- 1 -

Broj: Jž-943/2020

 

  

 

                                                                                                                           Broj: Jž-943/2020

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A              

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. J.O. zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. točke 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“, broj 117 /03., 71/06., 43/09. i 34/11.), odlučujući o žalbi okr. J.O. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 16. travnja 2020., broj: 88. Pp J-651/2019-23, u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.,

 

p r e s u d i o    j e:

 

           I. U povodu žalbe okr. J.O., a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se  zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i NK „Osijek“ iz Osijeka, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju, u trajanju od jedne godine, ukida.

 

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. J.O., te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

            III. Na temelju čl. 138. st. 2. točke. 3. c)  Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) okr. J.O. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka od  400,00 (četiristo) kuna, u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

 

Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 16. travnja 2020., broj: 88. Pp J-651/2019-23 proglašen je krivim okr. J.O. da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, za koji mu je na temelju tog zakonskog propisa izrečena novčana kazna od 2.700,00 kuna, u koju kaznu je uračunato oduzimanje slobode okrivljenika 27. travnja 2019. u 19,00 sati kao 600,00 kuna novčane kazne, tako da mu preostaje 2.100,00 kuna novčane kazne, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene (pravilno preostale) novčane kazne, a obvezan je naknaditi paušalne troškove prekršajnog postupka od 200,00 kuna.

 

Na temelju čl. 76. a Prekršajnog zakona okrivljeniku je izrečena mjera oduzimanja predmeta i to 3 kom. topovskih udara s natpisom „ZPPiD ARK-O“ i 12 kom. tzv. „bengalki“ s natpisom „TORCIA A MANO-HAND HELD FLARE“, prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta od 27. travnja 2019., ser. broj 42664.  

 

Na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 32. st. 1. podst. 1. i 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i NK „Osijek“ iz Osijeka, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju i zaštitna mjera zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i NK „Osijek“ iz Osijeka, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju, sve u trajanju od jedne godine.

 

Protiv te presude okr. J.O. po branitelju odvjetniku V.S. pravodobno je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom, da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovni postupak.

 

Žalba nije osnovana.

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. toga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu.

 

Žalbom se ističe da je pobijana prvostupanjska presuda rezultat bitne povrede odredaba prekršajnog postupka budući se presuda temelji na nezakonitom dokazu, odnosno na iskazu svjedoka-policijskog službenika M.K., koji je ispitan 4. lipnja 2019. pred zamoljenim Općinskim sudom u Slavonskom Brodu, bez nazočnosti okrivljenika i branitelja, koji nije bio obaviješten o održavanju ročišta i ispitivanju svjedoka, te je na taj način povrijeđeno pravo obrane.   

 

Na opisani način žalbom se ukazuje na bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. u vezi čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona, odnosno povredu prava na obranu koja je utjecala na presudu. 

 

Nije u pravu podnositelj žalbe da mu je u postupku povrijeđeno pravo obrane. Naime, prema stanju spisa predmeta, nakon što je okrivljenik iznio svoju obranu pred prvostupanjskim sudom, Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, na temelju čl. 154. i čl. 173. st. 2. Prekršajnog zakona, od Općinskog suda u Slavonskom Brodu, zatražio je ispitivanje svjedoka M.K.. Zahtjevu je udovoljeno, Općinski sud u Slavonskom Brodu uz dopis od 5. lipnja 2019. dostavio Općinskom sudu u Osijeku, Stalna služba u Valpovu zapisnik o ispitivanju svjedoka M.K. na daljnje postupanje. Iz poziva koji je upućen svjedoku M.K., zapisnika o ispitivanju svjedoka i dostavnice razvidno je da prilikom njegovog ispitivanja 4. lipnja 2019. nije bio prisutan okrivljenik (branitelja u to vrijeme još nije opunomoćio), niti je zaprimio poziv za navedeno ročište. Potom je na zapisniku o odgodi glavne rasprave od 23. kolovoza 2019. i 6. rujna 2019. sudac Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu utvrdio da glavnoj raspravi nije pristupio okrivljenik za kojeg se dostava poziva nije vratila, te je odgodio glavnu raspravu. Nadalje, glavnu raspravu 20. rujna 2019. sudac je također odgodio zbog nedolaska uredno pozvanog okrivljenika, a naknadno je u spis dostavljena  po branitelju isprika nedolaska okrivljenika, a potom i punomoć za branitelja. Nakon primitka poziva za glavnu raspravu 3. listopada 2019. u spis je dostavljen podnesak okrivljenika po branitelju kojim ispričava nedolazak na glavnu raspravu, dostavlja pisanu obranu i predlaže sudu da provede postupak u odsutnosti okrivljenika i branitelja, koji ne mogu pristupiti zbog poslovnih obaveza. Sudac je 3. listopada 2019. održao ročište žurnog postupka, završio dokazni postupak i objavio presudu.

 

Ovdje treba navesti da je ovaj prekršajni postupak započet po odredbama Prekršajnog zakona o žurnom postupku, na temelju čl. 221. st. 1. toč. 3. Prekršajnog zakona, budući je okrivljenik imao svojstvo uhićenika. U smislu čl. 221. st. 3. Prekršajnog zakona, prekršajni postupak započet kao žurni provest će se i pravomoćno dovršiti kao žurni, bez obzira da li i dalje postoje uvjeti za vođenje žurnog postupka iz st. 1. toga članka. Činjenica je da je prvostupanjski sud u tri navrata odgađao glavnu raspravu, a ne ročište žurnog postupka, međutim, navedena nepravilnost u vođenju postupka nije od značaja, budući nije počinjena na štetu okrivljenika.

 

Prema čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona okrivljeniku se mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koje ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist, dok je u čl. 222. st. 4. (vođenje žurnog postupka) Prekršajnog zakona propisana mogućnost sudjelovanja tužitelja i drugih sudionika u postupku na način predviđen zakonom. Podaci u spisu ukazuju na izostanak obavještavanja okrivljenika o ispitivanju svjedoka zamolbenim putem.

 

Ostvarenje prava na obranu propisano u čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona u ovom konkretnom slučaju nije ispunjeno samo ispitivanjem okrivljenika 28. travnja 2019. kada je on porekao prekršaj. Naime, iz sadržaja pobijane presude te iskaza svjedoka M.K. razvidno je da je svjedok teretio okrivljenika za počinjeni prekršaj. Kako okrivljenik nije imao mogućnost očitovati se o dokazu koji  ga tereti u smislu čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona povrijeđeno je pravo na obranu u prekršajnom postupku jer odredba čl. 85. Prekršajnog zakona, o pravu na obranu kao temeljnom pravu okrivljenika, jednako vrijedi za žurni postupak i za postupak u kojem se vodi glavna rasprava.

 

Međutim, da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona mora se raditi o povredi prava obrane koja je utjecala ili mogla utjecati na presudu, o čemu u zahtjevu nisu izneseni argumenti.

 

Iz sadržaja pobijane presude razvidno je da je zaključak o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika temeljen na iskazu svjedoka, policijskog službenika uz otklon obrane okrivljenika. Naime, svjedok je detaljno opisao svoja zapažanja o radnjama okrivljenika i potom poduzetim mjerama prema okrivljeniku za vrijeme odigravanja nogometne utakmice. Nasuprot ovom iskazu, okrivljenik je porekao prekršaj tvrdeći da je za vrijeme nogometne utakmice, dok se nalazio na tribini, u jednom trenutku nedaleko njega pala mala crna torbica s natpisom „Adidas“ koju je uzeo u ruke kada mu je prišao interventni policajac, a dok je isti dolazio, on je torbicu ispustio na pod. Prvostupanjski je sud ocijenio iskaz svjedoka kao detaljan i logičan, osobito ga povezujući sa materijalnim dokazom koji je izveden kao dokaz u postupku – potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta, koju je okrivljenik vlastoručno potpisao. Kada se imaju u vidu izneseni razlozi iz pobijane presude, kvaliteta iskaza svjedoka koji je teretio okrivljenika, nasuprot neuvjerljivog opisa događaja i poricanja djela od strane okrivljenika, to je po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, u konkretnom slučaju, povreda prava na obranu u postupku nije od utjecaja na presudu.

 

U odnosu na nepotpuno i pogrešno žalbom se ističe da je isto posljedica istaknute bitne povrede prekršajnog postupka, a uzimajući u obzir i navod okrivljenikove obrane u kojoj se predlaže provesti vještačenje navedene pirotehnike.

 

Međutim, kako je utvrđeno da nije počinjena bitna povreda prekršajnog postupka koja se ističe žalbom, to je i činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, a i ovaj drugostupanjski sud smatra da je dokaz vještačenja navedene pirotehnike nepotreban, jer je činjenično stanje u dostatnoj mjeri utvrđeno do sada provedenim dokazima i njegovim izvođenjem ne bi se promijenilo utvrđeno činjenično stanje budući su sve odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri razjašnjenje i utvrđene.  

 

Stoga je i po ocjeni ovog suda, pravilno okrivljenik proglašen krivim zbog prekršaja iz čl. 39. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, kojim je propisano da će se kazniti za prekršaj fizička osoba posjeduje pirotehnička sredstva, a ni navodi žalbe ne ukazuju na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza.

 

Slijedom iznijetog, nije osnovana žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i  žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, ovaj sud je na temelju čl.  202. st. 5. Prekršajnog zakona  ispitao pobijanu presudu i u odnosu na izrečenu novčanu kaznu, te nalazi da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka. Naime, za prekršaj iz čl. 39. st. 1. toč. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima propisana je novčana kazna od 2.000,00 do 15.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 30 dana, a prvostupanjski je sud, prilikom odmjeravanja kazne cijenio olakotne okolnosti na strani okrivljenika, te uz činjenicu da nije utvrđena niti jedna otegotna okolnost za počinjeni prekršaj izrekao blažu vrstu propisane kazne i to neznatno iznad propisanog posebnog minimuma.

 

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, imajući u vidu težinu, okolnosti i način počinjenja prekršaja nema osnove za ublažavanje kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl.32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

 

Međutim, ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud zaštitnom mjerom zabrane odlaska na športska natjecanja u inozemstvu na kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i NK „Osijek“ iz Osijeka, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju, u trajanju od jedne godine, počinio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. toč. 5. Prekršajnog zakona, jer je odlukom o zaštitnoj mjeri prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu.

 

U čl. 32. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima navedene su zaštitne mjere koje taj Zakon propisuje, pa je tako u st. 1. podst. 3., na koji se poziva prvostupanjski sud prilikom izricanja ove zaštitne mjere, propisana zaštitna mjera zabrane odlaska na određena športska natjecanja u inozemstvo na kojima sudjeluju hrvatska reprezentacija i športski klubovi s obvezom javljanja u policijsku postaju i obvezom predavanja putne isprave. Prvostupanjski je sud propustio okrivljeniku izreći obvezu predavanja putne isprave, pa je na način kako je ta zaštitna mjera izrečena, prvostupanjski sud izrekao zaštitnu mjeru koja po Zakonu nije propisana.

 

Iz navedenih razloga, ovaj drugostupanjski sud je po službenoj dužnosti preinačio prvostupanjsku presudu kao u toč. I. izreke ove presude.

 

U odnosu na izrečenu zaštitnu mjeru zabrane prisustvovanja svim nogometnim utakmicama na području Republike Hrvatske u kojima sudjeluje Hrvatska nogometna reprezentacija i NK „Osijek“ iz Osijeka, s obvezom javljanja u nadležnu policijsku postaju, ovaj sud, jednako kao i prvostupanjski, smatra da je u konkretnom slučaju bilo potrebno izreći istu, a prvostupanjski sud je primjenu zaštitne mjere valjano i argumentirano obrazložio, koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

 

Po ocjeni ovog suda, protupravna količina za koju je okr. J.O. proglašen krivim u ovom prekršajnom postupku, nedvojbeno upućuje na nužnost izricanja zaštitne mjera iz čl. 32. st. 1. pods. 1. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima da bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka ili kako bi se preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika.

 

Ovaj sud je imao u vidu i odredbu čl. 51. a Prekršajnog zakona kojim je propisano načelo razmjernosti, prema kojem je sud pri izricanju zaštitne mjere i određivanja duljine njezinog trajanja dužan voditi računa o težini počinjenog prekršaja i prekršaja koji se mogu očekivati kao i o stupnju počiniteljeve opasnosti. Slijedom navedenog, imajući u vidu sve okolnosti počinjenog prekršaja i načelo razmjernosti, ovaj sud smatra da u ovom slučaju načelo razmjernosti ne isključuje primjenu zaštitne mjere, koja je izrečena u zakonom propisanom minimalnom trajanju koje ne može biti kraće od jedne godine niti duže od dvije godine.

 

Odluka o oduzimanju predmeta na zakonu je osnovana, budući se radi o predmetu kojim je počinjen prekršaj, a postoji opasnost da će se ponovo uporabiti za počinjenje prekršaja.

 

Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3. c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, sukladno čl.138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka ("Narodne novine" broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika. Okrivljenik je zaposlen, sa stalnim prihodima, te ovaj sud smatra da plaćanjem troškova prekršajnog postupka od 400,00 kuna, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje.

Iz navedenih razloga, na temelju čl. 207. (toč. I.) čl. 205. (toč. II.) Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

                                     Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

 

 

Zapisničarka :                                                                                                  Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                                           Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                  

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 5 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika, branitelja  i tužitelja.

 

 

Za točnost otpravka - ovlašteni službenik

                                                                          Upraviteljica  sudske pisarnice

 

                                                                            Edita Vrkljan