Posl. broj: 13.-K-193/19-18

 

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Melite Prugelhof kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv  okrivljenog E.1 H. zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona (NN br.125/11 i 144/12 – dalje u tekstu KZ/11) , a povodom optužnice ODO Zagreb broj K-DO-2835/18 od 13. prosinca 2018. godine, nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice ZODO Zagreb Nataše Borović, branitelja okrivljenika odvjetnika J. R. i okrivljenika osobno, dana 01. srpnja 2020. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Okrivljeni E.1 H. - OIB: …, sin E.2 i S.1 r. M.1, rođen …. u Z., drž. .., s prebivalištem u Z., SSS, ugostitelj, nezaposlen, bez primanja, uzdržava ga majka, neoženjen, bez djece, bez imovine, vojsku nije služio, neosuđivan prema izvatku iz kaznene evidencije MP RH, ne vodi se drugi kazneni postupak.

 

k r i v   j e

 

              što je:

 

              11. listopada 2018. oko 14,00 sati, u Z., u dvorištu obiteljske kuće svog ujaka Š. M.1, nakon verbalnog sukoba s imenovanim, u nakani da ga ustraši, Š. M.1 rekao: „Sve ću vas pobiti, sve ću vas poklati“, što je ponovio nekoliko puta, čime je kod Š. M.1 izazvao osjećaj straha za vlastiti život i za živote članova njegove obitelji,

 

              - dakle, drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti, a djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

 

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano po članku 139. stavku 2. i 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11,144/12, 56/15, 61/15 i 70/17 – dalje u tekstu KZ/11), a kažnjivo po članku 139. stavku 2. KZ/11,

 

 

 

 

 

             

pa mu se temeljem članka 139. stavak  2. KZ/11

 

i z r i č e

 

kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca

 

pa se okrivljeniku temeljem članka 56. KZ/11 izriče

 

UVJETNA OSUDA

 

kojom se određuje da se ovako određena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

 

Temeljem članka 68. KZ/11 okrivljenom se izriče sigurnosna mjera "Obveznog psihijatrijskog liječenja" koja može trajati najdulje 3 (tri) godine.

 

Temeljem članka 58. stavak 5. KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora ako okrivljeni krši sigurnosnu mjeru iz članka 68. KZ/11.

 

Temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti iznos od 3.184,00 kune na ime troškova psihijatrijskog vještačenja, te platiti paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

Povodom uvodno navedene optužnice održana je pred ovim sudom rasprava na kojoj se na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi okrivljeni izjasnio da se ne osjeća krivim, pa je sud u dokaznom postupku povodom suglasnosti stranaka pročitao i razgledao izvješće o uhićenju i dovođenju okrivljenog, službena zabilješka o dojavi policije, iskaze svjedoka saslušanih u prethodnom postupku i to M.1 M.1, M.2 D., S.2 D., te Š. M.1, kao i nalaz i mišljenje psihijatrijskog vještaka dr. I. M.2, te liječnička dokumentacija za okrivljenog. Okrivljeni je na kraju dokaznog postupka ispitan te je pročitan izvod iz KE i PE za okrivljenog.

 

Među strankama nije bilo sporno vrijeme događaja kao i mjesto događaja, međutim sporno je s druge strane bilo da li je kritične zgode na kritičnom mjestu okrivljeni prijetio svom ujaku, a budući da je okrivljeni tvrdio da kritične zgode nije uputio nikakve prijetnje dok su svi saslušani svjedoci tvrdili suprotno.

 

Da je okrivljeni počinio kazneno djelo prijetnje sud je utvrdio na temelju jasnih, određenih, okolnosnih, u bitnim činjenicama istovjetnih, životnih i logičnih pa prema tome uvjerljivih i istinitih iskaza ne samo oštećenika već i njegove supruge te ostalih saslušanih svjedoka, a podredno i na temelju nalaza i mišljenje psihijatrijskog vještaka. S druge strane obrana okrivljenika je vrlo štura i negirajuću u odnosu na sporne činjenice, a u ostalom djelu neživotna i nelogična, konačno i suprotna u bitnim činjenicama navedenim iskazima svjedoka.

 

Okrivljeni je naime kao bitno izjavio da je kritične zgode došao kod oštećenog tj. svojeg ujaka, a po dogovoru, budući da mu je ujak obećao da može kod njega doći, a kako bi prodao stan. Ujak mu je dakle obećao da može prodati stan kad hoće, ali da prethodno mora napisati i/ili potpisati neku izjavu temeljem koje će stan nakon smrti okrivljenog postati vlasništvo ujakove kćeri. Došavši ujaku rekao je da se želi oženiti i imati dijete, a na što je ujak poludio te zajedno sa suprugom i ostalim svjedocima nasrnuo na njega galameći da izađe van i da otiđe. Okrivljeni je jednostavno stajao samo rekavši kako ih nije sram jer su sve dobili od okrivljenikove bake, a sad se tako ponašaju te pri tom rekao ujakovoj supruzi da joj jebe majku te otišao. Nije stoga točno da bi bilo kome prijetio, a posebno ne da će bilo koga ubiti, te nije mogao objasniti zašto svi svjedoci govore suprotno. Sam je potvrdio da boluje od shizofrenije, te da se redovito liječi.

 

Nasuprot njegovim navodima oštećeni Š. M.1, a koji je na raspravi iskoristio blagodat ne svjedočenja u prethodnom postupku je kao bitno izjavio, da je predmet spora stan vlasništvo njegove supruge, a u kojem je nakon smrti M.1 majke, tj. okrivljenikove bake, uz njegovu dozvolu nastavio živjeti okrivljeni. Kritične zgode došao je okrivljeni na adresu gdje živi oštećeni sa svojom obitelji rekavši oštećenom da mu pokloni stan kako bi ga prodao i kupio neki manji stan te si popravio zube. Oštećeni mu je rekao da nema šanse budući je stan vlasništvo njegove supruge te da mu se ne treba obraćati, a nakon čega je okrivljeni počeo vikati govoreći: "Jebem ti mater, nikada nećeš dobiti niti lipe od stana, sve ću vas pobiti, sve ću vas poklati!". U tom trenutku na dvorištu su bile oštećenikova supruga te punica, a na balkonu njegov punac, a koji su sve to čuli. Navedene riječi okrivljeni je vičući ponovio više puta, pa mu je oštećenikova supruga rekla da se ne može tako ponašati te da napustio dvorište, a na što joj je on odvratio da ona kurvetina nema što govoriti te da je sve kriva. Supruzi se pridružio i punac koji je također rekao okrivljenom da se ne dere te da napusti dvorište, a što je okrivljeni i učinio uz viku i lupanje vratima. Oštećeni je rekao da se zbog svog lošeg zdravlja bojao za svoj život te je osjetio stres, a posebno se preplašio za život svojih unuka. Na isti način se po navodima oštećenog okrivljeni ponašao i prije dvije godine, a zašto je baš kritične zgode baš došao razgovarati o stanu, nije bilo poznato oštećeniku.

 

Supruga oštećenika M.1 M.1 potvrdila je navode supruga da je kritične zgode došao okrivljeni tražeći papire od stana namjeravajući ga prodati, a na što mu je oštećeni rekao da stan nije njegov i da ga ne može prodati, te da okrivljeni u njemu može živjeti koliko dugo želi. Okrivljeni je na to podivljao te počeo prijetiti oštećeniku da će ih sve pobiti i poklati, pri tom ih sve vrijeđajući te ponavljajući više puta navedene prijetnje. Svjedokinja je stoga okrivljeniku rekla da će zvati policiju i da izađe iz dvorišta, a što je on i učinio pri tom ponovivši prijetnje. Od tog ponašanja okrivljenog svi su bili u strahu te su zatražili intervenciju policije. Svjedokinja je na kraju dodala da okrivljeni boluje od shizofrenije te da su nakon događaja svi u strahu jer ne znaju što je u stanju učiniti.

 

Svjedoci M.2 i S.2 D. roditelji supruge oštećenika potvrdili su prethodno navedene navode ne samo oštećenika već i svoje kćeri uz napomenu da je okrivljenik psihički bolesna osoba, te da se boje da bi zbog toga mogao ostvariti svoje prijetnje.

 

Psihijatrijski vještak dr. I. M.2 u svom nalazu i mišljenju kao bitno je naveo, da je okrivljeni osoba koja boluje od paranoidne shizofrenije koji je kritične zgode bio bitno smanjene ubrojivosti te da je okrivljenom potrebno izreći sigurnosnu mjeru "Obveznog psihijatrijskog liječenja" iz članka 68. KZ/11. Vještak je također rekao da je okrivljeni smanjeno kritičan prema poremećaju zbog kojeg se liječi.

 

Imajući dakle u vidu sve ove navode ne samo oštećenika već i ostalih svjedoka koji su dakle za sud u potpunosti uvjerljivi i istiniti, a isto tako i mišljenje psihijatrijskog vještaka da se kod okrivljenika radi o smanjenoj kritičnosti prema bolesti, sud je s potpunom izvjesnošću zaključio da su svjedoci govorili istinu, tj. da se događaj dogodio upravo onako kako su svo četvero svjedoka navelo, a nasuprot stoga nekritičnom, neuvjerljivom i neistinitom iskazu tj. obrani okrivljenika.

 

U ponašanju okrivljenog stekli su se svi bitni elementi bića kaznenog djela prijetnje, ali iz članka 139. stavak 2. KZ/11, a ne kako je to okrivljenom u činjeničnom opisu optužnice kao i zakonskom opisu stavljeno na teret, tj. da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, a budući da je tužitelj okrivljenom u zakonskoj oznaci stavio na teret okrivljenom da je počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11. Kako je dakle okrivljenom činjeničnim i zakonskim opisom optužnice stavljeno na teret jedno kazneno djelo, a pravnom oznakom drugo kazneno djelo, a sud je vezan činjeničnim opisom optužnice kao i da okrivljeniku ne može suditi za kazneno djelo koje je teže od onog koje mu je optužnicom stavljeno na teret, a očigledno se s obzirom na zakonsku oznaku tužitelja iz optužnice radi o težem kaznenom djelu, to je sud okrivljenika bez obzira što je ovo kazneno djelo počinio sa obilježjima težeg kaznenog djela, sudio za blaže kazneno djelo, a to je iz članka 139. stavak 2. KZ/11 za koje je propisana kazna zatvora do 3 (tri) godine, a za razliku od kaznenog djela iz članka 139. stavak 3. KZ/11 za koje propisana kazna zatvora u trajanju do 5 (pet) godina. Sud isto tako nije bio ovlašten mijenjati po službenoj dužnosti zakonsku oznaku kaznenog djela, a s obzirom na navedenu zabranu da sudi za teže kazneno djelo iako ono proizlazi iz činjeničnog opisa.

 

Okrivljeni je dakle po mišljenju suda u ovom slučaju uputio drugome dakle oštećeniku neovisno o tome da mu je oštećenik bliska osoba, ozbiljne prijetnje, a to su da će ga ubiti i zaklati, a što predstavlja prijetnju usmrćenjem, a koje su također bile i ozbiljne s obzirom na iskaz samog oštećenika. Ovo kazneno djelo okrivljeni je počinio s izravnom namjerom, svjestan svih ovih elemenata bića ovog kaznenog djela, želeći da se oni ostvare, a što se i dogodilo. 

 

Izričući okrivljenom kaznenu sankciju sud je bio mišljenja da mu treba izreći kaznu zatvora u najkraćem Zakonom propisanom trajanju tj. od 3 (tri) mjeseca, a uzimajući pri tom u obzir postojeće olakotne okolnosti, a bez otegotnih okolnosti. Kod okrivljenog se dakle, a što mu je uzeto kao olakotno, radi o osobi koja dugo godina boluje od teške i trajne duševne bolesti šizofrenije, a zbog čega je do sada nezaposlen, a također i bez imovine uz napomenu da je kritične zgode bio bitno smanjeno ubrojiv. Svrha kaznenih sankcija, da se izrazi društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela, jača povjerenja građana u pravni poredak utemeljena vladavini prava, utječe na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja,  kao i omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo; stoga se može ostvariti samo uz ovakvu kaznu zatvora te uvjetnu osudu sa rokom provjeravanja od 3 (tri) godine. Okrivljenom je također izrečena i sigurnosna mjera "Obveznog psihijatrijskog liječenja", a koja može trajati do proteka roka provjeravanja tj. 3 (tri) godine, a budući da je psihijatrijski vještak bio mišljenja da je okrivljeniku potrebno izreći ovu sigurnosnu mjeru. Ovakove dakle kaznene sankcije odgovaraju ne samo okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno, već i samoj osobi okrivljenika.

 

Bez obzira što je okrivljeni nezaposlen i bez imovine, međutim po vlastitoj izjavi prima redovnu iznadprosječnu novčanu pomoć od majke, to je temeljem članka 148. stavak 1. ZKP/08 dužan na ime troškova kaznenog postupka platiti stvarno nastale troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 3.184,00 kune, te paušalnu svotu sudu u iznosu od 500,00 kuna, a koja paušalna svota odgovara i dužini trajanja i složenosti ovog kaznenog postupka, kao i vrsti i težini počinjenog kaznenog djela.

 

U Zagrebu, 01. srpnja 2020. godine

 

Zapisničar:                                                                                                                             Sudac:

Melita Prugelhof, v.r.                                                                                         

 

 

 

 

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u četiri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

 

DNA:

1. ODO Zagreb na broj K-DO-2835/18 - pretinac

2. branitelj okrivljenog odvj. J. R. - pretinac

3. okrivljeni E.1 H. – Z.