1              Poslovni broj: Gž-523/2019-2

 

 

 

Poslovni broj: Gž-523/2019-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Splitu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marka Pribisalića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. R. pok. I. iz S., zastupan po punomoćnicima V. L. i Ž. V., odvjetnicima u S., protiv tužene M. R. pok. D. iz S. zastupana po punomoćniku D. T. K., odvjetnici iz S. radi nevaljanosti usmene oporuke, odlučujući o prijedlogu tužene za ponavljanje postupka protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009. i o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj IIP-694/05 od 8. prosinca 2006., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.,

 

 

r i j e š i o j e

 

Dopušta se ponavljanje postupka i ukida presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009., te presuda Vrhovnog suda Rev 335/10-2 od 14. rujna 2011.

 

 

p r e s u d i o j e

 

Preinačava se presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj II P-694/05 od 8. prosinca 2006. na način da se sudi:

I. Utvrđuje se da usmena oporuka koju je pok. F. R. pok. J. iz S. ostavio dana 16. kolovoza 1997. nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 26.982,50 kuna.

 

 

Obrazloženje

U odnosu na prijedlog za ponavljanje postupka Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009. preinačena je presuda Općinskog suda u Sinju poslovni broj II P-694/05 od 8. prosinca 2006. na način da je utvrđeno da usmena oporuka koju je pok. F. R. pok. J. iz S. ostavio dana 16. kolovoza 1997. nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke, te je tužena obvezana da plati trošak postupka u iznosu od 26.532,50 kuna. Protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009. tužena je podnijela reviziju koja je presudom Vrhovnog suda Rev 335/10-2 od 14. rujna 2011. odbijena kao neosnovana.

Podneskom od 28. studenog 2018. na temelju odredbe članka 428.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) tužena je podnijela prijedlog za ponavljanje postupka dovršenog presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009. U prijedlogu navodi da je presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ramljak protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 5856/13) od 27. lipnja 2017. utvrđeno da je donošenjem navedene presude, u odnosu na nju kao podnositeljicu povrijeđeno njeno pravo na pristup sudu (članka 6. Konvencije za ljudska prava), slijedom čega predlaže da se dopusti ponavljanje postupka i izmjeni pobijana presuda Županijskog suda u Splitu na način da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neutemeljen.

Prijedlog je pravovremen i osnovan.

Kako to osnovano ističe tužena, presudom Europskog suda za ljudska prava u predmetu Ramljak protiv Republike Hrvatske (zahtjev br. 5856/13) od 27. lipnja 2017. utvrđeno je da je donošenjem presude ovog suda poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009. povrijeđeno pravo podnositeljice zahtjeva (tužene), na pristup sudu (članak 6. stavak 1. Konvencije), koja presuda je postala konačna 13. studenog 2017.

Prema odredbi članka 428.a stavka 1. ZPP, kad Europski sud za ljudska prava utvrdi povredu kojeg ljudskog prava ili temeljne slobode zajamčene Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i dodatnih Protokola uz tu Konvenciju koje je Republika Hrvatska ratificirala, stranka može u roku od trideset dana od konačnosti presude Europskog suda za ljudska prava, podnijeti zahtjev sudu u Republici Hrvatskoj koji je sudio u prvom stupnju u postupku u kojem je donesena odluka kojom je povrijeđeno ljudsko pravo ili temeljna sloboda za izmjenu odluke kojom je to pravo ili temeljna sloboda povrijeđeno. Postupak iz stavka 1. tog članka provodi se uz odgovarajuću primjenu odredaba o ponavljanju postupka (stavak 2.), a u ponovljenom postupku sudovi su dužni poštivati pravna stajališta izražena u konačnoj presudi Europskog suda za ljudska prava kojom je utvrđena povreda temeljnog ljudskog prava ili slobode (stavak 3.)

Člankom 428. ZPP propisano je da ako se razlog za ponavljanje postupka odnosi isključivo na postupak pred višim sudom sudac pojedinac, odnosno predsjednik vijeća prvostupanjskog suda nakon održanog ročišta za raspravljanje o prijedlogu za ponavljanje postupka dostavi će predmet tom višem sudu radi donošenja odluke (stavak 1)., a kad predmet stigne višem sudu postupi će se prema odredbama članka 361. ovog zakona (stavak 2.). O prijedlogu za ponavljanje postupka viši sud odlučuje bez rasprave (stavak 3.). Kada viši sud ustanovi da je opravdan prijedlog za ponavljanje postupka i da nije potrebno da se održi nova glavna rasprava, ukinuće svoju odluku, a i odluku višeg suda ako takva postoji i donijeti novu odluku o glavnoj stvari (stavak 4.)

Iz spisa predmeta proizlazi da je tužena podnijela reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-1814/07 od 27. kolovoza 2009., navodeći između ostalog da nije imala pravedno suđenje pred nezavisnim i nepristranim sudom, jer da je sudac D. P. koji je donio drugostupanjsku odluku, otac odvjetničkog vježbenika N. P., koji je radio u odvjetničkom uredu V. L. i Ž. V., a koji u predmetnom postupku zastupaju tužitelja, koju reviziju je odbio Vrhovni sud Republike Hrvatske s obrazloženjem da N. P., ni na koji način nije sudjelovao u predmetnom postupku, pa da ne postoje okolnosti koje dovode u sumnju nepristranost suca D. P. radi kojih isti ne bi mogao sudjelovati u donošenju
drugostupanjske odluke.

Nadalje, iz tijeka postupka proizlazi da je podnositeljica zahtjeva po primitku drugostupanjske odluke upoznata sa sastavom vijeća žalbenog suda, pa je tek u reviziji bila u prilici da dovede u pitanje nepristranost suca, dok sudac koji je postupao po žalbi podnositeljice zahtjeva, otac odvjetničkog vježbenika koji je radio u odvjetničkom uredu koji je zastupao tužitelja (izravno krvno srodstvo prvog stupanj), nije u takvim okolnostima obavijestio predsjednika suda sukladno članku 72. ZPP. Dakle, kako se u konkretnom slučaju radi o bliskim srodnicima to je podnositeljica zahtjeva opravdano smatrala da navedene činjenice imaju važnu ulogu u donošenju presude protiv nje. Stoga je donošenjem drugostupanjske odluke pogrešno primijenjena odredba članka 71. i 72. ZPP, čime je tuženoj povrijeđeno pravo na pristup sudu, pa je osnovan razlog za ponavljanje postupka sukladno članku 421. stavku. 1. ZPP jer je u postupku odlučivao sudac koji je trebao biti izuzet.

Temeljem navedenog, a pozivom na odredbu članka 428.a ZPP u svezi s člankom 427. stavkom 2. i 428. ZPP valjalo je dopustiti ponavljanje postupka i navedene presude ukinuti.

U odnosu na žalbu:

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da usmena oporuka koju je pok. F. R. pok. J. iz S. ostavio dana 16. kolovoza 1997. nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

II. Dužan je tužitelj naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 12.200,00 kuna".

Protiv prvostupanjske odluke tužitelj je podnio žalbu pozivom na odredbu članak 353. stavak 1. ZPP predlažući da drugostupanjski sud presudu preinači, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da usmena oporuka koju je pok. F. R. pok. J. iz S. ostavio dana 16. kolovoza 1997. nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:

- da iz ostavinskog spisa Općinskog suda u Sinju, poslovni broj O-437/05, koji postupak se vodio iza smrti F. R. pok. J. proizlazi da je F. R. umro u S. ... u 21.30 što da je vidljivo iz smrtovnice,

- da je rješenjem Općinskog suda u Sinju poslovni broj O-384/97 od 26. svibnja 1999. prekinut ostavinski postupak te je nasljednica M. R. upućena u parnicu protiv drugih nasljednika radi utvrđenja usmene oporuke i uzdržavanje ostavitelja,

- da je protiv citiranog rješenja žalbu uložila M. R. i da je Županijski sud u Splitu rješenjem, poslovni broj Gž-3088/99 od 30. kolovoza 2002. ukinuo prvostupanjsko rješenje,

- da je u nastavku postupka prvostupanjski sud donio novo rješenje Općinskog suda u Sinju, poslovni broj O-457/02, dana 10. veljače 2003. kojim je prekinuo ostavinski postupak iza smrti F. R. pok. J. te je nasljednika M. R. pok. I. uputio da pokrene parnicu protiv M. R. radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke oporučitelja od 16. kolovoza 1997.,

- da je protiv tog rješenja žalbu podnio M. R. po kojoj je Županijski sud u Splitu rješenjem poslovni broj Gž-1427/03 od 2. lipnja 2005. odbio žalbu nasljednika M. R. te potvrdio prvostupanjsko rješenje,

- da je rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju poslovni broj O-437/05 od 9. prosinca 2005. nasljednikom iza umrlog F. R. proglašena na temelju usmene oporuke M. R. pok. D. nećakinja za cijelo,

- da je protiv citiranog rješenja žalbu uložio M. R. koju žalbu je Županijski sud u Splitu odbio kao neosnovanu i potvrdio rješenje o nasljeđivanju broj O-437/05 od 09. prosinca 2005.,

- da je pok. F. R. pok. J. sastavio usmenu oporuku pred svjedocima D. L. pok. M. i M. L. ženom D.,

- da su saslušani svjedoci oporuke D. i M. L. izjavili da sadržaj oporuke glasi "ako mi što bude da znate sve ostavljam svojoj M.".

Prvostupanjski sud na temelju utvrđenja da je F. R. pok. J. iz S. preminuo 16. kolovoza 1997. oko 21,30 sati, da je prethodno vraćajući se kući i osjećajući da ga nešto pritiska u prsima oko 21,00 sat pred svjedocima D. L. pok. M. iz S. i M. L. ženom D. L. iz S. izjavio „ako mi što bude, da znate, sve ostavljam svojoj M., nakon čega je i otišao kući, ocjenjuje da su ostvareni razlozi kojima bi se posljednja volja tužitelja tretirala kao usmena oporuka sukladno odredbi članka 37. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/03 i 163/03, dalje u tekstu: ZN/03), slijedom čega odbija tužbeni zahtjev na utvrđenje da usmena oporuka koju je pok. F. R. pok. J. iz S. ostavio 16. kolovoza 1997. nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Prema, odredbi članka 78. stavak 1. ZN ranije važećeg Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 52/71 i 47/78, dalje u tekstu: ZN), a identično je propisano i sada važećom odredbom članka 37. stavak 1. ZN/03 oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku.

Iz utvrđenja prvostupanjskog suda dalo bi se zaključiti da je tužitelj sudjelovao u ostavinskom postupku iza pok F., da je rješenjem Općinskog suda od 10. veljače 2003. upućen da pokrene parnicu protiv M. R. radi utvrđenja valjanosti usmene oporuke oporučitelja od 16. kolovoza 1997. i da je doneseno pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iza umrlog F. R. temeljem kojeg je kao nasljednica proglašena na temelju usmene oporuke M. R. pok. D. nećakinja za cijelo, ovdje tužena.

Odredbom članak 234. ZN propisano je da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju ili zapisu veže stranke koje su sudjelovale u postupku ostavinske rasprave, ukoliko im nije priznato pravo da svoj zahtjev ostvaruju u parnici. Izuzetak da pravomoćno rješenje o nasljeđivanju veže sve stranke koje su sudjelovale u ostavinskom postupku predstavljaju određene situacije kada je ipak, unatoč pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju, moguće neko pravo ostvariti parnicom i to u slučaju između ostalog: ako stranke do završetka ostavinske rasprave nisu pokrenule parnicu ili upravni postupak na koji su bile upućene (članak 226. stavak 4. ZN) .

Dakle, propuštanje stranke, koja je sudjelovala u postupku za raspravljanje ostavine, da do završetka rasprave podigne parnicu ili pokrene postupak na koji je bila upućena po članku 226. stavak 4. ZN rezultira posljedicom da će sud dovršiti postupak bez obzira na osporeni zahtjev zbog kojeg je upućen u parnicu. No, to ipak ne sprječava dotičnu stranku i da nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pokrene parnicu, budući da joj je to pravo priznato u članku 226. stavak 4. ZN.

U konkretnoj situaciji tužitelj je postupio sukladno navedenom te je pokrenuo parnicu radi utvrđenje da usmena oporuka koju je pok. F. R. pok. J. iz S. ostavio dana 16. kolovoza 1997. nije pravno valjana i ne proizvodi nikakve pravne učinke.

Zaključak prvostupanjskog suda a glede odbijanja tužbenog zahtjeva tužitelja ne može prihvatiti ovaj sud drugog stupnja jer je žalbenim navodima žalitelja doveden u sumnju.

Naime, prvostupanjski sud je u konkretnom slučaju pravilno utvrdio činjenično stanje, no, na utvrđeno činjenično stanje pogrešno je primijenio materijalno pravo.

Dopustivost usmene oporuke kao izvanrednog oblika oporučivanja vezana je uz postojanje iznimnih prilika. Dakle, usmena oporuka je oblik izvanredne privatne oporuke koja se može napraviti samo u iznimnim prilikama, te nije dovoljno da postoje iznimne prilike u objektivnom smislu, već je dopustivost usmene oporuke vezana i uz određeni subjektivni moment na strani oporučitelja, pa se traži ne samo da su postojale iznimne prilike, nego da su one takve naravi da sprečavaju oporučitelja u sastavljanju pisane oporuke, koje u predmetnoj situaciji nisu postojale kako u objektivnom tako i subjektivnom smislu koje bi isključile mogućnost sastava oporuke u pisanom obliku. Naime, svjedoci M. L. i D. L. i sami su u svojim iskazima jasno i uvjerljivo naveli da je 16. kolovoza 1997. F. R. vraćajući se iz S. svojoj kući svratio kod njih oko 21,00 sat, te se potužio da ga nešto pritiska u prsima, da se s njima nije dugo zadržao, već da je otišao svojoj kući i pri odlasku izgovorio riječi „ako mi što bude, da znate, sve ostavljam svojoj M., koje prvostupanjski sud tretira kao usmenu oporuku. Upravo njihov iskaz, upućuje da u predmetnoj situaciji nije bilo takvih izvanrednih okolnosti bilo objektivne ili subjektivne naravi koje bi upućivale da oporučitelj nije bio u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku, osim usmeno očitovati svoju volju pred navedenim svjedocima. Naime, iz iskaza svjedoka usmene oporuke tako i ostalih saslušanih svjedoka zaključuje se da pok F. ničim nije pokazivao da bi postojale subjektivne zapreke da sačini oporuku u drugom valjanom obliku, nego što bi to bila usmena oporuka ( isti je obzirom na svoje zdravstveno stanje, koje je bilo dobro kako iskazuju svjedoci, obzirom da je već duže vrijeme planirao sve ostaviti tuženoj-kako to navodi svjedok D. L., mogao sastaviti vlastoručnu oporuku), a nisu postojale ni izvanredne okolnosti koje bi opravdavale sačinjavanje usmene oporuke ( kritične prigode bio je priseban, pri punoj savjesti i razumu, kretao se uobičajenom rutom i to što ga je malo stezalo u prsima- kako to navode svjedoci, nije postojala zapreka da sastavi vlastoručnu oporuku).

Stoga je, valjalo prihvatiti žalbu tužitelja i temeljem odredbe članka 373. točke 3. odlučiti kao u izreci drugostupanjske presude pod točkom I.

Kako je preinačena drugostupanjska presuda to je temeljem članka 166. stavak 2. ZPP u svezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP valjalo odlučiti o trošku postupka.

Prema Tbr. 48. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje u tekstu: OT), kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, pa je tužitelju valjalo priznati trošak i to: sastav tužbe 2.500,00 kuna, pristup na pet ročišta po 2.500,00 kuna, ukupno 15.000,00 kuna, uvećano za PDV od 25% u iznosu od 3.750,00 kuna, sveukupno 18.750,00 kuna, te mu je trebalo priznati sudsku pristojbu za tužbu, presudu i žalbu u ukupnom iznosu od 4.420,00 kuna, te trošak žalbenog postupka u iznosu od 3.812,50 kuna, sveukupno 26.982,50 kuna.

U Splitu 1. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Tihana Pivac