podnesene žalbe, proizlazi da je slabog imovnog stanja, nezaposlen i korisnik socijalne pomoći, zbog čega bi, po ocjeni ovog suda, plaćanjem troškova žalbenog postupka bilo dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje. 

 

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

 

 

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

 

Zapisničarka :                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                               Gordana Korotaj, v.r.             

 

             

                                                                                                 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, oštećenika i tužitelja.