- 1 -              Poslovni broj: Usž-149/20-2

 

Poslovni broj: Usž-149/20-2

 

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda  mr.sc. Mirjane Juričić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te više sudske savjetnice Tatjane Ilić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o., Z., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici navedenog društva, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe M.T. d.o.o. Z., kojeg zastupa opunomoćenik V. K., odvjetnik u Z., radi predstečajne nagodbe, odlučujući o žalbama tužitelja i zainteresirane osobe protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-271/18-14 od 19. rujna 2019., u sjednici vijeća održanoj 1. srpnja 2020.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I. Odbijaju se žalbe tužitelja i zainteresirane osobe i potvrđuje se presuda  Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI-271/18-14 od 19. rujna 2019.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za trošak sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev zainteresirane osobe M.T. d.o.o za trošak sastava žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

 

Pobijanom presudom točkom I. izreke odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika  Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-423-01/17-02/75, urbroj: 513-04/17-2 od 5. prosinca 2017. Točkom II. izreke odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u cijelosti kao neosnovan. 

Osporenim rješenjem tuženika od 5. prosinca 2017. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Financijske agencije, Regionalnog centra Z., Nagodbenog vijeća HR01, klasa: UP/I-110/07/12-01/38, urbroj: 04-06-17-38-143 od 26. listopada 2017. kojim je odbačena prijava tužitelja i dopuna prijave tražbine tužitelja kao vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom M.T. d.o.o. 

Tužitelj podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog bitne povrede pravila postupka te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući da nije sastavljena sukladno članku 60. stavku 4. Zakona o upravnim sporovima. Navodi da obrazloženje ne sadrži osvrt suda na tužbeni navod da se prema članku 72. i 73. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi nedospjele tražbine smatraju dospjelima, a da se uvjetne tražbine u trenutku otvaranja postupka uzimaju kao bezuvjetne. Ističe da je ispravnost njegova tumačenja navedenih odredbi potkrijepljena uputama Financijske agencije koje dostavlja uz tužbu, a što prvostupanjski sud ne spominje. Smatra da se u predmetnom slučaju radi o uvjetnoj tražbini jer je uspjeh u sporu uvjet za postojanje tražbine  te su u ugovoru o zastupanju jasno definirani parametri od kojih ovisi visina tražbine.

Slijedom navedenog, predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi presudu te usvoji tužbeni zahtjev i oglasi rješenje ništavim te dosudi trošak upravnog spora tužitelju. Traži i trošak sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kn uvećan za PDV 781,10 kn, ukupno 3.906,25 kn.

Tuženik i zainteresirana osoba pozvani sukladno odredbi članka 71. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima  (Narodne novine, 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.-dalje ZUS), odgovore na žalbu tužitelja nisu dostavili.

Zainteresirana osoba podnosi žalbu protiv prvostupanjske presude zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila upravno sudskog postupka. Prvenstveno ističe da sud nije ocijenio sve razloge nezakonitosti pobijanog upravnog akta koje je iznio u tužbi tužitelj, nego samo primjenu odredbe članka 54. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te je zaključio kako prijava tražitelja tužitelja u postupku predstečajne nagodbe nije bila potpuna. Navodi da se radi o tražbini u pogledu koje postoji suglasnost dužnika i vjerovnika, odnosno tražbini koju je sam dužnik naveo u popisu obveza prema vjerovnicima u smislu odredbe članka 42. stavka 1. točke 3. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi te koja se stoga ima smatrati utvrđenom, sve sukladno odredbi članka 60. stavka 2. i 3. istoga Zakona. Ističe da u ponovljenom postupku nije bilo mjesta razmatranju tražbine tužitelja ni u pogledu urednosti, potpunosti ili pravodobnosti prijave niti u pogledu osnovanosti same tražbine jer je predmetna tražbina tužitelja u postupku koji je prethodio donošenju rješenja Financijske agencije već bila utvrđena i priznata rješenjem o utvrđivanju tražbina od 28. travnja 2015., a koje rješenje nitko nije pobijao u pogledu predmetne tražbine. Obrazlaže da niti jedna odredba Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ne daje Nagodbenom vijeću ovlast da po službenoj dužnosti meritorno ispita osnove o visini prijavljene tražbine niti je Nagodbeno vijeće zbog činjenice poništavanja rješenja Financijske agencije od 28. travnja 2015. samo i isključivo u vezi tražbine vjerovnika T. I. d.o.o., kojim su bile utvrđene tražbine vjerovnika u postupku predstečajne nagodbe, ovlašten ispitivati pravilnost prijavljene tražbine vjerovnika predstečajne nagodbe. Smatra i da je dopuna prijave tražbine predana pravodobno jer se ne radi o posebnoj prijavi.

Slijedom navedenog, predlaže ovom Sudu da usvoji žalbu, poništi presudu te sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, a podredno poništi rješenja tuženika i predmet vrati na ponovni postupak uz nadoknadu troškova upravnog postupka i upravnog spora uvećano za trošak sastava ove žalbe u iznosu od 3.906,25 kn.

Tužitelj i tuženik pozvani sukladno odredbi članka 71. stavka 3. ZUS-a odgovore na žalbu zainteresirane osobe nisu dostavili.

Žalbe su neosnovane.

Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama propisanim člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija žalbama, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

U postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu u postupku predstečajne nagodbe nad dužnikom M. T. d.o.o., ovdje zainteresirane osobe  pozivom na članak 54. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, 108/12., 144/12.-dalje ZFPPN),  odbačena je prijava tražbine tužitelja od 8. ožujka 2013. i dopuna prijave tražbine tužitelja od 23. travnja 2015., a s osnove sklopljenog ugovora o zastupanju i priloženih podnesaka i zapisnika iz parničnog postupka. 

Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je u postupku predstečajne nagodbe nad zainteresiranom osobom Nagodbeno vijeće HR 01 Financijske agencije rješenjem od 22. siječnja 2013. otvorilo postupak predstečajne nagodbe te su pozvani vjerovnici da prijave svoje tražbine. Tužitelj je podnio prijavu 8. ožujka 2013. u iznosu od 8.356.256,00kn   koju temelji na ugovoru o zastupanju od 8. prosinca 2004.,  a koja se odnosi na odvjetničku nagradu za zastupanje ovisno o uspjehu parničnog postupku koji je pred Općinskim sudom u Zagrebu, posl.br. P-1949/02 pokrenula zainteresirana osoba protiv HT-H.t. radi isplate 36.165.746,59kn. Člankom 2. navedenog Ugovora o zastupanju ugovoreno je da ugovorna naknada dospijeva u trenutku naplate potraživanja koje je predmetom spora, a pored tako ugovorene nagrade odvjetnicima pripadaju i dosuđeni parnični troškovi.  Dopunu prijave tražbine u iznosu od 2.621.900,73kn tužitelj je podnio 23. travnja 2015., a odnosi se na troškove zastupanja iz parnice posl.broj P-1160/2007 među istim strankama.

Prema članku 54. ZFPPN, prijava tražbina sadrži 1. tvrtku odnosno naziv, OIB, sjedište ili poslovnu adresu, odnosno ime i prezime, poslovnu adresu ili adresu prebivališta vjerovnika, 2. pravnu osnovu tražbine i njezinu visinu, 3. dokaz o postojanju tražbine i njezine visine, 4. naznaku o postojanju ovršne isprave.

  Polazeći od činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku, a koje ni tužitelj ni zainteresirana osoba svojim navodima u prvostupanjskom upravnom sporu, kao ni žalbenim navodima, nisu doveli u sumnju, ovaj Sud smatra da je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud pravilno primijenio mjerodavno materijalno pravo odbivši tužbeni zahtjev.

Imajući u vidu citiranu odredbu i dokumentaciju u spisu, osnovano je zaključeno da prijava tražbine tužitelja nije potpuna jer ne sadrži dokaz o postojanju tražbine u trenutku otvaranja postupka predstečajne nagodbe i njezine visine, a što je sukladno članku 54. točki 3. ZFPPN tužitelj kao vjerovnik bio dužan priložiti da bi se prijava smatrala potpunom.  Naime, ugovor o pravnom zastupanju i zapisnici sa rasprava ne dokazuju da bi zaista u vrijeme otvaranja postupka predstečajne nagodbe postojala potraživanja tužitelja iz tog pravnog odnosa. To stoga što ista ovise o uspjehu u sudskom postupku pa je osnovano zaključeno da se radi o  neizvjesnoj budućoj tražbini neodređene visine.  Naime, sukladno članku 71. stavku 1. ZFPPN pravne posljedice  otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako ovim zakonom nije drukčije propisano.

Neosnovan je prigovor tužitelja da je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu članka 73. ZFPPN koja propisuje da se tražbine vezane uz raskidni uvjet koji nastupa nakon otvaranja postupka predstečajne nagodbe, sve dok uvjet ne nastupi, uzimaju u obzir kao bezuvjetne tražbine jer u ovom slučaju iz ugovora o zastupanju ne proizlazi da se radi o tražbini vezanoj uz raskidni uvjet.

            U odnosu na dopunu prijave tražbine od 23. travnja 2015. pravilno je,  s obzirom na oglas objavljen u 2013. zaključeno da je dopuna izvršena protekom roka za prijavu tražbine propisanog člankom 52. stavkom 2. točkom 4. ZFPPN, odnosno protekom roka od 30 dana od objave poziva vjerovnicima da prijave tražbine.

          Neosnovan je prigovor  bitne povrede pravila postupka jer je člankom  66. stavkom 2. ZUS-a  jasno propisano da bitna povreda pravila sudskog postupka postoji kada upravni sud u tijeku spora nije primijenio ili je nepravilno primijenio odredbe  ZUS-a, a to je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude.  U predmetnom slučaju iako se prvostupanjski sud nije očitovao na sve tužbene prigovore,  pobijana presuda nema manjkavo obrazloženje jer sadrži sve propisane elemente iz članka 60. ZUS-a u odnosu na rješenje koje je bilo predmetom ocjene zakonitosti. Naime, predmet spora je ocjena zakonitosti rješenja o odbačaju prijave tražbine tužitelja,  a ne rješenje o utvrđivanju tražbina u ispitnom postupku sukladno članku 60. ZFPPS.  Slijedom navedenog, takvi tužbeni prigovori, a koje navode ponovno u žalbi kako tužitelj tako i zainteresirana osoba  nisu odlučni za drugačije rješenje ove upravne stvari.

Neosnovan je prigovor zainteresirane osobe da nije bilo mjesta u ponovljenom postupku razmatranju tražbine tužitelja jer je u ranijem postupku njegova tražbina bila utvrđena. Naime, točno je da je u ranijem postupku  doneseno rješenje od 28. travnja 2015. kojim se utvrđene tražbine vjerovnika, među kojima i tražbina tužitelja. Međutim, budući da je u povodu žalbe vjerovnika T. I. d.o.o.,  rješenje o utvrđenju tražbine poništeno te je predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjsko tijelo je bilo obvezno i ovlašteno ponovno provesti postupak pa su neosnovani prigovori u tom smislu odnosno da je tražbina tužitelja već pravomoćno utvrđena. 

S obzirom na ishod ovog žalbenog postupka na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a tužitelju i zainteresiranoj osobi ne pripada pravo na naknadu troška žalbenog postupka pa su postavljeni  zahtjevi  odbijeni kao neosnovani.

Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a trebalo je odbiti žalbe i potvrditi zakonitost i pravilnost prvostupanjske presude.

 

U Zagrebu 1. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća

mr.sc. Mirjana Juričić, v.r.