Baza je ažurirana 04.03.2026. zaključno sa NN 150/25 EU 2024/2679

 

Pristupanje sadržaju

              - 1 -              Rev 2979/2016-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

 

 

 

 

Broj: Rev 2979/2016-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Švicarske Konfederacije, L., T., koju zastupa punomoćnica T. V. R., odvjetnica u Odvjetničkom društvu Č. & R. j.t.d. u P., protiv I-tuženika A. B., II-tuženice I. B., i III-tuženika B. B., svi iz S. B., koje zastupaju punomoćnici S. S. i L. T., odvjetnici u P., radi utvrđenja bračne stečevine i utvrđenja ništavnosti ugovora, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj -751/14-2 od 29. veljače 2016. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1866/12-22 od 2. prosinca 2013., u sjednici održanoj 1. srpnja 2020.,

 

r i j e š i o   j e :

 

I. Revizija I-tuženika A. B., II-tuženice I. B. i III-tuženika B. B. protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj -751/14-2 od 29. veljače 2016. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1866/12-22 od 2. prosinca 2013. u dijelu pod točkom I./1. i točkom I/2. izreke, odbacuje se kao nedopuštena.

 

II. Ukidaju se presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj -751/14-2 od 29. veljače 2016. u dijelu kojim je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1866/12-22 od 2. prosinca 2013. u dijelu pod točkom I./3. izreke i presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1866/12-22 od 2. prosinca 2013. u dijelu pod točkom I./3. izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u tom dijelu.

 

III. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučiti će se u konačnoj odluci.

 

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova sastava odgovora na reviziju, kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

" I. Prihvaća se u cijelosti tužiteljičin tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"1. Utvrđuju se ništetnima:

 

- Ugovor o darovanju zaključen dana 29. rujna 2006. godine između prvotuženika A. B. kao darovatelja i drugotuženice I. B. kao daroprimateljice, ovjeren od strane javnog bilježnika N. K. iz S. B. dana 2. listopada 2006. pod brojem OV-7275/06 i

 

- Ugovor o darovanju zaključen dana 29. rujna 2006. godine između drugotuženice I. B. kao darovateljice i trećetuženika B. B. kao daroprimatelja, ovjeren od strane javnog bilježnika N. K. iz S. B. dana 2. listopada 2006. pod brojem OV-7276/06;

 

oba u dijelu koji se odnosi na darovanje ½ (jedne polovine) dijela nekretnina:

 

- R.br. ... etaža: 43/1555, s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-stan na drugom katu, oznake ..., površine 42,49 m2, upisan u podulošku ... u zk. ul. ... k.o. M., a koji se stan nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. ... dvorište, uz stambenu zgradu, kolektivna stambena zgrada, podul. ... površine 1007 m2 i

 

- R.br. ... etaža: 11/1555, a s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-parkiralište oznake ..., površine 11,04 m2 upisano u podulošku ..., u zk. ul. ... k. o. M. a koja se garaža nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. ... dvorište uz stambenu zgradu, kolektivna stambena zgrada, podul. ... površine 1007 m2,

 

što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Puli - Pola, na ½ dijela opisanih nekretnina uspostavi zemljišnoknjižno stanje prije provedbe Ugovora o darovanju zaključenog dana 29. rujna 2006. između prvotuženika A. B. kao darovatelja i drugotuženice I. B. kao daroprimateljice te Ugovora o darovanju od 29. rujna 2006. između drugotuženice I. B. kao darovateljice i trećetuženika B. B. kao daroprimatelja.

 

2. Utvrđuje se da je tužiteljica S. B., rođ. P. iz V., O. O., sada na adresi: ..., L., T., Švicarska, s osnova bračne stečevine stekla ½ dijela sljedećih nekretnina:

 

- R.br. ... etaža: 43/1555, s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-stan na drugom katu, oznake ..., površine 42,49 m2, upisan u podulošku ... u zk. ul. ... k. o. M., a koji se stan nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. ... dvorište, uz stambenu zgradu, kolektivna stambena zgrada, podul. ... površine 1007 m2 i

 

- R.br. ... etaža: 1171555, a s kojim je povezano pravo vlasništva na posebnom dijelu-parkiralište oznake ..., površine 11,04 m2 upisano u podulošku ..., u zk. ul. ... k. o. M. a koja se garaža nalazi u zgradi sagrađenoj na k. č. ... dvorište uz stambenu zgradu, kolektivna stambena zgrada, podul. ... površine 1007 m2,

 

što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama ovoga suda tužiteljica uknjiži kao suvlasnica na ½ dijela opisanih nekretnina.

 

3. Nalaže se prvotuženiku A. B. da tužiteljici S. B., rođ. P., s osnova bračne stečevine isplati iznos od 64.337,68 EUR, sve u roku od 15 dana".

 

II. Tuženici su dužni tužiteljici solidarno naknaditi parnični trošak u iznosu od 20.485,00 kn."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl. br. P-1866/12-22 od 2. prosinca 2013.

 

Tužiteljici se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu."

 

Protiv drugostupanjske presude tuženici su podnijeli reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP), bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP u vezi s čl. 354. st. 1. ZPP, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da ovaj sud prihvati reviziju, preinači presudu suda drugog stupnja i presudu suda prvog stupnja na način da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka i troškova sastava revizije, podredno da ukine pobijanu presudu i presudu suda prvog stupnja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

Tužiteljica u odgovoru na reviziju predlaže reviziju odbiti uz naknadu troškova sastava odgovora na reviziju.

 

Revizija tuženika je djelomično nedopuštena i djelomično osnovana.

 

U odnosu na reviziju tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod toč. I./1 i toč. I./2. izreke.

 

Prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

 

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna,

 

2. ako je presuda donesena u sporu koji je pokrenuo radnik protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa,

 

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi iz čl. 373.a i čl. 373.b ZPP.

 

Pobijana drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373.a i 373.b ZPP, a ne radi se niti o presudi donesenoj u sporu protiv odluke o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa, pa je za dopuštenost redovne revizije mjerodavan vrijednosni kriterij.

 

Predmet spora u tom dijelu je zahtjev tužiteljice radi utvrđenja ništetnim Ugovora o darovanju sklopljenog 29. rujna 2006. između I-tuženika A. B. kao darovatelja i II-tuženice I. B. kao daroprimateljice te Ugovora o darovanju sklopljenog 29. rujna 2006. između II-tuženice kao darovateljice i III-tuženika kao daroprimatelja, oba u dijelu koji se odnosi na darovanje 1/2 dijela nekretnina, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja uspostavi zemljišnoknjižno stanje kakvo je bilo prije provedbe navedenih Ugovora o darovanju te zahtjev radi utvrđenja da je tužiteljica s osnova bračne stečevine stekla vlasništvo u ½ dijela nekretnine, anagrafskih oznaka pobliže navedenih u izreci presude suda prvog stupnja, što su tuženici dužni priznati i trpjeti da se u zemljišnim knjigama suda prvog stupnja tužiteljica uknjiži kao suvlasnica u ½ dijela navedenih nekretnina.

 

Dakle, u konkretnom slučaju riječ je o dva nenovčana zahtjeva.

 

Prema odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi. Tužiteljica je u tužbi naznačila vrijednost predmeta spora u visini od 201.000,00 kuna (list 1 spisa).

 

Nadalje, prema odredbi čl. 37. st. 2. ZPP ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjev ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, vrijednost predmeta spora se određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Prvi zahtjev odnosi se utvrđenje ništetnosti Ugovora o darovanju sklopljenog između I-tuženika i II-tuženice te Ugovora o darovanju sklopljenom između II-tuženice i III-tuženika, dakle, riječ je o zahtjevima koji su istaknuti protiv različitih tuženika, tako da se vrijednost predmeta spora u odnosu na svaki od Ugovora o darovanju, čije se utvrđenje ništetnosti traži, dijeli sa dva (201.000,00:2=100.500,00 kuna), zbog čega vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna mjerodavan za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

 

Kako su u ovom postupku istaknuta dva nenovčana zahtjeva (prvi zahtjev odnosi se na utvrđenje ništetnosti dva ugovora o darovanju, dok se drugi zahtjev odnosi na utvrđenje da je tužiteljica stekla nekretnine s osnova bračne stečevine), dakle, riječ je o dva zahtjeva koji proizlaze iz raznih osnova, to se i u tom dijelu vrijednost predmeta spora naznačena u tužbi dijeli sa dva (201.000,00:2=100.500,00 kuna).

 

Stoga kako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude niti u odnosu na prvi, niti u odnosu na drugi zahtjev, ne prelazi iznos od 200.000,00 kuna, mjerodavan za dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP reviziju tuženika odbaciti u tom dijelu zbog čega je odlučeno kao pod toč. I. izreke rješenja.

 

U odnosu na reviziju I-tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je potvrđena presuda suda prvog stupnja pod toč. I./3 izreke

 

Predmet spora u navedenom dijelu je zahtjev tužiteljice upravljen prema I-tuženiku kojim traži isplatu novčanog iznosa od 64.337,68 Eura s naslova bračne stečevine.

 

Kada je za dopuštenost revizije mjerodavna kunska protuvrijednost strane valute, ona se utvrđuje prema tečaju na dan podnošenja tužbe.

 

Tužiteljica je podneskom od 23. rujna 2013. (list 76-80 spisa) preinačila tužbu tražeći od I-tuženika isplatu iznosa od 64.337,86 Eura. Na dan preinake tužbe kunska protuvrijednost iznosa od 64.337,86 Eura prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke od 7,605707 kuna za 1 Eur iznosila je 489.333,54 kuna, tako da je u tom dijelu dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. t. 1. ZPP.

 

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:

 

- da su tužiteljica i I-tuženik bili u braku u razdoblju od 6. rujna 1986. do 7. lipnja 2007. koji brak je razveden presudom Općinskog suda u Orašju od 7. lipnja 2007.,

 

- da je tužiteljica podneskom od 23. rujna 2013. preinačila tužbu na način da je uz tužbeni zahtjev istaknut u tužbi postavila i zahtjev istaknut prema I-tuženiku za isplatom iznosa od 64.337,68 Eura s naslova bračne stečevine, te je unatoč protivljenju tuženika, sud dopustio preinaku smatrajući ju svrsishodnom za konačno rješenje među strankama,

 

- da su tijekom trajanja bračne zajednice tužiteljica i I-tuženik stekli ušteđevinu u iznosu od 260.000,00 CHF,

 

- da na dan 21. rujna 2013. prema tečajnoj listi Hrvatske narodne banke vrijednost 1 CHF iznosi 0,811886 Eura što predstavlja protuvrijednost od 211.090,36 Eura,

 

- da tužiteljici po osnovu bračne stečevine pripada ½ navedenog novčanog iznosa u visini od 105.545,18 Eura,

 

- da je tužiteljici prema sudskoj nagodbi sklopljenoj 22. prosinca 2011. pred sudom u Bosni i Hercegovini u vezi s nekretninom u O. s naslova bračne stečevine isplaćen iznos od 17.900,00 Eura te da ½ dijela kupovnine za predmetne nekretnine u M. predstavlja iznos od 23.307,25 Eura zbog čega da tužiteljici, nakon umanjenja za navedene iznose, pripada iznos od 64.337,93 Eura s naslova bračne stečevine.

 

Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja (a imajući na umu da sud u parničnom postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku u skladu s odredbom čl. 2. st. 1. ZPP) prihvatio je tužbeni zahtjev radi isplate novčanog iznosa u iznosu od 64.337,68 Eura ocjenjujući da tužiteljici s naslova bračne stečevine pripada navedeni iznos u skladu s odredbom čl. 248. u vezi s čl. 249. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 116/03, 17/04, 136/04, 107/07 - dalje: ObZ).

 

Sud drugog stupnja u cijelosti je potvrdio presudu suda prvog stupnja prihvaćajući pravilnom ocjenu suda da su stranke tijekom trajanja bračne zajednice stekle određena novčana sredstava koja predstavljaju njihovu bračnu stečevinu te da tužiteljici u smislu odredbe čl. 249. st. 1. ObZ-a pripada ½ navedenog novčanog iznosa, dok je u odnosu na navode I-tuženika koji se odnose na preinaku tužbe sud drugog stupnja ocijenio da je obzirom na vrijeme primitka podneska kojim je tužiteljica preinačila tužbu te ročišta koje je naknadno održano tuženik imao dovoljno vremena za pripremu za raspravljanje po preinačenoj tužbi, a navode I-tuženika da ga punomoćnik nije bio ovlašten zastupati ocijenio je neosnovanima u situaciji kada je spisu priložena punomoć koju je izdao odvjetniku te mu je dostavljen i poziv na ročište na koje je pristupio zajedno s punomoćnikom zbog čega je, zaključuje drugostupanjski sud, I-tuženik bio valjano zastupan po osobi ovlaštenoj za zastupanje.

 

U odnosu na prigovor međunarodne nadležnosti domaćeg suda sud drugog stupnja ocjenjuje da je sukladno odredbi čl. 36. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima za osobne i imovinske odnose bračnih drugova mjerodavno pravo države čiji su oni državljani zbog čega da je za razrješenje odnosa bračne stečevine mjerodavno pravo Republike Hrvatske.

 

I-tuženik u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP ukazuje da mu nakon što je tužiteljica preinačila tužbu nije ostavljeno dovoljno vremena za pripremu za raspravljanje po tako preinačenoj tužbi, čime mu je  onemogućeno raspravljanje pred sudom, a time što je potvrdio takvu presudu, sud drugog stupnja učinio je relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP.

 

Na navode I-tuženika valja odgovoriti da je obzirom na razdoblje koje je proteklo od dana kada je I-tuženiku uručen podnesak tužiteljice od 23. rujna 2013. (kojim je preinačila tužbu), a na koji se I-tuženik očitovao podneskom od 4. listopada 2013., pa do ročišta održanog 18. listopada 2013. (list 100 spisa) na kojem je prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe, proteklo dovoljno vremena u kojem je I-tuženik imao mogućnost pripremiti se za raspravljanje po tako preinačenoj tužbi. Stoga su navodi I-tuženika da je u postupku pred sudom prvog stupnja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP, a s tim u vezi i da je drugostupanjski sud potvrdivši takvu presudu učinio bitnu povredu odredaba postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. ZPP neosnovani jer je I-tuženiku ostavljeno dovoljno vremena za pripremu za raspravljanje po preinačenoj tužbi čime mu nije onemogućeno raspravljanje pred sudom.

 

Suprotno navodima I-tuženika u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP koja postoji ako je u postupku kao tužitelj ili tuženik sudjelovala osoba koja ne može biti stranka u postupku, ili ako stranku koja je pravna osoba nije zastupala ovlaštena osoba, ili ako parnično nesposobnu stranku nije zastupao zakonski zastupnik ili ako zakonski zastupnik, odnosno punomoćnik stranke nije imao potrebno ovlaštenje za vođenje parnice ili za pojedine radnje u postupku, ako vođenje parnice, odnosno obavljanje pojedinih radnji u postupku nije bilo naknadno odobreno. Naime, iz stanja spisa razvidno je da spisu priložena punomoć kojom je I-tuženik ovlastio odvjetnicu R. B. za zastupanje u postupku te je isti sa punomoćnicom i pristupio na ročište 11. rujna 2013. (list 65 spisa) te tijekom postupka I-tuženik nije opozvao punomoć za zastupanje u postupku zbog čega u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP jer je I-tuženika zastupala ovlaštena osoba koja je imala potrebno ovlaštenje (punomoć) za vođenje parnice.

 

Međutim, osnovano I-tuženik navodi da je u postupku pred nižestupanjskim sudovima učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnoj činjenici koja se odnosi na prigovor zastare tužiteljičinog potraživanja kojeg je I-tuženik istaknuo tijekom postupka, a koju nižestupanjski sudovi nisu ocijenili. S tim u vezi nisu navedeni ni razlozi o odlučnoj činjenici koja se odnosi isplatu novčane tražbine s naslova bračne stečevine u dijelu valute koja je primijenjena prilikom obračuna te tečaja koji je primijenjen prilikom dosuđivanja novčanog iznosa s naslova bračne stečevine. Kako nedostaju razlozi o odlučnim činjenicama, to nižestupanjske presude sadrže nedostatke koji onemogućavaju ispitivanje njihove pravilnosti i zakonitosti.

 

Stoga je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP valjalo ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S tim u vezi ukinuta je i odluka o troškovima postupka. Iz navedenih razloga odlučeno je kao pod toč. II. izreke rješenja.

 

O troškovima nastalim u povodu pravnog lijeka odlučiti će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Odluka o troškovima postupka u dijelu koji se odnosi na zahtjev na naknadu troškova sastava odgovora na reviziju temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 166. st. 1. ZPP (toč. IV. izreke).

 

Zagreb, 1. srpnja 2020.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.

 

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu